sve nezne poglede i reci, one dodire i poljupce... u koji kofer da spakujem secanja ta, kada je torba suvise tesna i preteska... golema je tuga, koje li ga ruke miluju, koja li mu sapuce nezno na uho... "Milice moja volim te..." zar vecne ljubavi ne postoje? zar se tuga ili sreca deli u dvoje? potiskujem uspomene, ponekada mi se cini da vremenom blede, moja je zelja ali ne i srca mog da ne volim tebe. A onda se pojavi lik tvoj u pesmama davnim nasim, lavina bola srce kida na sitne delice... svakoga dana se nadam da pojavices se i da sve kao pre bice... i dalje se nadam da nas sreca tu iza nekog ugla ceka, da sam bila tvoja i da cu biti doveka...iste smo snove delili, istom snagom ljubili, suzama se rastali .....