16/6/2010
Sudise mu, jer je istrazivao gore i dole, dalje nego sto je smjeo, ne postujuci bogove, cineci gore boljim i kvareci omladinu. Sam je izabrao casnu smrt, vjerujuci da ce njegova borba protiv licemjerja ostati ustolicena na prijestolu istine upravo njegovom smrcu.
Divio sam mu se i prezirao ga u isti mah. Splet okolnosti je htjeo da budem njegov dzelat, onoliko koliko je i on bio moj. Mudrac koji misli da zna ono sto ne zna, i nije nikakav mudrac do obicni praznoglavac, a ukoliko zna, onda postupa necasno i njegova borba protiv licemjerja ne postaje nista drugo do licemjerje u svom reprezentativnom obliku.
Zbog toga mi nije bilo tesko da ga prezirem. Zbog toga sam umjesto case kukute, sjecivo maca ostavio zabijeno u panju, neokrvavljeno, iako je zemlja ispucala zudeci za njegovom krvlju. Ovome svijetu nedostaje vise upravo takvih Sokrata, da zavedu sve one koje treba da zavedu, i probude vrlinu u svim onima koji prozrevsi njihovo lazno dobrocinstvo, obuzdaju svoj gnjev, i uzdignuvsi se iznad mrznje postanu ljudi kojima zivot vise nista oduzeti ne moze. Postoji li veca blagodat od toga?
Radila sam maturski rad na temu Sokratove dijalektike.. mnoge stvari koje sam, pisuci taj rad, nauchila su me navele da na njega gledam kao na obichnog choveka ,zarobljenog okvirima filozofije..a ustvari.. sve je samo mudro chavrljanje,mudrih ljudi...
kiss amico

Sve sto o Sokratu znamo, znamo kroz Platonova djela, pa se njegove misli mogu uzeti kao autenticne samo s velikom dozom rezerve. Ako ga posmatramo kao sofistu, sto on vjerovatno i jeste bio, ne mogu, a da njegovu mudrost ne posmatram kao obicnu igru rijeci, poput slaganja "lego kockica" - razbibrigu za mudre, a razlog obozavanja za lude.
Kiss amica
Izmenio Wolfie dana 16/6/2010 u 03:33
Onda sam ja definitivno luda
a i lego kockice ne moze bash svako slagati, a da liche na neshto...
Nikad ne potcjenjuj moc sugestije - sofisti su tu vrhunski iluzionisti. Inace, ubijedice te da vidis lego-kockice i tamo gdje kockica nema.

Znaš, nekoliko puta, u toku nekih razgovora u kojima bi se pomenuo Sokrat, čula sam da neko postavi pitanje: "Je li to onaj što je bio peder?"
Ne moram ti više ništa reći

Sva sreca, pa ovdje nije rijec o tim ljudima, nego o Sokratu.


Istina, nego eto, prosto mi bi zanimljivo u kakvom se društvu govori o Sokratu, odnosno šta je ono na šta danas ljude asocira njegovo ime. Naravno, ne sve i svakoga, srećom. Pozz
Da, i to sto kazes, ali elem, ima i nesto gore od toga - meni i dan-danas ne izlazi iz glave scena kada sam dvojici tajvanskih inzenjera u SAD objasnjavao ko su bili Aristotel i Platon. Nikada nisu ni culi za njih!

Kako i sam znas, dugo sam trazila reci da opisem sopstvene misli u vezi sa Sokratom i sokratizmima (da, namerno!)... a onda sam procitala "Kako filosofirati cekicem" i shvatila da je neko mnogo pametniji, kompletniji i recitiji jednom sve to (i mnogo vise) zapisao... o Sokratu... i idolima. :*
Ej, da znas sestro - Nice mi je prvi bio na pameti dok sam pisao ovaj post, potaknut "Odbranom Sokratovom" od Platona. Ne toliko zbog samog Sokrata, nego zbog svih ovih danasnjih nazovi-sokratovaca, koji nisu nista drugo do osobe bez morala, naucene malo toga da iskreno postuju i vole, a puno toga da zele, sebicno, samo za sebe.
Nekada je sofista bio mudrac, ali jos u staroj Grckoj, taj pojam je poceo vremenom da se izdvaja u ono cime cu ih danas nazvati. Ne znam ko je i kakav je bio Sokrat, ali znam da je bilo nekoliko bitaka u Peloponeskom ratu kojima se proslavio svojom hrabroscu, spasivsi i samog Alkibijada. To jeste bilo nesebicno, i zbog toga ne mogu da vjerujem da danasnji sofisti imaju ista sa njim.
Bilo kako bilo, "Sumrak idola" je knjiga koju vec dugo vremena planiram da procitam (po preporuci, sada vec dvostrukoj).
Kukolj bilo cijih misli, licemjerje bilo cijih postupaka i ljigavost bilo cijih rijeci, plamen Niceovog uma najbolje prociscava.