Ja mogu da zivim bez tebe. Mogu da provodim dane i noci misleci na tvoj osmeh a da obuzdam zelju da te pozovem. Nece mi dosaditi sva kisna jutra u kojima se budim sama, jer uvek mogu da zamislim da je to monotono rominjanje kise na mom prozoru samo muzika specijalno narucena za moje budjenje. Trudicu se da ignorisem tu shishtecu, mracnu i ledenu prazninu u srcu koja je tu otkada si otisao, slepim verovanjem da se posle oluje uvek javlja duga. Dopusticu izmucenom osmehu da se stidljivo pojavi na mom licu, dicicu glavu i prekinuti vecne borbe sa vetrenjacama, neka hvala.
Ti nisi moj centar sveta!!!
