Još jedan dan, niz prste skliznut… Košara zaborava ih je puna…
Holovi prošlosti s ponosom svoje ordenje nose…
Otvorenih očiju proći i slijep ostati, ili ih nikada i ne otvoriti? Jedino slijepac razliku zna…
Tišina, praznina i gordost…
Želim vjerovati krugu, makar beočug lanca da je… Tamnice slobode urušene obećavaju tamu i led…
Treba pronaći žig ukletog da bi se zavoljela pusta noć…
Bez straha… Bez nade…
Hrabrost je polovina puta do cilja… Sumnja do propasti…
Ne zaboravi kako se sklapaju oči…
Sudbinu na dlanu, samo stisak pesnice čuva… Pusti život na tren…
Jedina istina o vremenu, prolazi…
previše puta sam pokazala sebi hrabrost i drugima ...no , sada, uljuljana u godine kada razmišljam da li sam mogla sve lakše odraditi, bez te pretjerane hrabrosti ....jesam...znam...i opet nisam ništa od tog saznanja naučila osim da je hrabrost vrlina...a ništa nije teže nego sačuvati ju, kao i vjeru,kao i ljubav....lijepe misli, teške jer je živjeti ih teško... @)----------
Ljubav je najlakse sacuvati... Samo je treba pustiti da zivi, jer niti je mozemo ugusiti kada postoji, niti ozivjeti ako je nema...
Vjeru je najteze sacuvati, ali vremenom se nauci i to - odbacujem samosazaljenje, ignorisem bol, i tada jedino sto mi preostaje, nekome moze liciti na hrabrost, ali za mene je to samo borba za ono u sta vjerujem nadahnuta ljubavlju...
Treba znati i teske misli nositi, bas kao sto smo znali i onim lakim pustiti da nose nas... I zivjeti s njima...
@-)--------
