7.8.2006
Lijepo je bilo osjetiti krupne kapi kiše. Nebo je plakalo a ja sam se smijala. Sijevalo je, grmilo... a ja sam naprosto uživala. Sjetih se djetinjstva i mog straha od gromova. Sakrivala bih se iza majke i potezala je za haljinu. Šaptala sam, da me ona munja ne čuje... A majka...ona bi mi brisala suze i govorila da me ne da nikome i da se ne trebam plašiti sve dok je ona tu. Osjetila sam opet, nakon dugo vremena, miris djetinjstva. Mirisalo je na mokru zemlju koja iznova počinje disati, na travu koja se opet hrani... Opet je udario grom negdje blizu i ja se trznuh. Pogledam oko sebe, nigdje nikoga. A ja još uvijek sjedim na klupi, kisnem i sjećam se...
Ah, Boze, ja sam ovakav san nocas sanjala! Kada sam se probudila i dalje sam osecala strah i ceo dan danas se cudno osecam...Najlepsa secanja su ona sa osmehom na licu...
...nemoj da se razbolis od tih kisovitis secanja...
))
@skorpijice...draga i mila sjecanja, a znaju i da zabole katkad
@ksenix... necu, ovo je bilo s osmijehom
...ma...nece ti osmeh pomoci protiv kishe i hladnoce....
)))
ili....hoce?
Meni pomogne
))
Lepo je osetiti toplu ruku na pokislom ramenu...
Lady...uvijek
i ne samo na pokislom
josh uvek se povlachim sa terase u kutju sa sholjom kafe kada zapooca... i stavljam slushke na ushi i pooshtam "Raiders ont he Storm"
)) dok ne prodje
))))
jako lijepa priča
br...ali lijepo napisano
lepo je setiti se
Naravno, ne samo na pokislom
Kisnuću i na tebe misliću
