Šta je poverenje? To je nenaučena mudrost života. Ono što smo kaodeca primili, i čega se na žalost vremenom odričemo. Iz straha da ćemo ostati na ulici, da ćemo umreti od gladi... očajavamo igrabimo za vlastitim resenjima, nazivajući to ponekad “mudrušću”, ili “brigom za sebe”. Gasimo svetlo, a palimo lampu. Ali strahu nema kraja. Onaj ko jednom posegne za koncima sopstvenog života zauvek je osuđen na osećaj ugroženosti, nikad nije dovoljno siguran, i uvek mu je svega malo. Imati poverenja, znači bez odmeravanja činiti dobro, umnozavati ljubav i ugrađivati se u dela koja ostaju - pouzdavajući se da ću sutra imati još više, onim istim pouzdanjem kojim znam da sunce koje je danas zašlo ujutro će ponovno izaći.
znash, treba razgranichiti poverenje i veru.. poverenje se moze imati ili ne u nekoga, ali ne i u sebe.. mozemo verovati sebi ili verovati u sebe, ali nikad ne mozemo dobiti ili izgubiti poverenje kad smo mi sami u pitanju..
na zalost, pripadam toj majushnoj infantilnoj grupi.. vishe verujem drugima nego sebi..
unatoč raznim razočarenjima u ljude ipak još uvijek nisan izgubila povjerenje i još uvijek mislin kako su svi dobri pa im tako i pristupam, mislim da je sam pristup presudan i da se povjerenje uvijek povjerenjem vraća...