Ne bjese odavno igrica na ovom nasem blogu, pa da se "zahvalim" najprije AnaM na prozivci ;)) i ne bi bilo lijepo da ne nastavim igru, naravno...
Ovdje sam prije svega zbog pisanja i citanja ;), pa cu o tome i da pisem, a ko je voljan, neka cita. ;))
1. Najuspjesniju pjesmu sam napisao sa 8 godina, onako bezveze i u to "Titovo" doba zvala se (naravno) "Sloboda" i iako nije imala nikakve veze sa narodnooslobodilackim duhom, zavrsila je u "Veseloj svesci".
Naravno, prava djecija, zavrsavala se otprilike sa:
"..............
Sloboda je leptir
Sto nad cvijetom leta.
Sloboda je radost
Za svu djecu svijeta.
Sloboda je sunce
Sto na nebu sja.
Sloboda smo
Ti i ja." :P
Bilo je tu jos stihova, ali ove sam "onako ofrlje" uspio da rekonstruisem...
Poslije toga, osim u par casopisa nisam nista objavljivao, niti sam pokusavao.
2. Za vrijeme rata sam pisao ljubavne "pjesme" sve dok nisam u decembru. '93. dozivjeo prvo pravo ljubavno razocarenje. Tada sam bijesan vracajuci se sa "raskida", bacio pjesme koje sam imao uza se u bljuzgavicu, a ono sto je ostalo kod kuce - spalio. Otada mrzim decembar. Cinjenica je da je jedna pjesma, koju sam slucajno nasao '97. na ormanu ostala, i slucajno, ili ne, tek kada sam i nju spalio, zaljubio sam se po prvi put u roku od 4 godine (za to vrijeme sam ozbiljno sumnjao u svoju sexualnu orijentaciju :D ;))).
3. Nakon duze pauze, krece moj ciklus Tamna strana ljubavi...
4. Jun 1999. i moje drugo spaljivanje pjesama i jednoga skoro gotovog romana ("Loverman"). Ako sam prvo spaljivanje lako prezalio, ovo drugo i nisam, jer od 40-ak pjesama, svega ih je par ostalo zapamcenih "u glavi", a imao sam zelju mnoge da rekonstruisem sasvim...
Otada pisem manje vise redovno. Nekada je to jedna pjesma u nekoliko mjeseci, nekada nekoliko pjesama u toku jednoga mjeseca (u zavisnosti od inspiracije i zelje da se ta inspiracije pretoci u formu poezije ili proze, naravno pod "formom" podrazumijevati najopstiji pojam koji vam moze pasti na pamet ;))).
5. Sve sto pisem je samo izraz moga stanja koje vise ne mogu zadrzati u sebi. Zbog toga se trudim da pisem sto manje o lijepim stvarima, jer kako kaze Miljkovic: "Sa svakom pjesmom umire dio pjesnika..." Ima tu neke istine, pa zato ta lijepa osjecanja, se trudim odrzavati sto vise u sebi, i ne mislim da je to sebicno, jer tako kroz djela, dobru volju i raspolozenje, kroz srecu koju prosto ne mogu zadrzati u sebi, cinim i svijet oko sebe ljepsim, i to vjerujem, ne samo za sebe. Naravno, napisem ja katkada i neku lijepu pjesmu, jer "pisana rijec" ipak duze "zivi", ali pazim da to radim samo u onim trenucima kada moja sreca prosto plavi iz mene. Tek tada imam osjecaj da cu napisati dovoljno iskrene "stihove".
6. Ovo sto pisem do sada sam nazivao "poezijom" u najslobodnijem tumacenju. Istina je samo da su to neka moja "pisanija" kao najprikladniji oblik za izrazavanje svojih osjecanja u datom trenutku. Nisam ja tu da sudim o tome da li i kakvu vrijednost to ima. Znam da tu ima svega i svacega - nekih pisanih naivnije (nekada sam previse leprsav), nekih ozbiljnije (a nekada mi dusa tone u crno more bez dna) i sada jos samo cekam da nas Veliki Vrac, koga jos zovemo i Poglavicom :)))) sredi svojom "backup" magijom posljedice moje impulsivnosti, pa ce ovdje ipak biti malo vise mojih "djela"...
7. E, i sada konacno jedno priznanje. ;))) Na ovaj blog sam dosao sasvim slucajno, zahvaljujuci svojoj dragoj prijateljici Foxy i citajuci njene postove i postove mnogih drugih (da vas sada ne nabrajam - bio bi grijeh da nekoga preskocim ;)) ) dobio sam inspiraciju da pisem cesce nego ranije. Bilo je tu mojih odlazaka sa ovoga bloga na nekoliko mjeseci, i nije iskljuceno da ih nece biti ponovo, mozda i na duze, ali iako na neki nacin "u prolazu" (ipak ne provodim toliko vremena blogujuci ;)) ), Blogoye mi uvijek visi u nekom kutku uma, kao jedno mjesto na koje uvijek mogu navratiti, procitati po koju vasu i podijeliti s vama po neku moju rijec. Naravno, za blog me vezu i najljepse uspomene i poceci najljepsih osjecanja, koja i danas zive, mogu slobodno reci nesmanjenim intenzitetom...
8. Ma koliko pisanjem i rijecima pokusavao nesto reci, najvise volim poeziju tisine i blizine osobe koju volim, kada stihovi milovanja i rima dva tijela u zagrljaju, kada osjecanja koja se prelijevaju izmedju dva srca i tople misli sto spajaju dvije duse u jednu, govore ljepse nego sto bi to najljepse rijeci uskladjene u najljepse pjesme, znale opjevati...
(A tu, najljepsu i jedinu pravu pjesmu, "Pjesmu nad pjesmama", moje srce ne prestaje da pjeva tebi, Andjele moj...)
0.0.0.0
A sada bih trebao nekoga prozvati, i s jedne strane, drago mi je sto nekoga mogu da istaknem, a opet ce mi biti zao da mnoge mi drage blogere izostavim. Nekih mozda i nema vise na ovom blogu, ali bilo mi je drago da ih citam, pa da krenem polako:
1. Pisite o vasim razlozima zasto ste na blogu, tj. koji su motivi vasega pisanja i kako je uopste krenulo to da napisete nekada "nesto"...
2. Prozvani blogeri su (od onih koje nisam vidio da su obavili svoje domace):
Smucmurasta (ili... ;)) ) Lilith Mistichna Purplemoon Zaratustra SummerWine Mutti Yin
kao i svi drugi koji stigose sa strpljenjem do ovih rijeci, a nisam ih gore naveo....
Pošalji komentar
Komentari::-) da ne voliš decembar??!! :-), pamtiš stihove...??!! čitajući tvoje tagovanje ja sam pjesnička beba, mislim s pelenama...( a i druge -svi su etablirani pjesnici pisci, objavljivali i to...ja sam fakat na početku ili na kraju?!)...:-)..ono s Miljkovićem...hmm istina je...budem umorna nakon svake pjesme...baš umorna...:-) drago mi je da sam pročitala tvoje tagovanje @)----
Poslao
Nurlisoul
u 20:32, 29/1/2008 | Link | |
Svaki put kada dodje decembar, ja se samo pitam "kakvu li je pakost ovaj put spremio za mene"... Nekako su mi se najgore stvari u zivotu desavale bas u tom mjesecu, i to vecina njih... A sto se tice pamcenja stihova - postoje oni koje ne zaboravljam, mada se vecine mojih pjesama ne mogu sjetiti. Ogromne vecine... 
U pravu si za umor nakon pisanja - prisutan je kod velikog broja pjesama, mada postoje i one koje nekako nastanu tako tecno, da se prosto zapitam "kako je to bilo moguce" i ne mogu da ih ne sacuvam, iako mi djeluju i previse tecne ili lagane, s obzirom na najcesci stil moga pisanja...
Drago mi je da ti se svidjelo moje tagovanje...
@-)-----
U pravu si za umor nakon pisanja - prisutan je kod velikog broja pjesama, mada postoje i one koje nekako nastanu tako tecno, da se prosto zapitam "kako je to bilo moguce" i ne mogu da ih ne sacuvam, iako mi djeluju i previse tecne ili lagane, s obzirom na najcesci stil moga pisanja...
Drago mi je da ti se svidjelo moje tagovanje...
@-)-----
o prijatelju moj nezameri ali mene će uvek da na tebe asocira drugi nik ........tamo gde ukinuh sebi pravo komentarisanja . Moj pozdrav tebi :-))
)) Guuliiiiii..... )) Da znas prijatelju, kako sam se obradovao sinoc kada sam procitao tvoj komentar! )) Mislim da razumijem zasto si "ukinuo pravo komentarisanja" na mom drugom niku, ali je meni jako drago sto vidim da je i poslije svih "bura" moj "blogovski kum") jos uvijek ovdje! ))) Pozdravljam te puno!!!