|
Sni
9/3/2007
Iz mirne vode
A onda je prišao on.. nije puno govorio.
Jednom nesmotrenošću otišao u večnost,
a meni ostavio mamac na udici, da ga progutam.
Znam samo da je uvek tu. Ovog puta kakav je mogao biti.
Okrznuo me pogledom,
kao da mi je i to dovoljno.
Nju sam videla, kao i uvek u snovima, bez osmeha.
Gledala me onim bistrim pogledom koji sve zna,
motajući prstićima strunu..
Njih dvoje zabavljeni svojim poslom.
Još uvek bez mene, ribe u moru života
koja izbegava udice.

|
| • Pošalji komentar! • Obavesti prijatelja!
|
Komentari
|
|
|
|
O blogu
Kad osećaj traži I u tami zrak.. Ona koja se budi, i onda kada su oči sklopljene, bez vida, plahim dodirom, i sigurnim glasom koji razlama tišinu dodirujući srce, ko mačem, s kolena na koleno štiteći voljeno.
Kategorije postova
• Moje slike
Ostali linkovi
• drvo • Rusalka • Milena
Balkon
|
|
9/3/2007 - 11:17