Men On The Moon
30/3/2007
Za ovaj dogadjaj nemam fotografija, jer sam snimala kamerom a ne znam kako se startuje "Pinackle Studio" da prebacim, a još manje mi je jasno kako da ukačim video klip ovde...
nekada je to funkcionisalo ko Bog, al sad... verovatno nešto ja radim loše
. No... danas...
Spremam se za posao. Moja mama kasni za "primopredaju" i već sam prilično nervozna jer već vidim da ću da zakasnim. Vuk u dnevnoj sobi šeta oko stola, do stolice, taburea, ogradice... ne treba mu više mamina ruka ili dedin prst. Sve sam radi.
Pošto je kasnije jutro, obično mu dajem jogurt ili mleko, jer preko dana nema šanse da uzme u usta mleko. Izmedju dnevne sobe i kuhinje je hodnik, dužine oko 10m, obložen laminatom. U neko doba kapiram da mogu da mu dam jogurt, ostavljam ga samog u dnevnoj sobi... I sve vreme glasno pričam, da može da me čuje, da sam tu. U jednom trenutku, potpuno neplanirano mu doviknem " Dodji kod mame, sine!". I dok mu sipam jogurt u šolju, čujem bat malih najki po laminatu!
Pomislim, ma nema šanse! Ukočim se u pokretu i osluškujem. Tap, tap, tap, tap... polako. Proturim glavu u hodnik i imam šta da vidim! Vuk stoji pored ulaznih vrata stana, sa oba dlana prilepljena uz njih, i nešto kao Spajdermen - ide prema kuhinji!!!!
Ciknem od sreće, pa dotrčim do njega, izljubim ga!!!!!
Onda se setim da bih to mogla i da snimim, jer znam da mi ukućani neće tako lako da poveruju, otrčim po kameru i zakucam se na pod hodnika, sve snimajući kako napreduje ka kuhinji. Mislim da sam jedno 50 puta ponovila na glas - ne mogu da verujem, ne mogu da verujem, ... hi hi
Moj sin postaje pravi istraživač. Ušao je u 11 mesec života. Pravo je vreme da nas časti jednim prohodavanjem!!!
Baka
28/3/2007
Sanjala sam noćas moju baku Radmilu.
Došla je da obiđe stan. Čudila se kako nisam sačuvala nijedno njeno slatko od ruža, a nijedno slatko od šipka. Čudila se novom rasporedu stvari u stanu, belim zidovima u hodniku, tražila svoje ukrasne tanjire i crveni luster iz kuhinje. Popila je kafu iz svoje omiljene šoljice, pohvalila me kako sam dobra majka. Rekla da Vuk ne liči na našu familiju. Mekanom rukom, kakve se ja sećam, popravila mu šiške u stranu. Poljubila nas oboje. I otišla...

Ova fotografija je početak naše porodice. Baka je glumila Eminu u učiteljskoj predstavi u Prilepu, gde je deka bio raspoređen da službuje kao sudija. Deka je uvek pričao kako mu je odmah i najviše dopala Emina. Nije znao kako se baka tačno zove. A i ona mu je poklonila ovu fotografiju na kojoj se potpisala kao Emina. Vrag-baka. 
Znam da je nemoguće napisati u jednom postu sve ono što nosim u sebi, a vezano je za nju. Bila je mama dvoje dece, baka troje unučića, sestra dvojici braće, učiteljica mnogoj deci Makedonije i Srbije pre i posle II Svetskog rata. Jedno vreme bila je direktor sadašnje OŠ "Dositej Obradović" u koju smo išle moja sestra i ja, ali mnogo pre nego što smo mi postale njeni đaci. Ali, sve to na stranu... bila je moja Baka.
Ne sećam se kada sam je poslednji put videla. Otišla je tiho... 24. septembra 2000te. Tog dana, kada je opozicija konačno pobedila na bilo kojim izborima otkako znam za sebe, moja baka se predala. I otišla. Deka je ubrzo za njom. Nije mogao bez svoje "sekice".
Malo ko može da se pohvali ovakvom fotografijom. Na slici u Dušan i Radmila Stanojević, na dan njihovog venčanja, 11. oktobra 1936. u Prilepu.

Sada su negde zajedno... piju kafu u 17h, kao i uvek.... sa slatkom od latica ruža...
Dragi moji baka i deka... Nedostaju mi...
10ka!
26/3/2007
Juče, oko 17h, Vuk je napunio 10 meseci! Tako sam srećna i ponosna! 
Moj veliki dečko!
Išli smo u Kragujevac da posetimo ujaka i buduću ujnu u njihovom novom stanu, i baka-tetku. Od svih veselih i srećnih fotografija koje sam donela kući, ova, gde on spava u autu dok putujemo ka Kragujevcu mi je jedna od najdražih. Face koje pravi dok spava su preslatke... obrazi mu se zarumene, sav je da ga poručkaš! Ipak, evo još jedne fotke, čisto da se pohvalimo kako sam dovoljno velik da sedim u društvu sa ostalima, brstim politiku i hvalim se kako sam se par puta pustio od stolice do stola... čisto da oduševim svoju vernu publiku 

"... ja - vragolan i moj deda, kud krenemo svet nas gleda....."
napad!
24/3/2007
Napadaju ga žene... ponaša se kao pravi muški glupan, samo se ukoči i pušta da mu rade šta im se prohte. Ovo je Dunja, ćerka moje školske Jelene, starija 3 meseca od Vuka. Njen brat je onaj Vukašin po kome je moj Vuk dobio ime.
Bili smo danas u poseti. Zgrabila ga je sa vrata. Ljubila i grlila. A on... ćvećka, samo se prepustio...
Taktika...?
Sve je moguće 
Ooooo, kakav frajer, mamaaaaaaa
Pa gde si bre ti čoveče?
Jao, mama, kako je sladak!!!!!
Ja bih da ga zadržimo!!!!!
Ijao, zna i da grli, a sve se pravi naivan!
laku noooooć....
21/3/2007
Naporan dan... vreme da se spava....
1. mmmmmmmmmmmmm.....
2. mlekceeeeee....
3. šta sad hoćeš?
4. evo ti osmeh, pred spavanje, dosadne li mame...
5. gotoveeee.....
.........LAKU NOOOOOOĆ.......
КАКО САМ УПЛАШИО МАМУ! :о)
20/3/2007
Е, да... тако би могао да наслови писмени рад мог сина. Да има довољно годиница. Немам чиме да се забавим увече кад он заспи. И сад сам почела да скидам филмове са нета, тако да сам најзад одгледала "Минхен". Толико сам га чекала и надала се, а онда, кад сам га на крају одгледала ... схватила сам, могла сам и боље да утрошим три сата. Кад се самосиловање да га одгледам до краја завршило, кренем на спавање. Вук у свом кревецу, спава све у 16. Ових дана је нешто кашљао, као велики, па
је спавао самном. И сад, кад сам ушла у собу, видим - распремљен мој кревет, а мрзи ме да га намештам у 1 после поноћи - одлучим да пребацим Вука поред себе. У међувремену се он пробудио, тако да сам га пресвукла и дала антибиотик, млека, одгледали смо "Саут Парк" заједно (невероватно колико га је забавила епизода са Мајкл Џексоном...), исекла сам му ноктиће, а онда је дошло време да угасим све и да се - спава.
Не знам колико је времена прошло (оставила сам мобилни далеко да бих видела колико је сати), тргнем се и потражим га руком.
ЊЕГА НЕМА!!!!!
Мислим, сањам, па покушавам да се пробудим а онда капирам да сам потпуно будна и да стојим поред кревета и махнито прелазим рукама по кревету као кад тражим његову дуду кад се негде забије.
"Вукашинеееее!" вриснем, а онда негде из угла собе чујем чику. Веселу. И троптање ногица. Упалим светло а мој син стоји поред кревета, а између кревеца, са све дудом у устима и смеје ми се. Мајко моја, какво олакшање! Зграбим га, изљубим па увалим у кревет поред себе. Додуше, кад сам код Николине Баке прочитала да Ниџа устаје у сред ноћи да свира клавир, ово ми опет дође лакша заврзлама. Јбга, мало дете -
мали проблем...
п.с. нема фотке данас
Nana
16/3/2007
Nije svaki dan ovako lep, kao sto je bio današnji. Vuk me probudio u 5 do 7 (

), a pre toga u 5. I sad se nešto mislim, dok ovo pišem, krajnje je vreme da mu ukinem mleko tokom noći, nije više on mali). Nastavili smo našim ritualima, pa je opet zaspao u 9. To vreme dok je spavao kucala sam tekst za pismeni iz srpskog, za moju kumu Jovanu koja je 6. raured, na temu "Nadmudrila sam..." Kako mi je bilo da se spustim na nivo deteta koje ide u 6. razred, samo ja znam - TEŠKO! Ali njoj se dopalo. To je važno, čekam da vidim koju ću ocenu da dobijem. 
Dakle, Vuk i ja smo šetali danas dobra 2 sata, a možda i duže. Lepo vreme, svuda izmileli ljudi. Prvo smo obišli kumove a onda nastavili kod Nane.
Ovo je prva fotografija Nane i Vuka. Nana je moja baka po mami, sada na žalost moja jedina živa baka. Do sada je viđao Nanu, ali je ona uvek odbijala da se slika sa njim, govoreći kako je matora, i šta ima matori ljudi da se slikaju sa decom?
Međutim, kako to obično biva, desilo se ono čemu sam bila svedok nekoliko puta - Vuk zamahne svojim čarobnim štapićem zvanim "Vukov osmejak" i svi padnu. Insistirala je da ga uzme u ruke, pričala sa njim kao da ja nisam tu, a onda obećavala kako će jednog dana ON sve ovo da nasledi (tu priču sam slušala nekoliko puta... prvo je to bila moja mama, onda ja, onda Ana, e sad je red došao na Vuka...).
Fascinirano je kidao listove rezetla i smejao se na glas tom jedinstvenom mirisu, zagledao krinove i ostalo šareno cveće po bašti... 
Nije ni čudo što je popodne odvalio 2 i po sata spavanja!!!!
Mitra zvana Kruška!
13/3/2007
Pa, ko šta radi, Vuk se druži! Ovih nekoliko dana, samo špartamo ovamo-onamo, primamo goste ili idemo u iste. Ovog puta gošća nam je bila Mitra, devojčica moje dugogodišnje drugarice Ivane, koja sada ima 16 meseci. Ili, godinu i 4 meseca. Kako Vam drago.
Ona uveliko šeta, dok se Vuk još uvek - uči. Zovemo je Kruška jer je imala obraze kao kruška! Sada se opet promenila, pa više ne liči na svoju baku, već sad liči na svog tatu. Iako više nije kruškasta, opet je zovemo - Krule.
Vuk joj se dopao, toliko da ga je sa vrata ipljeskala po obrazima - iskazujući svoju ljubav, naravno. I dok je Vuk uključivao i isključivao "sirenu", dve mame su nadlegale prvo "gledanje i mirisanje".
Leleeeeeeeeeeee, što su navalentne ove današnje devojčice!!!!! 
Dođi 'vamo....
... a kako da se ljubimo kad imaš tu dudu?
Ijaoooo, što mi je lepo na tvom ramenu!!!
Ajde ćao-ćao!
kupanjac
10/3/2007
Pa šta tu ima da se komentariše, osim ove bleskaste face i čiroki frizure?
(ako uspem da ukačim fotku kako teba, prošli put sam nešto zeznula...)
ŠARMER, ili - T'sno mi ga skroji, nane
9/3/2007
Eeee, juče je Vuk položio sve testove izdržljivosti! On koji seobično zakuca od spavanja na zadnjem sedištu dok ja vozim, juče je prestojao CEO put do BGDa. Te gleda kroz jedan, pa kroz drugi prozor, pa se okrene i gleda automobile iza nas, juri ručke od vrata, i one male spravice za zaključavanje. Onda me gleda u retrovizoru i vrišti i ciči od sreće, negoduje da ga uzmem - ali pošto ne reagujem počinje da kenjka.
Dok sam plaćala plin naterao je svojim osmehom sve momke sa pumpe da se načičkaju pored prozora... scena - prilazim autu (pošto se plaća unutra), piči košava, napolju pingvini padaju u nesvest od hladnoće a tri klipana guguču "jaaaaaoooo što je sladaaaaaaak..." dok Vuk unutra uživa. Budi Bog s'nama 
E, negde kod Kapija ja se okrenem i vidim da je zaknjavao kod Bake u rukama. Najzad ga je svrtela. 
U Zemun kod tete, pa u Tempo do namirnice, na kraju - Mercur. Meni je bilo malo previše šetkanja i muvanja pa smo Baku ostavile da sama kupuje, a nas troje seli u kafić. "Seli". Tj, na smenu. Malo ga šeta teta, malo mama.
Šarmer. Sve kasirke mu mašu, a on podvriskuje. Naučio dečko da baca "5" i maše, pa sad to obilato koristi. Naravno, većina mu odgovara i onda je preyadovoljan.
E... kad smo najzad stigli kući... nastalo je ludovanje svoje vrste. Većina dece to radi i to nije ništa čudno. Ali, kad je najzad pristao da mu se spava....
Eto... osmeh na lice mi izmami... 
Teodosije i Vuk
6/3/2007
Bili smo kod kume. Staro kumstvo. Moj tata vencao Nikolu i Nevenku, a kumstvo traje preko 30 god.
Bila sam oduševljena kada je Jeca izrazila želju da ona krsti Vuka. Tako se nastavlja naše kumstvo. Bože zdravlja, čeka nas još mnooooooooooooogo lepih dana zajedno!
Ovako je protekao treći susret Vuka i Teodosija (ne zove se tako kuca, nikako da mu zapamtim ime pa ga yovem Teodosije). Baš voli životinje
не знам ни сама шта сам...
5/3/2007
У суботу ме дочекао Бгд, раширених руку. Утегла сам се у сукњу за број мању од моје тренутне конституције. Пола сата пре поласка сам купила патике/ципеле које меркам већ недељама. Браон. Са ЗЛАТНИМ принтом! ХЕЛОУ!?!?
Мислим, ја сам стварно дудук да купим себи било шта, али ми искуство говори да се никад нисам преварила кад сам нешто купила у тренутку. Улетим као фурија, залетим се на прву симпатичну ствар и - купим! После се испостави и да ми добро стоји и да га дуго носим. Што год да је у питању. Хм... то вероватно нешто говори о мом укусу за мушкарце... Но...
Ишла сам на Сајам лепоте. Или Сајам Козметике. Пих, толико ми је било важно да не знам ни како се то звало. Елем, да ти кажем, жене НИСУ нормалне! Утолико ми је много драго што ја нисам жена. Не знам шта сам, ал' једна од ОНИХ - нисам. Треба да будеш ОЗБИЉНО забринута за себе да дозволиш потпуном странцу да те масира пред гомилом Жена. Или, храбра да се скинеш пред сличном гомилом да би те упаковали у нешто што личи на астронаутско одело, утакли те у струју да би за Х-минута скинула 2цм у обиму гузице.
Колико сам приметила, највећа гужва се направила код штанда за "кречење" - овако то изгледа: једна од тих Жена се раздрљи (ко не зна шта значи та реч, нек ме пита у ПП), залиже косу некаквом траком, а онда јој приђе млађашна плавуша са нечим што мене непогрешиво подсећа на апарат за запрашивање гамади и крене да је - боји. Млати тим апаратом по Женином лицу неко време док она не добије лепу, бакарну, скоро па хавајску боју.
ТРТ!
Купила сам 2 лака за нокте и једну сенку. Попила са Катом дуплу кафу + киселу а она еспресо са лимунадом - 420дин. Нисам се обојила, нисам се уштекала у струју, нисам добила масажу за Џ, нисам се ошишала ни наминкала. Била сам ја. Утегнута у сукњу број мање, са новим новцијатим патика/ципелама које ме нису жуљале. Срећна што сам нормална. И што старење сматрам нормалном појавом.
Прославила сам купујући у Идеи - обичне ствари, за обичне људе. Пошто сам одлучила да сваког месеца купујем по једну књигу, дошло је време за мартовску. Прихватам предлоге. И надам се Њеоговом скорашњем доласку...
Slika i prilika
3/3/2007
Probudio se u 7. Bauljala sam po stanu oko 5 kad je zakukao da je žedan, a kako sam se vratila u krevet - ni sama ne znam. Samo znam da on sada spava, a ja jedva gledam na oči. Ipak, pozirao mi je jutros. Tj, htela sam da ga slikam na prevaru, ali se na vreme okrenuo i kao da mi je osmehom rekao "E bre mama, pa veliki sam ja, ne može više ništa na prevaru!"
Kakav divan dan!!!!! 