glupi ljudi...
u ogledalima...
u kravatama...
s poznatim tatama...
i slavnim mamama...
tupih pogleda..
stavova krutih...
s pitanjem kamo se to uputih?
strpljivo čekam da oni odu...
lako u hodu
dok svijet gledam govorim si:
pameti moja... nikom te ne dam!
objavio:
Mlad Muškarac u: 20:56
kategorija: interpretacija kontemplacija i interpunkcija obavesti prijatelja |Komentara: (2)
kategorija: interpretacija kontemplacija i interpunkcija obavesti prijatelja |
Pošalji komentar
Komentari: