Lijepo je bilo osjetiti krupne kapi kiše. Nebo je plakalo a ja sam se smijala. Sijevalo je, grmilo... a ja sam naprosto uživala. Sjetih se djetinjstva i mog straha od gromova. Sakrivala bih se iza majke i potezala je za haljinu. Šaptala sam, da me ona munja ne čuje... A majka...ona bi mi brisala suze i govorila da me ne da nikome i da se ne trebam plašiti sve dok je ona tu. Osjetila sam opet, nakon dugo vremena, miris djetinjstva. Mirisalo je na mokru zemlju koja iznova počinje disati, na travu koja se opet hrani... Opet je udario grom negdje blizu i ja se trznuh. Pogledam oko sebe, nigdje nikoga. A ja još uvijek sjedim na klupi, kisnem i sjećam se...