22/10/2006, 01:02

Želje

Želela bih ovih dana da manje radim, a da više vremena posvećujem svojoj porodici, prijateljima i sebi.

Želela bih da što pre prođe ova godina koja mi je donela mnogo slatko-gorkih stvari.

Želela bih da se odmorim. Od svega, i od svih.

Želela bih da upoznam jednu poznatu ličnost.

Želela bih da napišem knjigu, tj. da završim jednu koju sam započela.

Želela bih da putujem. 

Želela bih da Novu 2007 dočekam u Herceg Novom.

Želela bih...želela bih...

Toliko želja imam, a tako malo njih može trenutno da se ostvari.

To saznanje budi u meni tugu. Tugu beskrajnu. 

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (7) Komentara | email this post
10/10/2006, 21:59

Jedan kratak post :)

Umorna sam, i nervozna strašno u poslednje vreme. Žao mi je što ne mogu više da budem na ovom blog portalu, i uopšte što sam smanjila sa netom..i to dosta.

Nedostaju mi oni opušteni dani, dani u kojima sam imala vremena za sve, pa čak i za duže sedenje uz komp, na netu.

Po svemu sudeći, biću još duže vreme uskraćena za ta mala sitna životna zadovoljstva.

Želim samo sve da vas pozdravim...i promenila sam onaj dizajn ( bar da blog ne bude sumoran kao što su sumorni i naporni ovi dani ). 

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (4) Komentara | email this post
9/10/2006, 20:09

O svemu pomalo...

Umorna sam. STRAŠNO. A tek je sredina referendumske kampanje J

Pola Srbije gleda " Velikog brata ",  glasa i navija, a ona druga polovina Srbije šeta od referendumske do antireferendumske tribine. Jedni se spremaju za bojkot, drugi već spremaju predizbornu kampanju.

 

A da li neko u ovoj zemlji čuda ima SVOJ život?

Da li neko ide u bioskop, u pozorište, da li neko čita?

 

Da li je neko u ovoj zemlji romantičan, da li voli, i da li je voljen?

 

A šta je sa zimnicom, da li ona ostaje nenapravljena zbog VELIKOG BRATA, i REFERENDUMSKE I ANTI REFERENDUMSKE KAMPANJE?

 

Baš sam radoznala J

 

Umorna sam. Idem sada sa neta, da se posvetim SVOM životu ...:)   

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (7) Komentara | email this post
3/10/2006, 01:42

Sećanje 03.10.1999-03.10.2006.

PISMO PRIJATELJU KOGA VIŠE NEMA

 

Znam, možda je besmisleno pisati pismo nekome koga više nema...ali ja to ipak činim. Želim da ostane i pisani trag o Tvom postojanju, trag o jednom plemenitom, dobrom, poštenom čoveku, divnom prijatelju...koga više nema.
Želim i da ceo svet zna koliko smo bili bliski, koliko smo značili jedno drugom. I zato ti pišem, najdraži moj Z...

U ogromnoj riznici sećanja ređaju se prvo vesele slike- naša nasmejana lica, smeh i radost. Sećam se svih lepih zajednički provedenih trenutaka.

Sećam se svega...i našeg poslednjeg razgovora. Rekao si mi " Čuvaj se malena ! " a ja sam se smejala tim rečima, ne znajući da mi to više niko nikada neće reći.

Sećam se tog sivog oktobra, trećeg...Bila je nedelja. I umesto na dogovorenu večeru došla sam kod moje i tvoje R da izjavim saučešće...
Sahrane i svega što je prethodilo slabo se sećam. Znam samo da sam od tog 03.10. potpuno prazna i očajna sama u ovom surovom svetu.

Nedostaješ mi iz dana u dan, sve više i više...Nedostaje mi tvoj optimizam, vedar duh, tvoja energija.
Plačem noću.

I kada kažu da vreme leči sve-lažu. Ovaj bol ću zauvek nositi u sebi.

Znam, postoji jedna zvezda...na njoj se okupljaju svi prijatelji ovoga sveta, i znam da me Ti kao Anđeo čekaš tamo...i bićemo tada najdraži moj Z -zauvek zajedno....

Volela sam te i dalje te volim-kao starijeg brata..pametnijeg, iskusnijeg....
Ponosna sam što sam bila tvoja Malena, i što sam bila deo tvog života.

Čuvaću te od zaborava...a sada te anđeli čuvaju, jer i ti si jedan od njih....
Čekaj me na toj zvezdi....dragi moj Z.

I oprosti mi što je ovo pismo haotično....puno je tuge i bola u meni... previše...

Ovaj bol nikada neće prestati.

 

                                         posvećeno mom prijatelju koga više nema

                                                        

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (4) Komentara | email this post