Na vrhu jedne kuće,
otvoren prozor.
Telo i duša šire se za pogledom.
Srce kuca dubokim ritmičnim otkucajem
sata sa zvonika..
Ramena zabačena unazad..
vrat kao luk.
Kao za poljubac.
Učinilo mi se jutros da nebo plače,
a onda sam dočula da je to akvarel na staklu,
ne tako čistom.
Otvorila sam okna
i u mrežnjači su mi zaigrali cirkončići
dana koji bi opet da se lučno izvija..