15/9/2007
VAVILON.... NAJBOGATIJI GRAD SVOGA VREMENA

Odkad znam za sebe volim grupu Boney M.
Volim sve njihove hitove.
Apsolutno su bili fenomenalni 70 ih godina i sve njigove pesme su večne.

Ovu pesmu posvećujem jednoj devojci kao znak moje ljubavi, i kao znak moga razočarenja u nju što me je pogrešno shvatila.
A takodje joj ovo posvećujem , jer je otključala kapije Vavilona, gde sam bezbedan.
Ispred kapija vrebaju razbojnici, pustinja je, i samo je unutar zidina Vavilona bezbedno.
Hvala joj.

 Boney M. - Rivers Of Babylon 

By the rivers of Babylon, there we sat down
ye-eah we wept, when we remembered Zion.
By the rivers of Babylon, there we sat down
ye-eah we wept, when we remembered Zion.
When the wicked
Carried us away in captivity
Required from us a song
Now how shall we sing the lord's song in a strange land
When the wicked
Carried us away in captivity
Requiering of us a song
Now how shall we sing the lord's song in a strange land
Let the words of our mouth and the meditations of our heart
be acceptable in thy sight here tonight
Let the words of our mouth and the meditation of our hearts
be acceptable in thy sight here tonight
By the rivers of Babylon, there we sat down
ye-eah we wept, when we remembered Zion.
By the rivers of Babylon, there we sat down
ye-eah we wept, when we remembered Zion.
By the rivers of Babylon (dark tears of Babylon)
there we sat down (You got to sing a song)
ye-eah we wept, (Sing a song of love)
when we remember Zion. (Yeah yeah yeah yeah yeah)
By the rivers of Babylon (Rough bits of Babylon)
there we sat down (You hear the people cry)
ye-eah we wept, (They need that ???)
when we remember Zion. (Ooh, have the power)

posted by DANILOVIC at 13:26 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (4) | Posalji komentar
15/9/2007
STEREOTIP, RAZOČARENJE , OGORČENJE

Postavih preširok naslov, nadam se da ću se svega dotaći , ali ću se truditi da budem koncizan, mada je to kod mene teško, jer prsti lete , a mozak je hiperaktivan.

Danas sam se više puta razočarao, i pre nekoliko sati ponovo. Bio sam blizu ogorčenja. Za ponešto od toga krivi su stereotipi.... Mix svega i svačega danas.
Uglavnom , dan koji treba brzo zaboraviti i ići dalje.

Razočarah se danas kada me jedna obrazovana i načitana devojka potpuno pogrešno skapira.
Jednostavno joj se nije dopao neki moj komentar koga ja ne mogu da se setim, i od tad me je stavila na crnu listu , a da ja to nisam ni znao, u fazonu "E , svima si simpatičan, meni nećeš biti".
Verovatno joj je moje piskaranje koje je ona pratila išlo na živce. Stavila me je u jedan kalup koji je pogrešan, proradili su stereotipi, sigurno je stekla apsolutno pogrešno mišljenje o meni, ali je to držala za sebe.

MA BAŠ ME BRIGA, NJEN PROBLEM.
Problem je u njoj a ne u meni, i što bih se ja oko toga tangirao.
Sama je rekla da je problem u njoj. Očigledno ima pogrešnu percepciju. Pati od stereotipa.
Sve moje je pogrešno protumačila i to apsolutno.
Sve u svemu, očigledno da ima težak problem.
Dao sam joj svojim komentarom podršku, i bio potpuno pogrešno shvaćen.
Da je bilo ko drugi to pročitao, drugačije bi to protumačio od nje...
Sve jedno, žao mi je zbog nje. Idemo dalje....

Onda sasvim slučajno odem da vidim šta je poglavica napisao, kad ono hackeri.........
Posle vidim da je nitkov čeprkao po mom blogu, pokušavajući da udje na njega i pokušavajući da provali password.
Opet razočarenje.
Meni rekoše da ovde vlada porodična atmosfera.
Koliko ja znam , u porodici se ne podmeće (bar u pravoj, harmoničnoj).
Dakle, razočarenje..
Evo malo pre dodjem da vidim dalje komentare i onda zaključim da je taj kvazi hacker prijatelj važne ličnosti na ovom blogu.( da se tako izrazim).
A razočarenje još veće kad iz pisanja protumačih da je on u stvari povezan sa administracijom, što bi se reklo administrator, što bi se reklo moderator!!!!
Ako grešim moja greška, jednostavno samo je to logičan zaključak kada se čitaju komentari i kada se bolje analiziraju...
Onakav vokabular može da ima samo moderator.
One termine i finese može da poznaje samo moderator.
Ali idemo dalje.
Danilovića odavno u životu ništa ne može da iznenadi, pa ni ovo.
Hehehehe, pita me devojka: "Pa gde su ti postovi koje si obećao???". Eto odgovora.
Gomila je obrisana.
Gomilu imam u glavi, ali zašto da pišem, kad možda sutra drugi bude uspešniju u provaljivanju u moj blog, i mene opet banuju....
A ogorčenje, pa nisam ogorčen. To je prejaka reč.
Ne sećam se kad sam na nekog bio ogorčen.
To se kod mene drugačije manifestuje.
Tj, ja to sprečim na vreme ili bar pokušam.
Da, umalo da zaboravim.
Juče je malo falilo da napustim definitivno i trajno Blogoye, i to zauvek.
Samo da je jedna osoba rekla: Idi.
Pitao sam je dva puta: Hajde zamoli me javno da odem sa Blogoya i ja ću otići.
Ćutala je.
Ponovio sam pitanje i bio potpuno precizan, jer me uvredila pre toga , dozvoljavajući sebi da mene ucenjuje.
Ćutala je.
Ćutala je.
Ćutala je.

Whatever, ko zna zašto je to dobro. Devojka je pitala, gde su postovi.. Evo ga jedan:))

Ne pušim ali evo nešto za kraj:

Za dobrim konjem,
prašina se diže,
još jedna cigareta pre spavanja..........

PS.
Danilović je uvek birao društvo.
Danilović i sada bira društvo.
Danilović će dok je živ birati društvo.

posted by DANILOVIC at 04:18 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Posalji komentar