Noću, ispod pokrivača

rađaju se sumnje

da nećeš moći

da neću uspjeti

da me zadovoljiš

onako kako treba

da nećeš umjeti

da me posvojiš

uzmeš pod svoju

i ljuljaš dovoljno dugo

dok ne pretvorim se u užitak

i prolijem se po tebi

lagano, lagahno...

Dok dišem otimaš mi uzdahe

na mah i vriskove

što iz dubine mene

isprepliću nam jezike

u ritmu izmjenjujemo energije

sve dok stvarno je

sve dok iz nas ne iscuri

i posljednja kaplja čeznutljiva znoja

lagano, lagahno...

Moje ruke na tvojim leđima

ispisuju kartograme nadanja

moj dah u tvom srcu traži gnijezdo

gdje da savijem se

nogama oko tebe

gdje da pustim te bliže sebi

bliže onoj koja besramno

jebe se

i pritom uživa do beskraja

lagano, lagahno...

Provezoh se milijun puta

ispod tvoga prozora

u okvirima samo oleanderov list

ne vidjeh tvoj lik

U noćima kada ne mogu da spavam

samo prođem tiho ispod tvoga prozora

da provjerim da li dišeš

da li postojiš

i bez mene

bez nekog svoga da se brine

nekog tko želi da te čuje

i da te vidi

Noću, kada sklopiš krila

jedno staro sjećanje izvire

u vrtlozima sjete

navraćam u tvoje zastore i virim

samo da te pomazim tiho kao svila

laku noć poželim ti

a drugome odlazim...

Noću, kada sklopiš krila,

Dođem ti u posjet tiho kao svila

I pomazim po ramenu

Jedno staro sjećanje...

Noću kada sklopim krila

sjetim se gdje je ljubav ono bila

i kao da je još živa

kao da znam da još te ima

Znam da noću kada sklopiš krila

sjećaš se

na kojim raskršćima

izgubili smo se...

I vjerujem da te mori sjećanje

Na onaj isti san koji sanjali smo tad...

Gdje smo to mi, daj reci mi,

Ostali čekati jedno na drugo,

Gdje je ljubav ono bila

znam da još te ima,

noću kada sklopiš krila

jedno staro sjećanje, izvire....