|
SRBA BRE
16.11.2008
SRECNA SLAVA DOMACINE
Onomad idem ja kroz sokak, a moja komsinka Milunka mi veli, sunce te grejalo Srbo, isti se cica Draza. Ko bre MIlunka. Ma onaj cetnik, Dragoljub sto ga komunisti ubise i zakopase ko da je ker da mu se ni grob nezna. Pa sto tako velis Milunka. Srbo stalno nosis tu sajkacu, neces da obrijas tu svoju bradu, a i ti djozluci taman su ko u Dragojla. E Milunka mnogo si me uvredila, da me poredis sa narodnim neprijateljem nije lepo. Nije ni meni lako da licim na njega u drzavi u kojoj ga polovina slavi ko najveceg Srbina a polovina ko ratnog zlocinca. Ko ti velis da sam i ja vako tamo neki narodni neprijatelj kad licim na Dragoljuba a Milunka.
Ma jok Srbo svega mi ja to nako, kad god te vidim a ti me strecnes i podsetis na cetnike a ja cetnike nisam volela jer sam bila mlada a oni onako besni.
Ma nije meni krivo sto me poredis, nije da sam time porasto, necu sem tim ni ovajditi ko neki al me brine da se ti ne sikiras sto ja nosim ovu seljacku kapu i bradu pa da ti se slosi da ti poraste secer il pretisak pa da te nosim na dusi.
Nemo Milunka da se strecas na moju kapu i na belu bradu jer ni ti vise nisi mlada a ni ja nisam neki cetnik pa da se zagledam u tebe.
Vidim u poslednje vreme mnogo se neki brinu sto Srba nosi kapu, sto nosi bradu pa bi me obrijali, pa bi mi i naocare skinuli jer ih podsecam na Dragceta. Ma ne sikirajte se nemo da se brinete necu da idem sa glogov kolac po selu, a daleko bilo ni vampire da gonjam po ovu drzavu a ni u kucu cveca necu da idem s glogov kolac da me ne odvedu neke barabe u Hag pa dok se dokaze da nisam ono sto jesam proso voz.
U nasem selu je oduvek slava jedan od centralnih dogadjaja u jednoj kuci, u godini se ni jedan dan ne oocekuje kao slava i ni jedan ne izaziva paznju i brigu svih ukucana da se ta slava proslavi kako dolikuje, kakav je red, da se docekaju gosti i ugoste kako valja. Neko zna kako je to doslo do toga da se slava slavi dva dana da se slavi u nekim krajevima i u oci slave da se pozivaju gosti sto se kod nas to nikad nije cinilo. Nikakva cutura, pozivi telefonom, ko oce on ce doci, kao i na saranu se i na slavu kod nas ne zove. Ko doso, dobro doso, ko donese jabuku domacinu, on je poljubi i svakog gosta on primi sa paznjom kao da mu je naj drazi gost. Veceras sam se vratio tuzan sa slave, koja se prvi put slavila u toj kuci i meni dragoj porodici,
Naidjose neke godine kad dodju slave pijem sodu bikarbonu i ocu da crknem jer da ne jem reci ce da i mrzim a ako jem na dva tri mesta onda se prejedem pa celu noc nemogu sa dusom da se sastavim.
Posmatrao sam odsustvo svake poboznosti da se pozovu gosti da se domacin obrati svojoj slavi da se prekrsti i nazdravi svojim gostima da slavi i on i drugi dugo godina u zdravlju i veselju. Nije me toliko zaboleo nedostatak postovanja obicaja, vec me zabolelo to sto se od kultnog dogadjaja jedne kuce pravi jedna gozba, krkanluk i pijancenje uz uverenje da tako treba. Sa te slave sam otisao na sledecu i tamo sam morao da jedem iako mi je vec bilo muka od svega sta sam pojeo, pa sam u sebe ponovo morao trpati ponovo nesto drugo da se ne uvredi domacin. Slava meni predstavlja jednu vrednost koju vredi sacuvati ali je i ocistiti od svega sto je nagrdjuje i od nje stvara nesto sasvim suprotno. Na nekim slavama jos samo fali da se povraca i ponovo jede, da se postave kreveti kao kod rimljana da se malo prevari to pojedeno i popijeno a ako je neko malo vise povuko i da odspava.
Kada sam se vracao kuci, iz pravca Sumadije prema Beogradu je isla reka automobila. Za slavu ili vikend, ili nekom drugom zgodom na magistrali je pravi krkljanac. Ponekad sesa traktorom punim drva ili kukuruza ne moze preci preko druma jer nikom ne pada napamet da seljaku da prednost da predje preko i ide svojim putem. Svi zure i kad se nadjem u koloni vozeci prema selu me psuju i nagrdjuju jer ih ometam u njihovom povratku sa sela gde su napunili svoje torbe i gepeke i ostavili zive grobove i zaraslo spomenje u korov i koprivu. U automobilima retko vidim decu. Kao da ne zele da povedi decu tamo gde su se rodili, gde im se rodio deda i pradeda. Kao da se stide svog imena i porekla.
Zasto to govorim, zato sto citam oglase koliko cene svoju imovinu i dedovinu odakle su dosli. prodaju vecinom bud zasto i mole boga da neko se pojavi da prodaju i posledne parce svoje imovine koju su nasledili od nekog koji se okrece u grobu kome je i zasto ostavio.
Nekog cu za srce ujesti, neko ce me mrzeti ko nemca jer se prepoznao, neko ce mi prisiti da sam mrzovoljan i cinican seljak koji mrzi gradjane i nazovi gospodu. Daleko bilo. Ne mrzim ni one koji druge mrze, koji mrze mesto gde su se rodili, svoju drzavu, svoj narod, to im je u karakteru i moralu.
Ni jedan glas medju onima koji vicu se ne cuje, ni jedan gutljaj onom koji je prezednio nece uvek utoliti
zedj. Zapitajmo svoju savest, zar gradovima treba takav sjaj, sve najbolje, a selima se ostavlja da polako umiru da se skole jedna po jedna gase, da u crkvama vise i nema ko da se krsti i venca. Trazim samo toliko da se zakonu privedu jednako svi da od tog zajednickog kolaca imaju svi jednako da se napredak vidi i u poslednjem selu a ne samo u gradovima koji ce postati samo groblja onih koji su se rastavili sa svojim korenima i izgubili u vremenu. |
| • Pošalji komentar! • Obavesti prijatelja!
|
Komentari
|
|
|
|
O blogu
Ja, Srba Bre ovoga mi krsta, necu da bidnem lenj, ću da nadjem vise vremena da pisem o nama, jes da smo mi malo zagulljeni, ocu da pisem o najboljim ljudima, o nasoj muci, o nasem ponosu i poslu, o svim nasim obicajima, o nasoj veri i poreklu, o praznicima, o saranama, o ljubavi i mržnji, o tome sto je bilo ili ce da bidne. A ko mi opsuje seme i pleme, poreklo i jezik, dobice od mene ono za ono. A kome se se ne svidja sta pise Srba bre o politici, tutanj da ga ne protera s vrljiku il sa neku oplovacu...
Mene su privodili sta sam nekad javno pricao, mozda ce me privoditi neko sto sam ovo pisao a vas ako privedu sto ste citali ko vam je kriv...
Kategorije postova
Blog prijatelji
• seljacina • kacica • Andjelina • markotea • WaRioRrpriNceSs
Ostali linkovi
Blog Hosting

|
|