9/4/2009
Pobjede su lijepa stvar. Cine da se osjecamo snaznim, mocnim, samouvjerenim, ali sebe usavrsavamo najbolje kroz poraze.
Jedino je osjecaj poraza jaci od osjecaja pobjede i samim tim bolje uocavamo svoje slabosti i angazovanije radimo na njihovom otklanjanju ne zeleci da ga ponovo okusimo.
Pobjede znaju lako da nas uspavaju, razmaze, i izgube svoju draz kada isuvise lako dolazimo do njih.
Zivot je stoga najbolji kada je stalna borba na granici pobjede i poraza.
Iz te borbe izlaze samo oni najjaci, obogaceni novim iskustvima i saznanjima, i skup njihovih poraza, na kraju je uvijek jedna konacna pobjeda.
Oni slabiji, oni koji pokleknu u toj borbi, zavrsavaju svoj zivot i prije smrti, slomljeni i bez snage, zaleci nad protracenim vremenom, i nesvjesni da za novu borbu nije kasno - nikad.
.
Ucim od najboljih
sa dodatkom svog specificnog

Mislim da je to "svoje specificno" i jedino pravo nauceno.

)
Svoje Specificno samo Potvrdjeno
uz veliku dozu razumevanja
Amico, a motivi i ciljevi borbe?
A tezina poraza, i lakoca pobede?

)
Nije sve crno - belo...i ne znachi da svaki poraz u sebi ne nosi poneku malenu pobedu...ili obrnuto

)
to je toooolikooooo komplikovan odnos...
pozzz

"Iz te borbe izlaze samo oni najjaci,
obogaceni novim iskustvima i saznanjima,
i skup njihovih poraza,
na kraju je uvijek jedna konacna pobjeda."
P.S.Ovo si jako lepo rekao.
Ne smatram Hrabrim i Jakim Nekoga
ko bije malo dete.
Ne smatram Mudrim nekoga ko je Sumanut
pa dozivi Pirovu Pobedu u kojoj nece moci da uziva.
Ne smatram ni Pametnim
nekoga ko od prijatelja
uporno svojim postupcima
zeli da napravi neprijateljom.
Nije, amica, jako je jednostavno, jer citav zivot i jeste borba - od prvog udaha vazduha, pa do bitke za onaj posljednji. Prave vojskovodje nikada nisu pravile komplikovane planove za bitke - sto je plan komplikovaniji, to uvijek lakse krene po zlu, ali su pobjedjivali oni koji su imali genijalne, ali i jednostavne planove. Tako je i sa ovom borbom koju zovemo "zivot".
Oni koji zivot ne dozivljavaju kao borbu, trebali bi da se zabrinu - na pravom su putu da upadnu u kolotecinu navika i rutina, a onda zbogom individualnom razvoju i napretku.
Oni kojima je zivot borba, sa svakim novim danom i svakim novim naporom teze da se usavrse, da napreduju, jacaju, i oni iz dana u dan postaju samo sve sposobniji.
Sto se ostalih "specijalnih" slucajeva tice, obuhvaticemo ih ovim opstim - jednostavno je i efikasno.

) Komplikovanje rjesenja skoro uvijek znaci da smo na pogresnom putu da dodjemo do njega.
@ZlatnaKruna: To za prijatelja mi se svidja.

Ali ne smatram pametnim ni onoga koji ne zna da razluci prave prijatelje od onih drugih.
Nisam se dobro izrazila.
Dobro znam
Ko su mi prijatelji,
a Ko nisu.
Ali ja u svojoj sushtini nisam
NIKOME neprijatelj,
jer tudje zivote ne zivim
ali, eto... postoje osobe
za koje me je nikad nije bilo briga
-jednostavno ne doticu me,
ili osobe za koje nikada nisam ni cula u zivotu,
ili osobe o kojima sam imala onako fino mishljenje
(ne sad neka zelja da im budem prijatelj ili oni meni)
e, takve osobe svojim postupcima meni skrecu paznju
na sebe... sa otvorenom mrznjom i neprijateljstvom???
Meni to uopshte nije ni Pametno, ni Mudro,ama nishta.