Bili smo deca...
6.9.2008

Lepo je kada si mali. Veliki crni oblak ti se chini kao izazov. :D

Nas trojica se zaista nismo razdvajali, samo smo menjali lokacije. Shkola, pa kod nekoga od nas, pa zajedno u shkolu. Eh, sony... Iznajmljivali smo ga i pichili po celu noc igrice, slushali riblju chorbu, ubijali crno vino... Jedan dan kod mene, sutra kod "x" a prekosutra kod "xx", i tako u krug. Medjutim, kod "xx" smo mnogo redje ishli jer je imao neke probleme, ali eto, najavio chovek da donesemo sony i da pichimo to veche...

Uzeo sam pare za uzinu, i rekao da idem kod "x" jer zivi u kraju, shatro da uchimo, "x" je rekao da dolazi kod mene, a uputili smo se kod "xx". Od para za uzinu kupili smo cigare, vino, grickalice neke i usput uzeli sony jer je gazda nama davao bez da trazi lichnu kartu i sl. gluposti. Pa najbolje mushterije! :D

Pichimo mi sony, sve ide kao po nekom pravilu... Tachno se zna shta klopamo, kada koja pesma, kada zajebavamo onog shto gubi... ali, dodje pola pet [ujutru]. Naravno, sony pichimo do popodne, pa trchimo u shkolu :D Medjutim, kao shto rekoh, ebenih 4:30h ujutru i "xx" kaze tihim glasom: Morate da odete. Naravno da ga nismo ni chuli, zeza se jer jakoooo loshe igra. Uh... 5h "xx" ponavlja vishe puta da moramo da odemo. Ma jebi se! 5:30h i "xx" ustaje, gasi sony i kaze: Zaista, morate da odete! Ali... gde? ne smemo ni kod "x" a ni kod mene. Mrtvi smo gladni, cigareta josh jedna ostala, u majicama smo a napolju je jako hladno... Koji kurac da radimo? Plache mi se. Izlazimo dok nas "xx" ispraca, sasvim smo sludjeni "x" i ja. "xx" se izvinjava, ali se ja okrecem i tresnem ga u lice. Dodajem: U shkolu bolje da ne dolazish. Blah... Nemamo pojma shta da radimo. Jebesh prazan stomak, nemamo cigarete. Odlazimo na kej, trljajuci ruke jer se bukvalno tresemo koliko je hladno. Isprosjachili smo koju cigaretu, pochinje obojici da bude muka... Ici cemo u shkolu da nadjemo praznu uchionicu pa da spavamo. Hehehehe... Zaista smo lepo odremali dok nas neki profa nije izbacio. Preziveli smo taj dan, nismo se svetili niti trazili razlog od "xx" zashto nas je izbacio, bez razloga.

Posle nedelju dana "xx" nije doshao u shkolu. Sledeci dan je doshao. Umro mu je otac. Izjavili smo mu saucheshce "x" i ja. Ubedjivao sam "x" da odemo da zapalimo svecu, ali me je ismejao. Rekao je da je dovoljno shto smo mu izjavli saucheshce, ubuduce je mrtav za nas. Tako je i bilo...

Srecem danas "xx". Dobar je momak, zaista. Bice od njega neshto. Razmishljao sam ovih godina... Setio sam se da ga je majka zvala pre nego shto je navalio da odemo, secam se da je bila smrknuta, ali sam mislio da je zbog galame. Ne. Nije nas "xx" izbacio zbog galame. Otac mu je bio srchani bolesnik i imao napad. Kasnije, mnogo kasnije sam saznao da su tik uz nash odlazak doshla kola hitne pomoci. "xx" je samo bio uplashen. Mnogo uplashen.

Bili smo deca koja nisu oprashtala i koja nisu mogla da razumeju. Bili smo...

Objavio DuhPredaka u 05:57 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar