Nešto moja pesma od jutros nije naišla na prihvatanje, vidim ja da moram opet da se okrenem mojoj staroj ljubavi- prozi:)).
Eh,kako je to divno.
Volim da pomognem ljudima kad mogu i koliko mogu..
Volim da posrnule podignem, da gladne nahranim, da smrznute ogrejem, da uplakane oraspoložim.
Volim da pomognem ljudima, mada se to kada se ovlaš gleda na moje pisanje, ne može zaključiti.
Čak neko može da stekne i potpuno drugačiji utisak..
Drago mi je što sam opet napravio lepu stvar i što sam nekoliko osoba uputio na pravi put.
Što sam njihovu negativnu energiju preusmerio, aikido tehnikom, u pozitivnom pravcu.
Vidim kod njih drastičnu promenu za samo nekoliko sati.
Vidim u njima druge ljude..
Vidim kod njih opet onaj tračak svetlosti na kraju tunela.
Vidim kod njih opet nove želje, nade , motive, inspiracije.
Vidim kod njih opet- SAN...
Sanjajte ljudi.
Volite se ljudi.
Tu je Danilović da vas usmeri na pravi put i da vam pomogne kada posrnete.
Ne košta Danilovića ni da popije neku uvredu, navikao je u virtuelnom svetu..
U realnom životu , on to naravno drugačije sankcioniše;).
Elem.
Čudo se opet desilo.
Haleluja.
Brave The Lord........
