Pomorac sam majko...
Jednom kad se otisnetem na pučinu plavu, voleo bih da me par oka dva prate pogledom.... Lepo je to rečeno i bilo bi to lepo da je tako ali skoro nikad nije izvodljivo, možda negde u mislima ali samo možda. Teška je to patnja životna, odvojeni život, emocije koje fale, dodiri .... dani precrtani na kalendaru. I pored velike ljubavi prema moru plavom postoji i ona druga ljubav lična koja ti uvek veoma, veoma nedostaje...... e to je muka.
Pomorac sam majko na bijelome brodu, pomorac sam majko u modrome grobu.

Komentari:
Mislim da se tada ljudi najviše vole...
Velika ljubav te odvede te na puchinu a jos veca vrati kuci... Izmedju dve ljubavi...nastaje bol. Tesko je to sto kazes.
a moze i ona "moje je more, moj je brod, moji su vetrovi kishe i oluje, tebi ostavljam novi dom, novi asfalt i prikljuchak struje..."

Zan, znash da i ja bejah malo mornar i iskreno, rado bih se vratio kormilu i puchini i otisho u sto lepe gde bi mi jedino drushtvo galebovi bili....
...jednom sam cekala jednog mornara...bilo je to tako dugo...
To definitivno nije za emotivce.To je za ''bezosećajce''
mornari su drugachiji ljudi.
Hvala svima, hvala ff, shvatam taj atribut mornarski kao kompliment

jeste kompliment..
ja bih mogla biti mornar!
Vidim ja da bi ti sve mogla, nešto mi kaže da bi i mogla

Omiljeni mornar je Korto...mmmmm....
Corto Maltese, lepo je biti strip junak, zavidim mu...

zgodnjikavi strip junak

)
Sve ima svoje lepe i ružne askpekte u životu, pa i plovidba! I uvek ne znam, bar meni nekako je mnogo lepše u tuđim očima nego svojim sopstvenim. To plovljenje morima i okeanima lepo je ali kao i sve dođe vreme zasićenja, tom nepreglednim krugom pučine, ogromne vodene površine oka svog, svih tristašezdeset stepeni okolo sebe samo voda! Nekad mirna ko ulje a nekad uzburkana do straha pogleda, talasi visine i dvadeset metara, ipak treba to doživeti, slažem se...

I pored svih strahova, mozda nekad i dosade, za nas "kopnene" to deluje izazovno i zanosno.
Ploviti se mora, živeti ne!
e sad šta se mora, mora se....