glupi ljudi...
u ogledalima...
u kravatama...
s poznatim tatama...
i slavnim mamama...
tupih pogleda..
stavova krutih...
s pitanjem kamo se to uputih?
strpljivo čekam da oni odu...
lako u hodu
dok svijet gledam govorim si:
pameti moja... nikom te ne dam!
Još jedna neprospavana noć... tok misli... vrijedi li? Hoće li to promijeniti? Mene? Teško, glupost je konstanta. Nju? Još teže, godine su učinile svoje. Koliko još? Jesu li dvije drugačije? Ili pak je dovoljna jedna ali prava?
Hrpa upitnika a samo patetika kao logika.
I pitam se... zašto je volim?
Neobičan dan... i čudne misli i razmišljanja. Zapisi u vremenu, o stvarima prošlim, o željama i htijenjima. Ima li me tamo?
Ma jok.... Ja ne postojim...
... da mi je da i ja pređem... i (P)ostanem... dio slavne...
ma ne... sram ga bilo!
:)
je zadnjih 6 dana juna ovakvo?
I kako od onog što zna...
učiniti praznik?
želim da ti kažem nedostajem
sebi... sam... ponekad...
pretežak.
Ti si tamo, na rijeci u potrazi za pustolovinom.
Sanjaj kaplje i brzace.
Meni ostaje jebeni Mark Twain.
u kutiji...
u glavi?
u svetu...
1111 0000 1111 0000
vi ar d robots?
Mej Bi.
Polako su prišli mečki. Mirko je malo ćušnu nogom. Mečka se tek malo pomerila i nekako ih molećivo pogledala. Svima kroz glavu prođoše stihovi: ''Ako me voliš, pomozi mi, pucaj u čelo...''.
a riječi se gube...Pusti je da bude ono što jeste...
Da istraži sebe na način na koji joj to odgovara...
I samo.. budi blizu...
Doći će...
I pohvaliti se...
Što je naučila?
pa ipak... i svemu unatoč... još volim.
vikend zajedno?
Kako objasniti da sve što znaš je tek dio Prošlosti koje postaješ?
kažu svaki je težak... i ne... nije mi namjera duljiti... ovaj blog je ograničenog vijeka... godine idu, mlad je relativno... no kako bih ipak dobio odgovor na pitanje i možda objasnio sebe krenuh pisati ...
O čemu?
Prošlosti... da, svakako.
Sadašnjosti? Ta ona je već prošlost u trenutku pisanja...
Budućnosti? E za to mi treba pomoć Vidovitog Milana !
Hoće li se tu naći nešto mene? Da, svakako...
A drugih? Obavezno.
Do čitanja...
P.