Neuro Jazz | |
22.10.2008Vedrana Rudan - O RATU I POLITIČARIMAJa se uvijek osjećam dobro kad priznam neku svoju grešku. Ili zabludu. Kad nekome dam za pravo. Umara me borba. Ide mi na *****. "Umoran sam, prijatelji, umoran..." To sluša moj Kiki kada misli da ga nitko ne čuje. Kad misli da ga ja ne čujem. Ostalima se sviđa ova pjesma. Ostalima? Našim prijateljima. To su "ostali". Da. Mi imamo prijatelje. Ali neću sada nabrajati njihova imena. Ona vama ne bi ništa značila. Oni mene ne kuže. Ništa ne razumiju. Oni misle da su ljudi u suštini dobri. Da su sva ova ubijanja i klanja oko nas, ovaj rat na Balkanu ili oko Talibana ili u nekoj drugoj vuko****ni, oni misle da su to frke koje će se riješiti. Da rat izbije kad treba riješiti neki problem. Da je rat uvijek nešto privremeno, dok se ne riješi frka. A frka je kad nas napadnu Srbi, pa nas žele pobiti. A mi se samo želimo braniti. I ostati svoj na svome. A kad mi pobijemo Srbe po hrvatskim gradovima, kad ih iz njihovih stanova odvučemo u podrum ili na livadu pa im sprašimo metak u potiljak, to je samoobrambeni rat. I kad im vežemo žicom ruke na leđima pa ih uvalimo u rijeku koja teče ispod našeg mosta i to je u samoobrani. Ili kad im sve pokupimo iz kuće pa im zapalimo kuće, i to je posljedica. Jer su oni prvi počeli. A ako "oni" prvi počnu, onda je sve drugo odgovor pravednoga koji je svoj na svome. Vi samo branite svoje. Neću reći "mi" branimo svoje jer se ja zbog jebenog Živka ne smijem trpati među vas. Vi ne možete čekati skrštenih, bolje, prekriženih ruku dok vam četnik jebe mater. Kužim. Tu se slažemo. Tu negdje. Tako misle svi moji prijatelji. Razumijem. Kužim da neki majstor može usred Zagreba ubiti curicu i baciti je u jamu zato što je Srpkinja. Mogu razumjeti da vas zato boli ***** jer ste Hrvati i jer je bio rat i jer je takvo vrijeme bilo. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Uostalom, na divljem Balkanu nikad mira bilo nije. I neće ga biti. Danas njihova djevojčica, sutra će netko moju Aki usred Grada nabiti na nož ili *****. Kužim. Razumijem. Pa ipak mi je nepodnošljivo kad dođu ovi iz Evrope i počnu mi srati kako se sve ovo oko nas dešava samo zato jer sam ja Živkova kćerka. To ne volim. To mi se ne sviđa. Ne vjerujem u to. Da je moj Živko zvijer. Jedini na kugli zemaljskoj. Ja mislim da smo svi mi moj Živko. Rat, nasilje, klanje, silovanje, rezanje vratova, kopanje očiju i jebanje tuđe majke u guzicu. To je normalno ljudsko ponašanje. Brisanje nosa u papirnatu maramicu, nepušenje u autobusu, nepljuvanje na pod, neuvaljivanje noža susjedu u vrat je prisila. Diktat. Čiji? Njihov. Tko su oni? Ne slušate me. Oni su naši gospodari. Oni su ti koji nam govore: "Kolji!" ili "Briši nos!" Naslućujem da smo i Aki i Kiki i Miki i moja stara i ja, koljači. Samo nam daj šansu. Svatko od nas ima negdje oko koje bi izvukao iz nečije glave, ili potiljak u koga bi sprašio metak ili guzicu u koju bi uvalio *****, iz mržnje. Rat je nešto u čemu se svaki normalan čovjek osjeća kao doma. Normalan čovjek! Svoj na svome. Svaki, **** ga. I jebeni Amerikanac i Norvežanin i Talijan i Nijemac i moj smrdljivi Živadin. Svima nam je toplo oko srca dok koljemo tuđe kćeri. Osjećamo se dobro, pušteni s lanca. Konačno ljudi. Samo. I jedino je to zajeb. Rat ima svoj rok trajanja. Jednoga dana majstori odluče .Treba pokupiti kantice, izvući lopatice iz pijeska. To je uvijek frka. Jer n a s je krenulo. Sad kad je najljepše, kad smo zapalili šestu kuću i izvukli deveti frižider, pojebali malu na pragu... Gotovo. Gotovo? Gotovo?! Kako gotovo?! Kakva "pravila igre"? Netko nam govori da je pijesak letio previsoko. Ili predaleko. Sve kantice nisu na broju. Odjednom je nenormalno jebati njihove curice. Eto. To ne volim. To je licemjerno. Ljudi uvijek nekima siluju malu kćer ili jebu staru mater u guzicu. Ja sam vidjela, ljudi su se u ratu osjećali ugodno.Ogromna većina ljudi. Svi normalni ljudi osjećali su se u ratu dobro. Dobro. Baš dobro i pravedno. Mnogi. Možeš urlati, pjevati domoljubne pjesme, mahati lijepom zastavom, staviti je na krov, veliku, neka se vijori, možeš klati, možeš krasti, možeš pobiti pola grada u ime pravde i istine. I bilo bi super kad bi rat vječno trajao. Ali ne traje. I zato smo u frci. I vi i ja. Odlučili su da rata više ne bude. Vi mislite da rat vodi Predsjednik i da mir zaključuju dva predsjednika. Niste normalni. Predsjednici samo potpisuju. Ne odlučuju. Klinton nije odlučivao ni koja će mu kurva popušiti. Privodili su mu ih po kriterijma njegovih gospodara. Predjsednici?! Predsjednici su medvjedi na vašaru. Tko je Cigo s druge strane lanca? Tko naređuje Klintonu i našim majstorima? Isti oni koji su nama naredili da skočimo u pijesak, dali nam i kante i grablje, a sada nas tjeraju .Gotovo. Fajrunt. Tajmaut. I još nas jebu. Govore da nije bilo normalno toliko klati. Koliko je normalno klati? To ne govore. Seru. Nabijaju nam krivicu. Nameću mir. A mi bi se još igrali. Do smrti. Ali ne. Sada moramo odgovarati na njihova pitanja. Tko je pojebao staru baku bez lijeve noge? Čija je žena primila devet *****a u samo jednoj noći? Čiji su bili ti kurčevi? Naši? Njihovi? Da li je devet previše? Ili premalo? Ili je to pravi broj? Curice su morale pušiti pijanim vojnicima. Koliko je bilo vojnika? Kako to da su bili pijani? Zašto su bili pijani? Gdje im je bio šef? Tko im je bio pukovnik? A zapravo? Kome je to bitno? Koga boli ***** za pojebane curice i prerezane vratove? Mogu li pojebane curice hodati kao da nisu imale sto *****a među nogama? Ne mogu. I onda? Koji sud može zarasti toliko pojebanih malih pičaka? Ni jedan. Igraju se s nama. Jebu nam mater naši gospodari. Najprije nas puste da budemo to što jesmo: silovatelji, koljači, jebači, grobari, palitelji, davitelji, ljuuudiiii... Ljudi! A onda preko noći moramo brisati nos u maramicu. Mene neće jebati na tu temu! Ja znam da postoje oni koji otvaraju i zatvaraju igru. I znam da je sad gotovo. Više ne smijemo govoriti u mobitel dok vozimo. Ni pušiti u sobi za sastanke. Oni moraju predahnuti. Odmoriti se. Podijeliti plijen. U miru jebati mlade glasnogovornice, rezati trakice u boji hrvatske zastave ili u boji neke druge zastave, i gledati gole noge pičke koja im pruža škare. Bez dima i tenkova i raketa i noža. Dečkiće mogu voditi na jahtu i jebati ih na palubi. Ili ih povesti u lov na tigrove. Pa im u hladnom šatoru uvaliti ***** u usku riticu. Mogu se u gloriji slikati sa ženom koju nisu pojebali devet godina, ali to gospođu ne smeta jer ju jebe klinac od dvadeset za samo milju maraka mjesečno. Što smo mi sve radili, vi i ja i moj Kiki i Miki i svi koje znam da bi ovo staro govno koje me upravo gleda s ekrana moglo srati čega će se odreći za vrijeme korizme. Vi ste zapalili tisuće kuća, ubili milijun ljudi, pojebali tisuću djece da bi stari govnar držao staru ženu za ručicu i srao što će joj kupiti za Božić? Kužite? Igraju se s nama. Cijeli ovaj rat vodio se da bi se debelo, bogato, staro govno moglo uvući među noge moje i vaše kćeri. Za sto maraka. Svi ratovi na Kugli vode se da bi gadovi jebali naše kćeri za sitnu lovu. Popizdim kad čujem da smo mi ovdje "Balkanci". Mi smo ovdje "divljaci"! Jedino mi režemo vratove, *****o i palimo. A Ameri u Afganistanu? Ti fakeri ne jebu i ne pale?! Kad oni stave nekome ***** u guzicu to nije jebačina, to je širenje demokracije. Popizdim na tu priču! Ameri bace bombe na Beograd... Ma, ne derite se! Ne urlajte! Ameri su bili u pravu! Neka su ih.... OK. OK! Bili su u pravu! Ovo urlam! Jeste li gluhi, pička vam materina! Ne kažem da Ameri nisu bili u pravu! Jebo vam pas mater gluhu! Sada ću vam govoriti polako. Ameri su bacali bombe na Beograd. Ajde, šutite malo. Bacali su neke bombe, s nekim hladnim ili obogaćenim ili osiromašenim uranom koji izaziva rak. Neka ih pojede rak! Neka ih pojede rak! Ma, neka ih pojede, ali ne govorim vam o tome. Ko im jebe mater! Drugo vam želim reći. Ti isti Ameri koji su bacali na Beograd bombe koje izazivaju rak, danas u Beogradu skupljaju lovu za pomoć djeci oboljeloj od raka. Po Beogradu nalaze ćelavu djecu, nabijaju ih sebi u krilo i slikaju se s njima , zabrinuto gledaju u kameru i traže pomoć! O tome vam govorim! Kako ih jebu! Kako vas jebu! I vas i mene! Ja bar kužim da mi je ***** u dupetu. Trajno! Zavavik! Ali vi ne kužite kurca. Nego se osjećate krivima za sve što ste u ratu učinili, kao da je rat nešto nenormalno i ludo. Pa sad, puni grizodušja, super riječ "grizodušje", s debelim kurcem u guzici, posipate glupu glavu pepelom, gradite kuće koje ste s užitkom zapalili, a koje možda ne biste bili zapalili da ste znali za koji ste ih ***** palili. To! To! Da ste pametni, a niste, nego ste glupi nosači kurca u guzici, vi ne biste bili vi. Ja kužim, ali ne učim. Ne koristim svoje bogato znanje. Da smo vi i ja pametni ne biste vi bili vi , a ja ne bih bila ja, nego bismo bili oni. Gadne njuške na ekranu. Pa bi sad moj Kiki jebao mladi komad, pa bi neki mladi komad jebao mene. Ili me ne bi jebao. Ali bih imala pravo na izbor. Izbor! Sloboda je pravo na izbor. Jebati! Ili biti jeben! Pošalji komentar { Prethodna strana } { Page 37 of 61 } { Sledeća strana } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album LinkoviKategorijeMorning ShitEvening Shit Neuro Jazz Sadomazoteka Artikoolacija hard core Poslednje napisanoMary & Vesela Mizantropija..Long Time No See Beton Jungle Bikers Zločin bez kazne Osetometrija u boji Blue PrijateljimalivojaSvemirko kojak Wall agmonser Ljubasta janik vojslav III mephistopheles Tresnja poglavica bozabritva Wolfie Beogradoholik zaratustra nurlisoul pepelinno Lela13 elfish twopumpkins SigmundFreud littledickens yin Freeda Jeska anonimna asterion webman LepotaPoroka nataaa ludo1 coolmare coolja frity DANILOVICorNOT Capricornus GostKodGrofice Evergreen ivanmilke Kaufman2007 mnjradovic
Neuro Jazz |