Nervira me kada znam koliko je sati
25/1/2007



Nikada ne nosim sat.
I ne volim kada sam ograničena vremenom.
a opet, nikada i ne kasnim!

Pogledam ga na nečijem tornju, i vidim gde sam.
Zanese me prizor iz pozadine,
prelamanje svetlosti u mojoj glavi,
i lako zamagli kazaljke.
Zalud se ja trudim da ne obraćam pažnju,
kao nije meni ništa, briga me koliko je sati
dok mrdam plućima,
Ali on KUCA!
Otkucava vreme koga nemam
i iritira mi sluh.
Onda sam jako srećna kada mogu, i umem,
da i u tom zvuku UŽIVAM ..
I eto..

Ne čekam ja ništa.
On otkucava.
Vreme koje ne postoji se proteže ko mačak na Suncu.
Ja pevušim, s varjačom u rukama..
i vrtim kukovima ;)

Objavio DRVO u 08:28 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (9) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

svi moji satovi ili kasne ili rane
Poslao njuskica u 09:38, 25/1/2007 | Link | |
Da, neki put prija praviti se da ne znamo koliko je sati))
Poslao AnaM u 13:53, 25/1/2007 | Link | |
"придавићу" га јастуком )
Poslao drvo u 14:09, 25/1/2007 | Link | |
tik tak tik tak tIK TAK TIKA TAK... ima li iritantnijeg zvuka na svijetu?
Poslao jullie u 15:28, 25/1/2007 | Link | |
vreme ne postoji...
ne dozvolimo da nas te brojke zarobe..
Poslao mistichna u 15:44, 25/1/2007 | Link | |
Evo da potvrdim izjavu misticne..vreme ne postoji....covek je to izmislio da bi se mucio
Poslao yin u 00:11, 26/1/2007 | Link | |
Za mističnu:
O kako je lepo gajiti iluzije )
za yin:
duhovita mala pročitaj kod mistične
Drumovi će poželet Turaka, al Turaka nigde biti neće!
Ne dangubite devojke!
Samo nek je izbor, a ne moranje!

Gledala sam video zapise od pre 15-20 godina, mnogo nekih divnih ljudi sada tako dalekih, mnogo dece koja sada imaju svoju decu, malo mene koja se izvukla iz ljušture mladosti, s mukom ostavivši za sobom neke idealne proporcije. I gomilu nebuloznih običaja. U kojima smo, iz razloga takav je red (diploma, posao, svadba, rodjenje, 29 novembar, i prvi maj, pa malo mora, pa malo planine.. pa ljubi ga baba kad u vojsku podješ.. huuu) plivali i disali na škrge, pa se nešto nelagodno vrpoljili u neudobnim vezama, jer mi ipak nemamo škrge za ratne godine, i ronili na dah.. i hvala Bogu izronili, da plivamo slobodnim stilom! Gledala i potvrdila svoj talenat da oduvek znam koliko kad ima sati. Nije mi milo, ali šta je tu je. I ako koga zanima tačno veme, samo neka pita
Malo sete u očima, poneka senka, poneki osmeh zbog prošlog,
ali ČUDO radosti u SADA
kao da ima nekakav drugi ritam otkucavanja.
Manje aritmičan.
To sam otkrila i još sam zadovoljnija svojim ne čekanjem.
Jer sluh slabi.. a vreme , ipak, prolazi.


Poslao drvo u 08:37, 26/1/2007 | Link | |
Ti si looda ))))))))))))))))))))))))))))))

Mirka, s kim si onakav si

Izmenio drvo dana 26/1/2007 u 17:55
Poslao miriam u 17:20, 26/1/2007 | Link | |
Ciganima srce daću kao da je stvar.. samo nikad,
samo nikad da ne budem star!!
Eeee.. moji drugovi ))))))
Kafansko vreme!
Poslao drvo u 18:10, 26/1/2007 | Link | |


Pošalji komentar