Bilo je to davno,sjecam se kao da je bilo juce.Prisao si mi s mnogo ljubavi i pruzio ruku svoju da se upoznamo
Samo si rekao:"Prosijanovic Sedin,Emina"!!Pomakao si se da sjedem do tebe,svi su odjednom
otisli,ostali smo samo Mjesec,ti i Ja...
Pricali smo o ljubavi,o nama..Pomakao si se do mene i uhvatio me za ruku i rekao
:"Ljubavi moja,znaj da si ti ta koju volim i koju cu voljeti
do posljednjeg otkucaja svoga srca"...
Nista ljepse do tada nisam cula ...Poceli smo se ljubiti iako sam znala da nisam trebala
ali srce uvijek popusta kad si ti u pitanju ....Poslije nekog vremena
otpratio si me kuci..Prije nego sam usla poljubio si me kao nikada do tada
i otisao zauvijek iz moga zivota...Patila sam za tobom,a svima sam
govorila da sam te zaboravila....Nisam ni sebi ni drugima htjela
priznati da te jos uvijek volim...Iznenada 10.septembarskog kisnog dana
poslije mnogo godina,opet sam te srela...Vise nisi bio sam,pokraj
tebe je koracala zena...Zastao si pokraj mene,u tvojim ocima
sam vidjela suze sto su se zajedno sa kapima kise slivale niz tvoje lice
Samo si si mi rekao:"Ovo mi je rodica",nisi htio priznati ni sebi,ni meni da ti je to zena...
Posla sam dalje od njega,odjednom se zacula neka skripa,kada sam se okrenula,vidjela
sam kako lezi na cesti,a zena pokraj njega place zajedno sa kapima kise.....