4/11/2006, 18:43

Sećanje 04.11.1999.- 04.11.2006

BESMRTNA PESMA
 

Ako ti jave: umro sam,

a bio sam ti drag,

onda će u tebi odjednom nešto posiveti.

Na trepavici magla.

Na usni pepeljast trag.

Da li si uopšte ponekad

mislio šta znači živeti?

 

Ako ti jave: umro sam

evo šta će biti.

Hiljadu šarenih riba

lepršaće mi kroz oko.

I zemlja će me skriti.

I korov će me skriti.

A ja ću za to vreme

leteti visoko...

Visoko.

 

Zar misliš da moja ruka,

koleno, ili glava

može da bude sutra

koren breze

il' trava?

 

Ako ti jave: umro sam,

ne veruj

to ne umem.

Na ovu zemlju sam svratio

da ti namignem malo.

Da za mnom ostane nešto

kao lepršav trag.

I zato: ne budi tužan.

Toliko mi je stalo

da ostanem u tebi

budalast i čudno drag.

 

Noću,

kad gledaš u nebo,

i ti namigni meni.

Neka to bude tajna.

Uprkos danima sivim

kad vidiš neku kometu

da nebo zarumeni,

upamti: to ja još uvek

šašav letim, i živim.

Mika Antić

*

Boli sećanje na današnji dan. Ali, znam da živiš u meni, u mom srcu zauvek...i to me malo smiruje.

Još jednom ZBOGOM dragi moj B, sigurna sam da ćemo se sresti na onoj zvezdi koja okuplja sve prave prijatelje...čekaj me...ja ću doći...

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (3) Komentara | email this post