Sve to tako mora
10.5.2010
Mora.
Smenjuju se razgoliceni trenuci obicne svakodnevice sa ustalasanim nabojima ceznje...u krug, lagano...pa ko prevagne na toj klackalici mojih dana.
Razgovaram sa pticama i travama nemustim jezikom i poznatim osmesima. Trazim izgubljena razmimoilazenja i pronadjena sastajanja. Srecna sam. Sa tobom sam srecna.
Dotrci do mene pogledom, glasom...sakrij se u moje trepavice i siske...nasmej se i ja cu.
Trazeci tebe ja nalazim sebe nasmejanu.
Dodji da ovaj dan ucinimo blistavijim, da ovaj trenutak obelezimo nama. Koracaj uz mene, koracam uz tebe i naslanjam svoje kovrdze na tvoje rame. Volim taj dodir nedodira i istinu vasione u zenici.
Dodji, da bih ti dolazeci poklonila deo svog sna u kome si ti.
Hej...Cudo moje...