eto tako...

30/1/2008 - Kratka poseta



Ona otvara vrata u plavoj satenskoj pidzami. Drma je grip što joj se vidi na licu.

 

-Super da si navratio, odmah ću da te pošaljem u prodavnicu.

-Ajde, važi.

-Udji da popijemo čaj. Taman da se ispricamo, a ja da napravim spisak. Idi u kuhinju, moram nazad u krevet pre nego što se srušim.

 

Odlazim u kuhinju i čeprkam po ormarićima trazeci čajeve, šolje i lonče.

 

-Ajde pliz donesi to blokče i olovku sa stola.

-Kog stola? – dovikujem

-Tu, iza tebe.

 

U dnevnu sobu ulazim sa poslužavnikom kao da sam room service. U sobi je kao u furuni.

 

-Što je ovde ovako toplo? – malo sam zatečen.

-Ma ležim tu pored grejalice već tri dana, od kad je ovo počelo. Nisam imala snage da se pomerim. Tu mi je telefon, TV i komp, imam šta da radim – kaže mi krijući se ispod ćebenceta.

-Kako ti je sad?

-Bolje, skoro da nemam temperaturu.

 

Sipam čaj, po njenoj želji stavljam jednu kašicicu meda u šolju i pružam joj.

 

-Nego, šta je to sa tobom i Marijom? – pita me dok joj ispod ćebeta i dalje viri samo nos.

-Misliš sa Marijom ili mojim kolegom Marijom?

-Znaš ti dobro na koju Mariju mislim.

-hehe bili smo na moru pre par nedelja.

-Pa to te i pitam. Šta je to?

-Ništa, čujemo se i viđamo povremeno.

-Opaaaaa, pa da li ste ponovo zvanično zajedno?

-E, neću da pričam o tome. Daj mi taj spisak, idem u prodavnicu.

 

U obližnjem supermarketu pronalazim sve osim izvesne egzotične sorte soka na mućenje. Vraćam se nazad, ona je i dalje pod ćebetom. Leži na boku i pridiže se na jednu ruku. Kaže:

 

-Moram da ti pokazem dečka. Pogledaj tamo na kompu, vec sam ulogovana na taj sajt.

-Opet neki nov?

-Šta bre nov, ovo mi je drugi dečko od razvoda.

-Čekaj, prvi je onaj što si mu našla kokain.

-Da, zato smo i raskinuli. A pre njega sam godinu dana apstinirala.

-Ovaj nije loš, biće vam lepa deca.

-Pomeri se s mesta!

-Pa gde ti je sada dečko?

-Hteo je da dođe da me mazi i pazi, ali sam mu po boji glasa prepoznala da bih morala da dajem protivusluge. Stvarno ne mogu ovakva.

 

Na fotografijama je bio momak od tridesetak godina. Na nekima je bio go do pojasa i videlo se da je u top formi. Saznajem da je sportista koji radi u obezbeđenju u banci.

 

-Koji ti je ovo sajt.

-Nešto kao Facebook.  E, srela sam ti onu bivšu iz Francuske.

-Da, bila je tu dok sam bio na moru.

-Šta ima sa njom?

-Znaš da me je ostavila zbog nekog bivšeg, a nikad prežaljnog.

-Da.

-E pa, preselila se kod njega u Pariz, ali su ubrzo raskinuli.

-Pa šta sad radi tamo?

-Baš ništa. Zove mene da joj dođem u goste.

-Svašta. I jel‘ hoćeš?

-Ne pada mi napamet. Hoću bre devojku koja nije nenormalna!

-Nek‘ ti je sa srećom. – kaže i okreće se na drugi bok.

 

Gledam fotke nekih cica na tom sajtu.

 

-Vidi, moram da krenem.

-Isprati se sam, ne mogu da ustanem.

-Čujemo se.

-Ćao!



Pošalji komentar!

30/1/2008 - 23:28

Poslao/la Nurlisoul
čudno.......
Permanent Link

31/1/2008 - 11:27

Poslao/la 2magistar
pa jeste :-)
Permanent Link

<- Prethodna strana :: Sledeća strana ->

O blogu

Kratke priče bazirane na istinitim dogadjajima.

Meni

Home
Moj profil
Arhiva postova
Foto album
RSS
Podcast

«  April 2026  »
MonTueWedThuFriSatSun
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
27282930 

Kategorije postova

Blog Prijatelji

dusha
nurlisoul
nisamluda

Ostali linkovi

Blog Hosting


BlogOye - Balkan Blog Portal