Oprosti...
12.3.2009
Da li uopste ima smisla pisati o nekim stvarima koje nagrizaju i ruse sve pred sobom...kao pijavice sisaju mi krv i pokusavaju oduzeti dah, pretvoriti dan u crnu, gluvu i ocajnu noc...treba mi snage da se pokupim i izdignem sebe iznad svega...cesto, to u opste ne polazi za rukom i onaj grc u stomaku steze i kida, mislim nikada nece proci...izlaza nema...Ludilo koje sapuce na uho i trazi mesto, ne deo nego sve, sve u sta verujem, sve zbog cega zivim i cemu se radujem...moju najvecu ljubav...
Boze, ti si snazniji od svega, ti si Svetlost sveta...donesi dan u moju noc i udahni zivot u besplodnu granu...pomozi jer sam izgubljena u sebi samoj u nemoci da bilo sta promenim...da se pomerim...Boze...oprosti...
