13/5/2006, 22:37

Priča br.3.

Leto. Lep, suncem obasjan dan. Ušao je nasmejan u moju kancelariju i predstavio se. Osmehnula sam se i rekla svoje ime i dodala " drago mi je što smo se upoznali ".

Brzo sam mu završila posao zbog kojeg je došao. Onda je on, bez ikakvog povoda počeo da mi se pravda: " Znate, o meni novine pišu, da sam izvukao korist zbog bavljenja politikom, a nisam...verujte mi, ta zgrada o kojoj novine pišu nije moja, ja tu imam sa porodicom samo stan od nekih četrdeset kvadrata...nije moja cela zgrada, verujte mi! "

Ćutala sam i pustila ga da priča. Kada je završio rekla sam da znam gde stanuje, jer i ja živim u okolini, i rekla sam da verujem da zgrada nije njegova, jer sasvim slučajno, moja porodica poznaje vlasnike imanja na kome se sada nalazi zgrada i znamo ko je investitor. Bio je srećan zbog odgovora. Nudio mi je tog dana bolje radno mesto kada njegova stranka dođe na vlast, ponavljao je da sam fina i ljubazna, ali mu nikako nije bilo jasno zašto sam se nasmejala kada je spomenuo stranku...

Posle par meseci ponovo smo se videli. Ovog puta popili smo kafu, i dugo je pričao sa mojom koleginicom i sa mnom. Gospodin XY je i ovog puta bio raspoložen, i sigurno bi ostao još duže da u kancelariju nije ušla starija gospođa: " Pobogu X, pa ti kafenišeš a ja čekam ispred vrata!!!!!! " 

To je bila njegova tašta, inače supruga još jedne " znamenite ličnosti naše prestonice ".

I gospođa je bila kandidat za poslanika, ali nije bila član stranke u kojoj je njen zet funkcioner.

Moja pričljiva i uvek radoznala koleginica nije mogla a da ne prokomentariše: " Tašta i zet na suprotnim stranama. Sedite gospođo, doneću kaficu i za Vas ".

Kada su gospodin XY i njegova tašta kasnije otišli, još malo smo pričali o njima, o tome kako su na različitim stranama i o tome kako je XY fin i ljubazan, otvoren i komunikativan....

 

Koleginica i ja, na izborima, nismo glasale ni za zeta a ni za taštu :)

I znam..ponovo ću ga sretsti na nekim budućim izborima, i ponovo će mi ulepšati dan svojim osmehom i šarmom.

Ali, neću glasati za njega. Nikada!

                                                       *

Bila je ovo još jedna kockica mozaika o zanimljivim i finim ljudima iz male, ali nekada " važne " stranke...

objavio/la Sonatica kategorija: Proza | (6) Komentara | email this post