Sni

2/10/2007

Како шушти опало лишће


Не можеш ми узети Небо – Небо није Твоје власништво.

Можеш ми дати само своје Време. Време је оно једино што уистину поседујеш.

Ти добро знаш..



Распојасана хировитост немилосрдно ковитла чистећи брисани простор.

Под оном гором зеленом саграђен је мост ка срећи.

На тој Пољани поново ћу нићи  Ја.

 

Pošalji komentar! Obavesti prijatelja!

Komentari

2/10/2007 - 09:07

Poslao/la Nurlisoul
ako je to put kojim treba proci dao Bog da ga pronadjem...meni svi putevi vode u krug (oko srca..)
Permanent Link

2/10/2007 - 09:52

Poslao/la drvo kao most
I srce i Bog i sreća su u nama i našim činjenjima i ne činjenjima
Permanent Link

2/10/2007 - 14:52

Poslao/la pahulja
обожавам да шетам по опалом лишћу. један од разлога зашто обожавам јесен.
а тек због бојааа...мммм...
Permanent Link

2/10/2007 - 15:04

Poslao/la gulanfer
vreme , heh bar ja nemam vreme na raspolaganju ono je po meni nestvarno nikada ga nismo svesni jer ga nemožemo niti videti niti sagledati sve dok neprođe ili se neokrenemo iza sebe pa spoznamo pojam prolaznosti .......... možemo samo sve odraditi kako treba pa da jednom prilikom pri nekom okretu vidimo lepu zajedničku sliku . Ako si to htela reći ?
Permanent Link

2/10/2007 - 15:42

Poslao/la Jezgro
Možda ... Ali ni vreme netreba sebično grabiti i halapljivo čuvati ....
Permanent Link

2/10/2007 - 23:40

Poslao/la drvo
..možemo samo sve odraditi kako treba pa da jednom prilikom pri nekom okretu vidimo lepu (kvalitetnu) zajedničku sliku - tako sam pomislila.. vreme ne treba grabiti, ali ne treba ga ni uludo trošiti, jer ga je iz časa u čas sve manje..
Permanent Link

3/10/2007 - 13:25

Poslao/la drvo
Овде мене неко не разуме..
Материјално је тако пролазно,
људи су у сваком погледу пролазни..
Дотакне живот, и то је све.
Под овим небом, за време, расту одлуке.
Ја се нећу променити,
јер су моје обале љубаљу повезане.
Permanent Link

10/10/2007 - 07:37

Poslao/la drvo
Dotakne život, dotakne smrt..
vreme koje kao kategorija "ne postoji"
ipak iscuri smrtnima.
Besmrtna je samo misao živih.
Permanent Link

O blogu



Kad osećaj traži I u tami zrak.. Ona koja se budi, i onda kada su oči sklopljene, bez vida, plahim dodirom, i sigurnim glasom koji razlama tišinu dodirujući srce, ko mačem, s kolena na koleno štiteći voljeno.

Kategorije postova


Moje slike

Ostali linkovi


drvo
Rusalka
Milena

Balkon

Prethodna strana | Sledeća
Post 28 od92

BlogOye - Balkan Blog Portal