Potrebno mi je ono nase vreme da pobegnem....da prigrlim mastu kao da je stvarnost, da se ususkam u njenim toplim rukama i zaspim. Potrebam si mi ti, tvoja ruka, koja miluje, hrabri i velica, sve ono sto je u mojim ocima malo. Potreban mi je onaj nas dan, nase jutro, i noc. Ona soba i mrak.
Potreban mi je tvoj smeh, tvoj pogled, tvoje usne.
Ono što je najlepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lepo,
to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi
do izraza. Mnogo šta što je zlo u nama izcezava, a ono što je dobro
ustostrucuje se.
Permanent Link