Oduvijek sam voljela lijepe i ugodne dobrodoslice da bih znala kako da se postavim prema ljudima u novoj sredini. Ne volim arogantne i prepotentne ljude koji misle da sve znaju i da su popili svu pamet svijeta i koji imaju misljenje da su svi ostali za baciti. Ako nemam isto misljenje kao oni, onda sam ovakva, onakva, kriva, nemoralna, neeticna i sl.

Naime, cemu sav ovaj uvod. Cisto zbog toga sto se ovdje osjecam lijepo i prihvaceno. Cudno je ovaj cyber svijet. Nikada ne znas na sta ces naletiti. Od pedofila, sexualno opsjednutih manijaka, namcorastih i prepredenih pa sve do onih s kojima mozes lijepo podijeliti svoj zivot... O da, postoje ljudi koji ce jednostavno shvatiti tvoju brigu, srecu, nesrecu i patnju, bez ikakvih uvjeta i bez razgovora u cetiri oka. To volem!

Desavalo mi se da popijem kafu s par ljudi koje sam otkrila na netu i s kojima sam ostvarila jedan lijep i ugodan vid komunikacije. Nisam se razocarala, nadam se ni oni. Nisam prije susreta slala svoje slike, niti sam zahtijevala da dobijem neku. To mi je jednostavno ogavno. Uopce ne znam gdje bi ta slika sve mogla zavrsiti, a i iskreno da kazem uopce nemam svojih slika na racunaru. Moze biti kada bih se potrudila da bih izvukla od nekuda jednu ili dvije.

I onda ljudi govore da me nisu zamisljali takvom. Obicno me zamisle kao jednu prosjecnu djevojku od 22, tipicnu studenticu, zacupane kose, s mrvicom diskretne sminke, casual obucenu koja sjedi i vrijedno uci za svoje ispite. Ali ne, nemojte se zavarati! Nisam takva, mada znam da cete imati takav dojam.

Ja sam ona koja voli da cita i koja ima u svojoj sobi zavidan broj knjiga koje ne skupljaju prasinu, vec su sve odavno dobro proanalizirane. Studiram ono sto sam voljela. Upravo tako, proslo vrijeme - voljela. Jer postoje osobe koje mogu ubiti u tebi ljubav prema necemu. Tako se desilo meni. I polako odustajem, zelim nesto novo, drugacije...

Volim da imam lijepe komade odjece u svom ormaru, ali naravno ne nuzno da su ti komadi markirani. Ne padam na to. Isto tako ne podnosim losu frizuru na glavi, sminkam se i ne izlazim van bar s minimumom neophodne sminke kao sto su maskara i makar rumenilo. Jednostavno sam takva i ne volim kada me pokusavaju mijenjati.

Dalje... nosim cipele s vecim potpeticama i nemam s time problema. Na mojih 165 cm cisto mi izvlace visinski prosjek  Da odmah razjasnimo neke stvari... imam ja i brdo patika koje su mi tako srcu drage i mile, kao i par trenerica.

Prijatelja imam onoliko koliko mi treba. Vec odavno sam raskrstila neke stvari sa zavidnim, ljubomornim, prefriganim i zlobnim ljudima koji s tobom jedu i piju za istim stolom a zlo ti misle. Hvala lijepo, ne trebate mi takvi... Nisam sebicna i volim ljude, druzenja i zezanja, ali zlobu nikako... Najdraze su mi mirne veceri u dvoje kada se lijepo odmaram uz najmilijeg s kojim sam vec neke dvije godine i koji iz dana u dan sve vise raste u mom srcu.

I sada se pitate zasto ja danas pisem o sebi?! Upravo iz razloga sto sam sita toga kako se ljudi iznenadjuju da osobe kao sto sam ja mogu biti u isto vrijeme samozadovoljne, lijepe i pametne. Kao, obicno pamet ide uz ruzne i povucene ljude. Meni nemojte tu pricu pricati!

Neki ce mozda shvatiti sve ovo kao pomalo narcisoidno, mozda i mnogo, ali ja ne patim za tudjim misljenjima. Meni je bitno da sam se lijepo istresla i zakljucila svoju poentu

Danas se obiljezava kurban Bajram, tako da cu ja iskoristiti ovo moje parce neta da ga cestitam svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti i pozelim sve najljepse!

I naravno, hvala vam na dobrodoslici!