- godine lutanja.. -
15/10/2007
Godine lutanja, trazenja...a potom ON. Prijala mi je svaka njegova rec, prosto pitka, kao vino, trazi jos. I gotovo sasvim neprimetno od bezazlene price do opijenog srca. Svesna nisam bila sta me je obuzelo. Prvi susret. Njegove crne oci, telo mi je podrhtavalo, nekako izgubljena, nisam umela nista reci...zbunjena. Kao da mi je petnaest godina, pomislila sam. Skrivala sam poglede od njega...Toliko silno, samo sam zelela da ga dodirnem. Njegove ruke su prosto zvale...odavno ne osetih takvu strast. ON i JA, slicnost velika. INAT nam je drug, TVRDOGLAVOST  i PONOS. Nekada pozelim da ga nikada vise ne vidim i ne cujem, ali znam da ne mogu, on me cini potpunom kao ni jedan do sada. On moju dusu hrani onim sto ona zeli u datom trenutku. Mozda samo zna kako, a mozda je slucajno tako. ON moja tajna, moje sve. Pitam se zasto ne mozemo da volimo bez glupih pitanja i glupih misli. Pitam se zasto, kada je nasa ljubav svakako osudjena na kraj. Taj kraj joj se zna. Pitanje je samo vremena kada ce okrenuti ledja i otici zauvek....nastaviti svojim zivotom. Moj pogled je tuzan, kroz moje misli jedno jedino pitanje....ZASTO?! Zasto tuga, kada je sreca tu ispred nas, ona ceka da je tuzni pogledi spaze, da je njegove ruke dohvate.....

Objavio iva978 u 21:47 | Kategorija:
Permalink | Obavesti Prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar