Sni

15/10/2007

Vetrokaz




Istina je da sam užasno mnogo svog dragocenog vremena potrošila na blogove i blogovanje.
O emocijama, kreativnosti, sveukupnoj energiji da i ne govorim. Sračunala sam da sam objavila oko pet stotina postova, vamo tamo, neznamnijakoliko fotografija.
Mojim komentarima se tek ni broja ne zna. Sabrano je pregršt vrcavih komentara od osoba koje na specifičan način čine ovaj svet sasvim pristojnim i skroz autentičnim mestom za život.
Bogatstvo riznice duše! Bogatstvo prijateljovanja!
Jedna bliska prijateljica me naružila zbog te opsesije..
a ja, ja se osmehnuh, pa ona veze goblene koje slaže pod krevetom!
I super nam je svakoj u svom svetu! Kada se ukrste, jako smo bogate!
Svako od nas ima svoj ventil, svoju oazu gde uspeva da napoji dušu. Hobi. Ljubav. Više ljubavi. Ne čini se u životu samo ono što je isplativo.
Štaviše, prednost je i privilegija poigrati se za sebe i svoje zadovoljstvo.
Ako se to uživanje ima sa kim i podeliti, eto radosti koja se preliva.

Svim blogerima i blogerkama koje hvata kriza blogerskog identiteta,
sreća je provesti vek na mestu gde si i potekao..
doduše, rečenica se odnosila na sreću da čovek provede čitav život u domu u kome se rodio. Obzirom da nas je previše koji nismo imali tu sreću u životu,
i ovaj virtuelni dom jednakom toplinom njiše u svom naručju.
Ipak smo svi mi deca proterana i proterivana sa nekog od igrališta iz mnogo razloga na koje nismo u svakom trenutku mogli uticati.

Blagonoaklonost je ono što nema cenu jer se ne kupuje.
U dva navrata sam dozvolila da budem mudrija, da se sklonim odavde, da bih shvatila da nije sve ni u mudrosti, ima trenutaka kada je čoveku potrebno da bude malo lud, malo svoj, i malo tudj. Nije pošteno kada lopov potkrada lopova.. ako razumete šta želim da kažem. Kada bloger ima protiv svog bloga, tu zaista nešto ne štima, ali ne sa blogom, već njegovim vlasnikom. A ako ima nešto protiv tudjeg bloga, ipak treba svoju nelagodu da reši sa samim sobom.

Svoje nedam, tudje ne diram i mirna Bačka, a i duša !



Pošalji komentar! Obavesti prijatelja!

Komentari

15/10/2007 - 10:15

Poslao/la Nurlisoul
drago drvo...trebalo bi nam češće (posebno nama prinovama) objasniti da je i kriza i tišina i nemoć ono što se svima događa.Nije da ne znamo , ali se zaboravi....hvala ti na ovom postu...u svoj ime i ime onih koji se muče i koji znam da su tu ...ja sam sretna na ovom mjestu i nadam se da me neće više nitko pomaknuti na silu s njega...ovo je i moj dom...
Permanent Link

15/10/2007 - 10:19

Poslao/la drvo
Imala sam te na umu i još par blogera koje ne želim da imenujem, ali se nadam da će se prepoznati i nastaviti da budu skroz i samo svoji
I pomalo naši.. jer nema ničijih, samo su svačiji ničiji,
a sadržaj i dinamika.. stvar senzibliteta
Permanent Link

15/10/2007 - 11:24

Poslao/la whoreofbabylon
Jako lepo rečeno i što me je još više oduševilo nije još jedna u nizu isprazna analiza blogovanja kada se "pametni i matori" trude da pokopaju one novije i zelenije ili kada padaju osude kao sekire sa neba pa nastane ona odvratna tišina u kojoj i ako si imao post u glavi nemaš volje da ga izbaciš na blog.

Inspirativno, draga - što više sebe pustimo na blog, bolje ćemo se zagrejati u ovim hladnim danima )
Permanent Link

15/10/2007 - 11:35

Poslao/la pakao33
Hvala na ovom postu, znači mi!
I apsolutno se slažem sa dva već postojeća komentara.
Permanent Link

15/10/2007 - 11:40

Poslao/la Anoniman
mudrice ))). chestitam na predgovoru za sabrane postove ;-), pravi je
Permanent Link

15/10/2007 - 11:41

Poslao/la besna glista
ovo gore sam ja )
Permanent Link

15/10/2007 - 18:30

Poslao/la yin
zdrav stav
Permanent Link

15/10/2007 - 23:20

Poslao/la gulanfer
Jako lepo napisano , mislim da je čak i mudrosti dosta utkano jer u ovom tekstu može mnogo nas da se prepozna ili bar svatimo da smo i sami imali bar jednom takva razmišlanja ali nismo umeli tako da se izrazimo
Permanent Link

16/10/2007 - 06:54

Poslao/la drvo
Ne bih ja da držim slovo,
samo razmišljam..
i na kraju,
zašto da ne kažem
ono o čemu je blentavo ćutati.
Permanent Link

16/10/2007 - 06:55

Poslao/la drvo
Predgovor za sabrane postove )))
Permanent Link

O blogu



Kad osećaj traži I u tami zrak.. Ona koja se budi, i onda kada su oči sklopljene, bez vida, plahim dodirom, i sigurnim glasom koji razlama tišinu dodirujući srce, ko mačem, s kolena na koleno štiteći voljeno.

Kategorije postova


Moje slike

Ostali linkovi


drvo
Rusalka
Milena

Balkon

Prethodna strana | Sledeća
Post 26 od92

BlogOye - Balkan Blog Portal