Lica
16/12/2006



Što je to u licima što nam govori o čovjeku?

Za napada nježnosti, u licu voljene osobe vidimo razlog za život.

Pogled na njegove oči, na njegov osmjeh izaziva u nama fizičku bol, koja rastapa utrobu u naletima emocija. Daje pogonsku snagu da idemo naprijed. Volim njega, volim i sebe.

 

A kad je obrnuto?  Kad nas osoba iza toga lica povrijedi? Što tada vidimo na tom licu? Prezir, opet fizička bol, ali ovaj put od nas samih pravi zubato čudovište koje razara.

 

Volim opraštati. Znači li to da sam egoista? Volim se osjećati velikodušno.

Vidi kako sam dobra!

Vidi kakvu me imaš!

Samo ti i ni jedan drugi!

 

Ako zato toliko traje, neka sam. Pa će trajati još.

Dao si mi sve i uzeo sve. Nemam sebe, imam tebe.

Ako to odbacim, ostat ću ko prosjak na trgu, pokrivena samosažaljenjem poput prokisla komada kartona.

 


Objavio jullie u 10:43 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (11) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Bas tako...))
Neki dan sam razmisljala, kad me dragi nesto razocarao oko sitnice, kako je mozda najpametnije biti ekonomski i emotivno nezavistan, tj. da ti niko toliko ne znaci da bi ti mogao naneti svojim odsustvom ili nekom reakcijom bol, i uziveh se u tu ulogu jedno 5 minuta, ali onda se setih sveg lepog, oprostis, i onda prelepo-i onda kako ti kazes trajes sa njim, znajuci da ce opet doci neki takvi trenuci i da ce biti prevazidjeni jer jednostavno vise ne mozete jedno bez drugog..., i to je dobro...
Poslao zvezdana u 11:09, 16/12/2006 | Link | |
Живот, жена и љубав су као вода.
Иду линијом мањег отпора.
Ако се не узбурка, постане бара.


Izmenio Tay dana 16/12/2006 u 11:38
Poslao Tay u 11:37, 16/12/2006 | Link | |
paaaa....sve,sve al' iskreno ne mogu bas da kazem da volim da oprastam,vise volim ako nema tog dela da treba da oprastam )
Ali posto je to nemoguce,niko nije savrsen i bezgresan,onda...
Poslao konfuzna u 13:45, 16/12/2006 | Link | |
lice je chudesno pismo
i chitanje se dugo uchi
traje zivot.

kod prashtanja
mene ometa trenutak
kada shvatim
gledajutji lice
da je oprost
postao
ono shto se podrazumijeva
i to je najvetja prevara u ljubavi..
Poslao ffrida u 20:51, 16/12/2006 | Link | |
eto #ffrida to je i moja dilema, al opet ne mogu bez toga... t#au wellcome ... #zvezdiću - najbolje ,)...#konfuzna, fala Bogu nismo svi isti - dosta je jedna peka u vezi (u mojoj JA) pa da bude interesantno
Poslao jullie u 21:47, 16/12/2006 | Link | |
Ja uvek oprostim..
takva sam,
ali sam zlopamtilo,
a opet nisam osvetoljubiva..
besmisleno je kada prodje..
Neka se taj neko drugi počeša po glavi.
Prezir i gadjenje koje osetim
mene pojede,
pa kao učim kako se tada grize
meso koje nije moje.
Ima li to uopšte smisla?!
Poslao drvo u 09:17, 17/12/2006 | Link | |
Lice voljene osobe,
kada navuče masku,
postaje marioneta
sopstvenih uloga,
a ostaje
pogled..
on se nikada ne promeni.
Poslao drvo u 11:42, 17/12/2006 | Link | |
ostaje jedno GR u očima
Poslao jullie u 16:16, 17/12/2006 | Link | |
treba li oproštaj zaboraviti?
Poslao nemiri u 20:21, 17/12/2006 | Link | |
ne ponovilo se
Poslao libertin u 01:08, 18/12/2006 | Link | |
Sve je to za ljude.
Ko preživi.. ispriča.
Poslao drvo u 09:52, 18/12/2006 | Link | |


Pošalji komentar