Bilo je to davno,sjecam se kao da je bilo juce.Prisao si mi s mnogo ljubavi i pruzio ruku svoju da se upoznamo
Samo si rekao:"Prosijanovic Sedin,Emina"!!Pomakao si se da sjedem do tebe,svi su odjednom
otisli,ostali smo samo Mjesec,ti i Ja...
Pricali smo o ljubavi,o nama..Pomakao si se do mene i uhvatio me za ruku i rekao
:"Ljubavi moja,znaj da si ti ta koju volim i koju cu voljeti
do posljednjeg otkucaja svoga srca"...
Nista ljepse do tada nisam cula ...Poceli smo se ljubiti iako sam znala da nisam trebala
ali srce uvijek popusta kad si ti u pitanju ....Poslije nekog vremena
otpratio si me kuci..Prije nego sam usla poljubio si me kao nikada do tada
i otisao zauvijek iz moga zivota...Patila sam za tobom,a svima sam
govorila da sam te zaboravila....Nisam ni sebi ni drugima htjela
priznati da te jos uvijek volim...Iznenada 10.septembarskog kisnog dana
poslije mnogo godina,opet sam te srela...Vise nisi bio sam,pokraj
tebe je koracala zena...Zastao si pokraj mene,u tvojim ocima
sam vidjela suze sto su se zajedno sa kapima kise slivale niz tvoje lice
Samo si si mi rekao:"Ovo mi je rodica",nisi htio priznati ni sebi,ni meni da ti je to zena...
Posla sam dalje od njega,odjednom se zacula neka skripa,kada sam se okrenula,vidjela
sam kako lezi na cesti,a zena pokraj njega place zajedno sa kapima kise.....

Sjećaš li se kako smo se voljeli nekad...
Sjećaš li se vremena onih
kad sam bila samo tvoja
a tvoja ljubav samo moja....
Sjedili smo tamo na onoj klupi bod borovima
tamo smo se prvi puta poljubili
Jedno drugom tajne otkrili
Toliko puta suze prolili
Tamo se svadali
tamo i mirili
tamo smo ljubavi jedno divno vrijeme zivjeli
Sad kad je svemu kraj
bar jos jednom pogleda svoj mi daj
reci da si me volio
iako si me nakon svega lijepog povrijedio
Zasto si postao odjednom hladan
možda nikad saznat necu to
Kažes da si me volio...da...volio si me....
Voljela sam i ja tebe
Samo si mi ti tekao kroz vene
Al gdje je odjednom nestala sva carolija...
Voljela bih vratit vrijeme
bar na tren jos jednom zagrlit te
Iako sam sada s njim
i polako pocinjem da ga volim
Uvjek ces mi znaciti nesto
iako za tebe ise nikad necu da se borim...
Sto je ostalo od nas
par slika i izguzvana pisma
par poljubaca i bezbroj uspomena
Ti si biomoj prvi decko...
Moj prvi poljubac
prva svada...prvi prekid...prva suza
Ti si bio samo jedan
i ljjubav takva ponovit se nece
Jer srce sam ti dala eh ko da nisam znala
da si muskarac i da ces ga slomit ko i drugim zenama
jer to ti je u genama...
Al sad je kasno da se ucini bilo sto
ja sam njegova
i ona ce biti uskoro tvoja
kasno je za nas dvoje
i nikad vise zajedno necemo biti
al poslje svega ne želim od tebe kriti
Da mi falis...iako pred svima to krijem
Zelim ti reci da sam te voljela
i za nas bi se opet borila
Al sad sam kraj njega
i zelim da ga volim
Al kunem ti se svim sto imam...nikad vise necu muskarca da volim...

Upoznali smo se na veoma cudan nacin. Preko daljine smo se zavoljeli. Samo smo rijeci, glasove i slike jedno od drugo imali, ali to nas nije sprijecilo da izgradimo ljubav s tolikom jacinom, kao nikada do sada! Kada smo se prvi puta vidjeli, bio je to veoma cudan osjecaj, stojali smo jedno pored drugog, pruzili jedno drugom ruku, gledali se u oci, predamnom je stojala osoba koja mi je bila tako poznata a u isti cas i tako nepoznata. Sjedili smo jedno pored drugog, i gledali se. Pored mene je sjedila osoba o kojoj sam sve znala, ali tako malo imala.
Sunce je sjalo u tvoje oci, kao sto su i moje oci sjale gledavsi u tebe. Srce je u istom trenu i sporije i jace kucalo. Da li je to bila zaljubljenost, ili strah, i dan danas nemogu raspoznati!
Od prvog susreta, su nastavili i drugi, i treci, i jos mnogo vise....
Sada se nismo voljeli samo rijecima, nego i dodirima.
Svaki dan smo se voljeli sve vise i vise. Uvijek smo bili jedno za drugo tu, ja sam bila bolesna, moje srce je bilo slabo kao sto je i tijelo, bilo blijedo i iscrpljeno. Ali to tebe nije sprijecavalo da me volis, nastavio si da se brines o meni i da uvijek budes tu za mene.
Pored moje bolesti, imali smo i drugih prepreka, koje je nasa ljubav morala pobijedti. Moji roditelji su bili protiv tebe, samo zbog imena. Da, tvoje ime im se zabadalo u srce kao vatrena i otrovna strijela. Nije im ni bilo bitno sta sam ja osjecala, i to sto si ti mene pravio sretnom. Postavili su mi uslov, oni ili ti. Kako moje srce ovo odluku da prezivi? KAKO? Svijet su mi sa par rijeci moji roditelji, moja krv srusili :( Andjele, ja sam odabrala tebe! Jer nisam mogla da zamislim zivot bez osmijeha koji si mi svaki dan davao na licu, bez tvojih usana, dodira, tvog mirisa, tvojih ociju.... Sada smo postojali samo mi, i nasa ljubav, i nas san!
Jeste, postojali smo mi, nas san, i moja bolest :( borila sam se, samo zbog tebe andjele. Samo radi nase ljubavi, i naseg sna. Sve sam od sebe davala, da mi srce ojaca. I hvala tebi sto si uvijek bio tu. Izdrazala sam nekako, ali bol nikada nije prestala.
Cak smo i nas san ostvarili, andjele ja sam ti rodila sina! Dokaz i simbol nase ljubavi, ovim smo ojacali nasu vezu, kao i nasa osjecanja, sve je bilo jos snaznije. Ali najvaznije je bilo, rodila sam ti zdravog sina. Konacno nam se san ostvario. Dijete je imalo predivno ime, ime koje smo mu htjeli naditi, j o s kada smo ja i ti bili mladi, i tek poceli sanjati taj san. Kada su moji roditelji culi ime djetea, konacno su prihvatili nasu ljubav. Ali tada je bilo kasno.
Moje slabo tijelo, se sve vise iscrpilo, i raspadalo. Ja vise nisam imala snage.
Umrla sam! Zao mi je sto sam te ostavila andjele. Oprosti mi. Hoces li mi ikada moci oprostiti.
Zao mi je sto ostavi i tebe i sina. Oprostite mi. Vi ste bili ono za sto sam ja zivila. I ja cu idalje zivjeti u vasim srcima, iako moje tijelo vise nije tu, moja dusa ce uvijek biti uz vas. I cuvat cu svoja dva andjela.