Kako ovi dani prolaze. Nedelje, meseci, godine. Lete. Znam da je to bajata priča, ali baš tako se osećam. Kao prevareni klinac koji misli da u džepu još ima punu kesu klikera, a već je ofuljen odavno. I to mi se desilo u detinjstvu. Kakav debil.
I tako, rastežući se od računa do računa, od kirije do kirije, od 8 do 5, od 5 do 12, od 12 do 8, trošim ove sedmice kao suvu slamu u furuni. Nikakvog smisla na vidiku. Jedna dronerska neprekinuta nit depresivne svakodnevnice. Zbir naučenih i stečenih pokreta, gestova i reči koji se nižu kao okrnjeni makadam u staroj ulici. A mrak pada i sve se već slabije vidi i nazire. Nekada jasne konture i oblici, čitke poruke i razumne reči, danas postaju zamućene senke, mumlanje niščih i zaglušujući urlik beznadežnih.
Ustajemo kao roboti. Naše skelete rastežemo kao mačke. Trpamo u sebe kofein, praškaste vitamine, žitarice i jutarnje vesti. Odlazimo iz jazbine. Jedan besmisleni sistem održavamo većinu dana. Zbog konzumerizma. Zbog hedonizma. Čekamo. Gledamo kroz prozor kako pada kiša. Pišemo blog. Čitamo tuđe blogove.
Daunlodujemo sve. Zbog kulturološkog konzumerizma. Zbog duhovnog hedonizma. U javnom prevozu slušamo to što smo skinuli sa weba. U automobilu slušamo vesti. Maštamo o biciklu. O snazi i moći sopstvenih mišića, volje i svesti da nas odvedu bilo gde. Plače nam se.
Jedemo. Ili pijemo pivo. Jedemo sve. Nismo vegeterijanci. Razmišljamo o friganstvu. Razmišljamo o krađi. Razmišljamo kao ljudi. Spremamo jazbinu. Pravimo se da smo normalni. Brišemo prašinu i usisavamo. Peremo kupatilo i wc za mačke. Igramo se sa sinom. On je mali i bespomoćan. Mi treba da ga odgajamo, čuvamo i volimo. Trudimo se.
Hodamo. Svaki put malo duže. Nikad dovoljno daleko. Jedan tren pre sumraka proguta nas zgrada.
Gledamo teve. Gledamo sve. Vesti, kvizove, političke emisije, crtaće, naučne programe. Onda gledamo serije i filmove iz najnovije američke produkcije. Odlazimo u krevet. Čitamo. Pre nego što sklopimo oči gledamo se. Ljubimo se i sve se gubi i nestaje zauvek
A sta bi se tek izleglo iz jaja da nije razlupano.
ovako: stvarno jaje na oko.
Nikako kajgana!
Permanent Link
12.9.2008 - 14:47
Neurokrikovao/la kojak
i sve to poneki od nas čine dušom ili s dušom, a poneki ne, no s teškom mukom...
"brdo nije isto kada ga gledamo iz doline ili sa većeg brda"...
PS - fotka me asocira na big brother, ne'am pojma zašto...
(moram prekinuti, evo proleće leptirić šareni i moram da trčim da ga uhvatim :p))) )
Permanent Link
12.9.2008 - 14:55
Neurokrikovao/la maryjane
Jaje na oko, iliti something u čelo pa da...
tu je negde..
hahahha
Permanent Link
12.9.2008 - 14:56
Neurokrikovao/la maryjane
Kojake, mnogo mi ti juriš te lepitiće )
Mora da nisi gledao skoro Leptiricu pozz
Permanent Link
12.9.2008 - 15:07
Neurokrikovao/la gulanfer
Pozadina teksta i mene drži već neko duže vreme
Permanent Link
12.9.2008 - 15:08
Neurokrikovao/la maryjane
eh Guli, koga još ne drži, barem ponekad...??
Bilo bi začudjujuće da je drugačije..
Permanent Link
12.9.2008 - 15:15
Neurokrikovao/la janik
Procedurama Procesuiran...
Pomoc!
Permanent Link
12.9.2008 - 15:25
Neurokrikovao/la maryjane
Dobro došli u korisnički servis :
Za pomoć prijatelja izaberite opciju 1
Za sick of it all izaberite opciju 2
Za Fuck the fucking fuckers izaberite opciju 3
Za Okretanje novog lista izaberite opciju "Od sutra"
Za dobro raspoloženje pogledajte klip :
http://www.youtube.com/watch?v=17PyzpgRMl4
Permanent Link
12.9.2008 - 15:28
Neurokrikovao/la janik
xe,xe,xe...
sve su opcije prihvatljive!
Fala
Permanent Link
12.9.2008 - 15:30
Neurokrikovao/la maryjane
Eto vidiš )))
Permanent Link
12.9.2008 - 16:57
Neurokrikovao/la Jeska
III...prepoznah se u tekstu.Priznaj da si u mom komsiluku..
Permanent Link
12.9.2008 - 17:19
Neurokrikovao/la asterion
Vaistini razmišljamo kao ljudi, na žalost Fotka je odlična, jaje na oko, ali bukvalno ! Permanent Link
12.9.2008 - 17:25
Neurokrikovao/la Svetac
Jel ovde ta žurka?
Hmm... opet sam zakasnio jbt prevoz))
http://www.youtube.com/watch?v=17PyzpgRMl4
Permanent Link
12.9.2008 - 17:28
Neurokrikovao/la bem ti logovanje
Anonimna ja
Permanent Link
12.9.2008 - 17:40
Neurokrikovao/la maryjane
Sveti, žurku pravimo kod tebe, ja sam danas usisavala Permanent Link
12.9.2008 - 17:45
Neurokrikovao/la Jeska
Mene niko ne zove na zurku.Nemo veze padobranac sam...sta me briga znam da dzuskam ,i imam fino nastelovan muski glas pa eto i mene.
Permanent Link
12.9.2008 - 17:48
Neurokrikovao/la maryjane
Ma Ješka, svi su bre pozvani, ja pozvala kod Svetog na glog hehehehhe
Najlepše je kad se privališ nekome na gajbu, još pozoveš i drugare
hahahah
ne zovu nas džaba Trablmejkers
Permanent Link
12.9.2008 - 17:49
Neurokrikovao/la maryjane
dakle žurka je na ovoj adresi
http://www.blogoye.org/sumrakideja/47932/
ja čula dobru mjuzu i samopozvala se, što i tebi svetujem Permanent Link
12.9.2008 - 19:31
Neurokrikovao/la Wall
odličan, ali sumoran tekst. no, tako je samo naizgled- kad prosijavam dan, u retrospektivi, čak i u najsumornijoj rutini svakodnevice nađem milion mrvica svjetla, smijeha, topline; istina, nije sve moje, neke su mi i iscurile kroz prste, ali, jebiga, bolje ne može. vidim, čujem, imam svih 7 osjetila (sic!), ali istina, gladan sam još, svega, pohlepan i neumjeren. skupljam trenutke za dane još sivlje, još tmurnije. i kao svaki istinski pesimist znam da nikad nije tako loše, da ne može gore, npr da pustim Čorbu (soba puna očajanja, nemam kuda ni da bežim)