Re�e da se zove Bosna...

Jos malo pa nestalo

Tue, 02 Jan 2007 17:15:00 +0100

Prosao katolicki Bozic, prosao kurban Bajram, zatim Nova godina i jos nam ostade pravoslavni Bozic. Lijepo je bilo slaviti sve redom. Konacno da se u bivsoj Yugi sve sastavi. Ove godine nisam mogla primijetiti te neke velike razlike. Sve se slavilo, jedni ovo, drugi ono i svidjelo mi se. Niti jednog trena se nisam osjetila da negdje ne pripadam. Pripadalo se svima, svemu i svacemu, ali samo jednomu

Nije bilo posebnih zelja, ustvari nisam ni stigla nesto pozeljeti. Da, da, dejstvo alkohola je ucinilo svoje pa nisam znala gdje udaram. Bitno je samo da je lijepo i ugodno, na ostalo nisam stigla obracati dodatnu pozornost. Zagrljaj i poljubac najdrazeg je bilo sasvim dovoljno u ponoc da budem zadovoljna i sretna. Ostatak ekipe je bio vise nego odlican. Pjesma, smijeh, planina, osama, kamin... Predobro!

Iscekuje se jos jedan praznik, a mislim da ce biti najugodniji. Starci odose za Srbiju, ostaje nam prazna kuca, ostaje nam gnijezdo na par dana, zajednicki trenuci ispunjeni ljubavlju. Ima da nadoknadimo propusteno a popustilo se pod utjecajima vise nenadvladive sile... You know what I mean! I opsovah zensko po milioniti put.

Gledali su se filmovi sinoc i njopale kokice, brdo kokica... Samo su nosevi virili ispod deke. Lijepo je pocela ova 2007. Ne zalim se i vjerujem da ce dobro i zavrsiti. Po prvi puta gajim ovu nadu u bolju predstojecu godinu. Mijenjam se... na bolje, valjda...

Nego, eto krivo mi sto ne pozeljeh nista... a imala sam lijep spisak zelja. Vodim se izgleda po onoj da covjek ne zeli previse, vec zeli premalo. Ne znam... nisam bas pametna nakon ovih burnih noci. Bolje mi je da se vratim sebi sto prije, jer pocinjem biti smijesna.

Anblivbl!

P.S. Hvala svima na lijepim zeljama!

Nisam ja odavle iliti jedan o meni...

Sat, 30 Dec 2006 16:20:00 +0100

Oduvijek sam voljela lijepe i ugodne dobrodoslice da bih znala kako da se postavim prema ljudima u novoj sredini. Ne volim arogantne i prepotentne ljude koji misle da sve znaju i da su popili svu pamet svijeta i koji imaju misljenje da su svi ostali za baciti. Ako nemam isto misljenje kao oni, onda sam ovakva, onakva, kriva, nemoralna, neeticna i sl.

Naime, cemu sav ovaj uvod. Cisto zbog toga sto se ovdje osjecam lijepo i prihvaceno. Cudno je ovaj cyber svijet. Nikada ne znas na sta ces naletiti. Od pedofila, sexualno opsjednutih manijaka, namcorastih i prepredenih pa sve do onih s kojima mozes lijepo podijeliti svoj zivot... O da, postoje ljudi koji ce jednostavno shvatiti tvoju brigu, srecu, nesrecu i patnju, bez ikakvih uvjeta i bez razgovora u cetiri oka. To volem!

Desavalo mi se da popijem kafu s par ljudi koje sam otkrila na netu i s kojima sam ostvarila jedan lijep i ugodan vid komunikacije. Nisam se razocarala, nadam se ni oni. Nisam prije susreta slala svoje slike, niti sam zahtijevala da dobijem neku. To mi je jednostavno ogavno. Uopce ne znam gdje bi ta slika sve mogla zavrsiti, a i iskreno da kazem uopce nemam svojih slika na racunaru. Moze biti kada bih se potrudila da bih izvukla od nekuda jednu ili dvije.

I onda ljudi govore da me nisu zamisljali takvom. Obicno me zamisle kao jednu prosjecnu djevojku od 22, tipicnu studenticu, zacupane kose, s mrvicom diskretne sminke, casual obucenu koja sjedi i vrijedno uci za svoje ispite. Ali ne, nemojte se zavarati! Nisam takva, mada znam da cete imati takav dojam.

Ja sam ona koja voli da cita i koja ima u svojoj sobi zavidan broj knjiga koje ne skupljaju prasinu, vec su sve odavno dobro proanalizirane. Studiram ono sto sam voljela. Upravo tako, proslo vrijeme - voljela. Jer postoje osobe koje mogu ubiti u tebi ljubav prema necemu. Tako se desilo meni. I polako odustajem, zelim nesto novo, drugacije...

Volim da imam lijepe komade odjece u svom ormaru, ali naravno ne nuzno da su ti komadi markirani. Ne padam na to. Isto tako ne podnosim losu frizuru na glavi, sminkam se i ne izlazim van bar s minimumom neophodne sminke kao sto su maskara i makar rumenilo. Jednostavno sam takva i ne volim kada me pokusavaju mijenjati.

Dalje... nosim cipele s vecim potpeticama i nemam s time problema. Na mojih 165 cm cisto mi izvlace visinski prosjek Da odmah razjasnimo neke stvari... imam ja i brdo patika koje su mi tako srcu drage i mile, kao i par trenerica.

Prijatelja imam onoliko koliko mi treba. Vec odavno sam raskrstila neke stvari sa zavidnim, ljubomornim, prefriganim i zlobnim ljudima koji s tobom jedu i piju za istim stolom a zlo ti misle. Hvala lijepo, ne trebate mi takvi... Nisam sebicna i volim ljude, druzenja i zezanja, ali zlobu nikako... Najdraze su mi mirne veceri u dvoje kada se lijepo odmaram uz najmilijeg s kojim sam vec neke dvije godine i koji iz dana u dan sve vise raste u mom srcu.

I sada se pitate zasto ja danas pisem o sebi?! Upravo iz razloga sto sam sita toga kako se ljudi iznenadjuju da osobe kao sto sam ja mogu biti u isto vrijeme samozadovoljne, lijepe i pametne. Kao, obicno pamet ide uz ruzne i povucene ljude. Meni nemojte tu pricu pricati!

Neki ce mozda shvatiti sve ovo kao pomalo narcisoidno, mozda i mnogo, ali ja ne patim za tudjim misljenjima. Meni je bitno da sam se lijepo istresla i zakljucila svoju poentu

Danas se obiljezava kurban Bajram, tako da cu ja iskoristiti ovo moje parce neta da ga cestitam svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti i pozelim sve najljepse!

I naravno, hvala vam na dobrodoslici!

Vicky & blog

Fri, 29 Dec 2006 15:14:00 +0100

Ne znam da li je zgodno sada poceti pisati blog. Stigla mi je cestitka od Blogoye tima na mail i zapitah se da li sam se ja to nekada registrovala ovdje. Prelistah malo stare mailove, kad' vidi stvarno... Jesam! Nekada, davno... Ko ce znati kada, kako i iz kojih razloga.

Mozda je ipak bolje ostaviti ovaj post za 2007. godinu, mozda... ko ce ga znati. Ali, evo uporno tipkam i ne odustajem. Ima nesto jace u meni od razuma pa mi ne dozvoljava da ostavim ovo za narednu godinu. Bit ce da je Onaj gore rekao: ''Znas Vicky, ti ces krajem 2006. poceti pisati blog i neces to odgadjati za 2007. jer ce ti Poglavica poslati mail i potsjetiti te da imas otvoren nalog na Blogoyu...''

O yeah, kako ja znam biti zlocesta... I dzabe sto vec postoji knjiga ' Razgovori s Bogom '. Mjesam se stalno tamo gdje mi nije mjesto. Bojim se da cu tako vec izgubiti svoje njuskalo negdje uz put...

Pitam se kuda ce sve ovo moje tipkanje i trabunjanje da odvede?! Mozda pred 2008. tamo nekada ako Bog bude dao zdravlja i interneta, da cu sjesti i prelistati sta li se to meni sve izdesavalo protekle godine. Uspjesi, neuspjesi, sve sabrano na jednom mjestu. Sve tuge, boli, sramote i ponosi... Jedan mali zivot, koji nastoji biti sto veci i znacajniji za neke drage ljude.

Da ne duzim preko sedam mora i preko sedam gora, evo mene ovdje pa sta bude. Mozda sutra Onaj gore kaze: ''Vicky, ti vise neces pisati blog!''

Sve najljepse! Sretna vam Nova 2007. Neka vam se ispune sva vase male i velike zelje. Ali... pazite sta zelite!