7/10/2007

Jutro mi donosi nemir,

sivi oblak se zlurado smesi,

dok cekam tebe u zacaranom sam krugu.

Neces doci. Da li gresim?

Duboko u sebi ja slutnju krijem,

nije ti stalo da cujes mi glas,

mozda si sam, mozda sa nekim,

svejedno ti si izneverio nas....

 

Objavio Specificna u 17:14 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

zar ovde juče nije bio još jedan post ???
ili sam opet nešto propustila...
Poslao lazarica u 17:55, 7/10/2007 | Link | |
I meni se čini da jeste..
Ali važno je ovo što je sada tu,a to što je tu, svakako je impresivan naboj osćanja i slutnji koje prožimaju mlado srce,koje je neko na trenutak možda i nehotično povredio zanemarivši ga...
Možda bi u skladu s godinama moglo i maaalko više optimizma na kraju,onako barem da začini sivilo,kao ono kad gledaš čelično-sivo nebo i tek u nekom kraju delić plavetnila,ah kako prija,zar ne?
Stil ti je osoben i dopadljiv-lak.
Dočekaću ja tvoju zbirku sigurno,možda i na poklon onako sa posvetom,a?-dok još sveža miriše na boju.. ))


Poslao kojak u 18:24, 7/10/2007 | Link | |
jutro ce otici i odneti nemir..
sivi oblak ce biti zaista nasmejan...
necesh chekati i krug ce se otvoriti...
mozda dodje..mozda greshish...
sve u svemu veoma osecajno...
Poslao Freeda u 19:22, 7/10/2007 | Link | |
Obe su Ti pjesme krasne!
Možda ću i Ja jednom napisati nešto slično...
Poslao Svemirko u 22:37, 17/10/2007 | Link | |