Nocas...
8.12.2008
Ova noc je nekako tuzna i natovarena od predhodnog dana,
umorna od strepnje i straha za zivot koji se gasi...
Moje misli pustam da lete po stranici koju ce mozda neko i procitati,
ali cija to srecom prica nece biti...I bolje je tako,
jer ove dane ne zelim nikome...
Znam, sve ima svoj kraj, i svaki pocetak
svoju tacku.
.
Kao ova recenica koja plovi iz moje glave,
upravo je istorija. I opet ta tacka.
.
Svi se mi, hteli ili ne, bili svesni ili ne,
kroz vreme koje nam curi kroz prste,
spremamo za taj trenutak kada cemo reci zbogom i ostaviti sve...
pustiti taj poslednji stisak ruke i... tacka.
.
Verujem da ce nas duh nastaviti da plovi,
vecno ziv i neunistiv, samo...bojim se,
pitam se... da li cemo se opet sresti?
Ili cemo ...udaljeni jedni od drugih... ipak ziveti?
Veceras ( ti znas) molim za tebe ...
