Savetovalište Za Bebe

Zarazne bolesti

Što je prehlada?
Prehlada je infekcija gornjega dišnog sustava, uzrokovana virusima, najčešće blagog tijeka u trajanju oko tjedan dana. Vodeći je razlog posjeta liječniku opće medicine i izostanaka s posla i iz škole. Prehlade su najčešće kod djece, a povezane su s relativnom neotpornošću djece na infekcije i kontaktima s drugom djecom u vrtićima i školama. Djeca imaju prehladu oko šest do deset puta godišnje. U obiteljima sa školskom djecom, broj prehlada po djetetu može biti čak i 12 godišnje. Odrasle osobe imaju prehladu oko dva do četiri puta godišnje, iako se to jako razlikuje od osobe do osobe.

Što izaziva prehladu i gripu?
Poznato je više od 200 virusa koji izazivaju simptome prehlade. Najčešći su: rhinovirusi, coronavirusi, adenovirusi, coxsackievirusi, echovirusi, orthomyxovirusi (uključujući viruse influenza A and B), paramyxovirusi, respiratorni sincicijski virus i enterovirusi. Neki virusi, kao što su rinovirusi, rijetko uzrokuju ozbiljnu bolest. Drugi, kao virus parainfluence i respiratorni sincicijalni virus, uzrokuju blage infekcije kod odraslih, ali mogu dovesti do jakih infekcija donjega respiratornog sustava (pluća) kod male djece. Uzroci 30 do 50 posto prehlada kod odraslih osoba, za koje se pretpostavlja da su virusne, ostanu neotkriveni.
Do većine prehlada dolazi tijekom jeseni i zime. One počinju na kraju kolovoza ili na početku rujna. Učestalost prehlada se polako povećava sljedećih nekoliko tjedana i ostaje visoka do ožujka ili travnja, kad se smanjuje. Razlike povezane s godišnjim dobima mogu biti u vezi s početkom školske godine i hladnim vremenom, što potiče ljude da provode više vremena u zatvorenom prostoru te povećava vjerojatnost širenja virusa s jedne osobe na drugu.

Koji su simptomi prehlade i gripe?
Prehlada je u većini slučajeva blaga, sa simptomima koji traju tjedan dana ili manje. Simptomi prehlade počinju 1 do 2 dana nakon izlaganja virusu prehlade. Simptomi prehlade su:

• vodeni iscjedak (curenje) iz nosa,
• začepljenost nosa i otežano disanje kroz nos,
• kihanje, grlobolja i kašalj,
• glavobolja,
• povišena temperatura do najviše 38° C,

Simptomi prehlade mogu trajati od 2 do 14 dana, međutim dvije trećine osoba se oporavi u roku od tjedan dana. Ako se simptomi pojavljuju često ili traju mnogo dulje od dva tjedna, mogu prije biti posljedica alergije nego prehlade.
Ako temperatura poraste na više od 38° C, uz drhtavicu i znojenje, boli u mišićima ruku i nogu, te ako osjetite umor i opću slabost, vjerojatno imate gripu.

Koje su komplikacije prehlade i gripe?
Katkad prehlada može dovesti do sekundarnih bakterijskih infekcija srednjeg uha (posebno kod djece) ili sinusa, kao i upale pluća što zahtijeva liječenje antibioticima. Visoka temperatura sa zimicom ili tresavicom, jak kašalj s gnojnim iskašljajem, jako natečene žlijezde, jaka bol lica u području sinusa, mogu upućivati na komplikaciju ili ozbiljniju bolest zbog koje je potrebno obratiti se liječniku.

Kako se prehlade šire?
Virusi koji uzrokuju prehlade šire se kapljičnim putem (udisanjem zraka sa sitnim kapljicama iz okoline bolesne osobe), direktnim dodirom ili inficiranim predmetima.

Kako se liječe prehlada i gripa?
Kod nekompliciranih slučajeva prehlade na raspolaganju je samo simptomatsko liječenje:

• odmaranje u krevetu, uzimanje tekućine i vode s mnogo vitamina C i primjena nekih lijekova koji olakšavaju simptome prehlade i gripe.

Najčešće korišteni lijekovi za simptomatsko liječenje su:

• acetaminofen ili acetilsalicilna kiselina ili njihova kombinacija s pseudoefedrinom za liječenje glavobolje ili povišene temperature,
• antihistaminici i dekongestanti mogu imati određeno djelovanje u olakšavanju simptoma kao što je curenje iz nosa, crvenilo i suzenje očiju.

Ako se koristite dekongestivnim kapima za nos, ne činite to dulje od 3 do 4 dana!!!

Antibiotici ne ubijaju viruse!
Treba ih iskoristiti samo kod rijetkih bakterijskih komplikacija, kao što su upala sinusa (sinusitis) ili infekcije uha, koje se razvijaju kao sekundarne infekcije. Korištenje antibiotika "za svaki slučaj" neće spriječiti sekundarne bakterijske infekcije.


Kako spriječiti širenje prehlade i gripe?
Pranje ruku je najjednostavniji i najdjelotvorniji način sprječavanja rinovirusnih prehlada. Nedodirivanje nosa ili očiju drugi je način. Osobe koje su prehlađene trebaju uvijek kihati ili kašljati u papirnatu maramicu i zatim ju baciti. Ako je moguće, treba izbjegavati bliske, dulje kontakte s osobama koje su prehlađene. Budući da rinovirusi mogu preživjeti i do tri sata izvan nosnih putova na predmetima i koži, čišćenje površina dezinfekcijskim sredstvom koje ubija viruse moglo bi pomoći u sprječavanju širenja infekcije.

olesti dišnog sustava

Uvod

Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOPB) je termin koji se uglavnom odnosi na povezane poremećaje koji bolesniku postepeno oduzimaju dah: kronični bronhitis i/ili emfizem povezan s otežanim prolazom (opstrukcijom protoka) zraka. Bolesnik ponekad boluje i od kroničnog bronhitisa i od emfizema. Kronični bronhitis je odgovoran za 85% slučajeva KOPB-a.

Što je kronična opstrukcija pluća?

Kronični bronhitisje dugotrajna upala dišnih putova koja proizvodi velike količine sluzi. To uzrokuje kašljanje i hripanje. Bronhitis se smatra kroničnim ako kašalj i ekspektoracija traju najmanje 3 mjeseca u godini, dvije uzastopne godine.

Emfizem je bolest koja uništava plućne alveole (zračne prostore) i/ili najmanje bronhiole (male zračne putove) u plućima. Jednostavno rečeno, pluća gube elasticitet kao i istrošena gumena traka. Time se zračni prostori povećavaju i otežavaju disanje.

Opis bolesti

Oštećenje pluća do kojeg dolazi uslijed KOPB-a ne može se popraviti. U početnim fazama bolesti javljaju se zaduha (otežano disanje) i povremeni napadaji kašlja. U prvi mah, mnogi ljudi čak niti ne znaju da imaju KOPB. Početni simptomi uključuju opći osjećaj bolesti, sve izraženiji kratki dah, kašljanje i hripanje. Međutim kako bolest napreduje, simptomi se sve više pogoršavaju. U većini slučajeva pušenje je uzrok bolesti. Vjerojatnost da će bolesnik umrijeti od KOPB-a je 10 puta veća u pušača nego u nepušača. Bolest se javlja u otprilike 5 od 10.000 ljudi. Kod kroničnog bronhitisa, glavna fizikalna promjena odgovorna za probleme je prekomjerno stvaranje sluzi. Sluz sprječava protok zraka i pridonosi razvoju upala ili ponovnog aktiviranja bolesti, tzv. egzacerbacije. Kod emfizema, zračni prostori na kraju bronhiola (malih dišnih putova) pucaju i spajaju se u veće koji slabo funkcioniraju. Protok zraka je onemogućen i dio pluća se skvrčava (kolabira).

Tko obolijeva

Glavni uzrok KOPB-a je pušenje. U stvari, približno 90% bolesnika je pušilo. Prestanak pušenja može usporiti slabljenje plućne funkcije. Neki liječnici također vjeruju da neliječena ili neodgovarajuće liječena astma može dovesti do nepovratnog oštećenja pluća. Ti bolesnici mogu imati simptome slične KOPB-u. Ostali rizični faktori uključuju:

·         Naslijeđe

·         Pasivno pušenje

·         Izloženost zagađenom zraku na poslu i u okolišu

·         Dječje respiratorne infekcije

Simptomi

Bolesnici koji su pušili kutiju cigareta dnevno mogu razviti kašalj i iskašljavati. Otežano disanje zapaža se tek pri naporu. Iskašljavanje je u početku gotovo neprimjetno jer se javlja samo izjutra. Iskašljaj je sluzav, ali postaje gnojan tijekom pogoršanja. Osnovni simptom KOPB je zaduha (dispneja) koja se pojačava kod pogoršanja bolesti, tzv. egzacerbacije. Zaduha je popraćena kašljem ili hripanjem i ponekad vrućicom. Kako bolest napreduje, razdoblja između pogoršanja postaju kraća.

Simptomi emfizema obično se javljaju prije 50. godine života, a puno ranije u bolesnika s cističnom fibrozom. Oboljeli stalno otežano dišu, slabo kašlju i gotovo ništa ne iskašljavaju.

U kasnijim fazama KOPB-a mogu se vidjeti teška zaduha, kašljanje i iskašljavanje velike količine sluzi, hripanje, stalne infekcije, natečeni zglobovi ... Koža poprima plavkastu boju. U uznapredovaloj fazi, bolesnicima je potrebna stalna njega i dodatni kisik kako bi mogli disati.

Koje pretrage može napraviti liječnik?

Ako spadate u rizičnu skupinu ili se brinete za nekog tko je u toj skupini, važno je da ste upoznati sa simptomima KOPB i načinima liječenja. Liječnik će pregledati funkcije pluća kako bi vidio da li imate KOPB. U ranom stadiju bolesti ne mora biti značajnih promjena, osim nalaza piskanja prilikom preslušavanja pluća. Kako začepljenost dišnih putova napreduje tako i "prenapuhanost " pluća postaje očita. Povećava se poprečni promjer prsnog koša jer bolesnik sve teže dolazi do daha. Bolesnik u zadnjem stadiju KOPB-a često izgleda dramatično. Bolesnik je nagnut prema naprijed i oslanja se na ruke. Koristi mišiće vrata i ramena pri udisaju, a izdiše kroz stisnute usne. Prsni koš izgleda prenapuhan. Bolesnik može imati plavkastu kožu.

Tijekom akutnog pogoršanja KOPB-a često se rade slijedeće pretrage: mjerenje rutinskih laboratorijskih vrijednosti, fizikalni pregled, elektrokardiografija (EKG), procjena srčane funkcije, uzimanja uzoraka plina iz arterijske krvi, rendgenska snimka prsnog koša i spirometrija (mjerenje protoka zraka).

Liječenje

Što ranije liječnik otkrije KOPB, liječenje je lakše. Razgovarajte sa svojim liječnikom ako mislite da pripadate rizičnoj skupini. Najbolji način kontrole simptoma je započeti liječenje KOPB-a. Prvi korak u brizi o nekome tko je obolio od KOPB-a je naučiti sve što se može o toj bolesti. Ključno je da članovi obitelji i ostali budu upoznati sa simptomima, liječenjem i svakodnevnom kontrolom bolesti. Što više znate, više ćete moći pomoći.

Poboljšanje stila života

Naučite kako se pravilno hraniti i vježbati te tehnike koje će pomoći osobi o kojoj brinete da se osjeća zdravije i ugodnije.

Savjeti koji mogu spasiti život

Morate znati kada je pravo vrijeme da zatražite liječničku pomoć. Imajte pripremljen plan za slučaj nužde. Nažalost, trenutno ne postoji lijek za KOPB. Međutim postoji niz načina liječenja kojima se mogu ublažiti simptomi. Strogo se pridržavajte liječničkih uputa kako bi smanjili simptome bolesti i izbjegli bolničko liječenje.

Promjene stila života

Kad je postavljena dijagnoza, morate napraviti sve što možete kako bi prestali pušiti. To može biti teško, ali će to značiti poboljšanje stanja i nakon postavljanja dijagnoze.

Ostale promjene u načinu života

Vrtlarstvo, igranje s djecom, čak i penjanje stepenicama jednostavne su stvari koje mogu postati komplicirane ako imate KOPB. Redovnim vježbanjem možete ojačati i popraviti raspoloženje. Postoje posebne vježbe za disanje koje mogu poboljšati rad pluća. Zajedno s liječnikom možete sastaviti jednostavan i praktičan program vježbi u skladu sa sposobnostima. Osobe s KOPB-om su osjetljivije na sve respiratorne infekcije i zato je vrlo važno da se zaštite. Često i temeljito pranje ruku je lagan način da se izbjegne infekcija. Također treba izbjegavati bliske susrete s ljudima koji su prehlađeni ili imaju gripu. Svake se godine u jesen treba cijepiti protiv gripe. Također razgovarajte s liječnikom o cijepljenju protiv upale pluća. To je pneumokokno cjepivo koje se preporučuje svakih pet godina.

Lijekovi

Nažalost, specifična terapija je jako ograničena. Simptomatska terapija uključuje inhaliranje lijekova koji proširuju dišne puteve (bronhodilatatore). To su antikolinergici i beta 2 agonisti (npr. salbutamol).

Kortikosteroidi donose poboljšanje u manje od 20% stabilnih bolesnika.

Antibiotici se koriste za infektivna pogoršanja KOPB-a.

Terapija kisikom se provodi u kontroli teške kronične opstrukcije pluća.

Prognoza

Ovo je stanje povezano s kroničnom (dugotrajnom) bolešću. Kvaliteta sna je pogoršana (nakuplja se sekret i otežana je ventilacija). Stanje može biti toliko teško da oštećuje ili ugrožava rad vitalnih organa (srca i pluća).

Komplikacije:

·         Akutno respiratorno zatajenje zbog infekcije u donjim dišnim putevima, kirurških zahvata ili nekih lijekova. Disanje je otežano, a duševno stanje bolesnika se kreće od napetog, zabrinutog do pospanog. Bolesnik može izgubiti svijest.

·         Plućno srce (povećanje srca i srčano zatajenje, edemi)

Prevencija

Dobro je što se KOPB može potpuno spriječiti, a kad se rano ustanovi, simptomi se skoro uvijek mogu ublažiti i kontrolirati. Prestanak pušenja može smanjiti rizik i simptome KOPB-a.
Izvor:prirucnikbolesti.blogger.ba/

U pacijenata u kojih je došlo do oboljenja jetre, prvenstveno s kroničnim tijekom uz konvencionalno liječenje, dijetoterapija ima jednu od ključnih uloga.

Hrana kao lijek

Jetrena dijeta ne znači samo nadoknadu kalorija i prehrambenih sastojaka, već ona bitno utječe na tijek bolesti.

Hrana koja može pogoršati bolesti jetre:

Alkohol, konzervirana hrana, masna i pržena jela, hrana s roštilja.

Hrana koja može ublažiti bolesti jetre:

·         Artičoka

·         maslačak

·          peršin

·          mrkva

·          cikla.

Dijetoterapija je već tradicionalno sastavna odrednica u liječenju jetrenih bolesti. Terapijski princip poznatiji je kao naziv "jetrena dijeta". Jetrena dijeta ne znači samo nadoknadu kalorija i prehrambenih sastojaka, već ona bitno utječe na tijek bolesti. Naime, adekvatni dijetalni režim, koji uključuje dostatan broj kalorija te pravilan odnos osnovnih hranjivih sastojaka, s posebnim naglaskom na sadržaj proteina, proizlazi iz razumijevanja poremećaja metaboličkih procesa u jetri. Dijetalni režim nije jedinstven za sve bolesti jetre. Osnovna je razlika u količini proteina i kaloričnoj vrijednosti koju sadrži.

Međutim, za sve jetrene bolesti vrijede sljedeće preporuke:

1.Najviše kalorija trebalo bi potjecati iz ugljikohidrata, kojima su bogate žitarice, voće, povrće te med. Preporučeni izvor bjelančevina su: nemasno meso, posni svježi sir, obrano mlijeko, jaja i riba. Količinu masti potrebno je maksimalno reducirati (40-60 grama dnevno), a najbolje je koristiti biljne masnoće (maslinovo ulje).

2.Povrće i voće se može jesti sirovo ili kuhano. Salata se priprema s par kapi maslinovog ulja i limunovim sokom.

3.Hranu solite umjereno, a u slučaju pojave edema i nagomilavanja tekućine u trbušnoj šupljini (ascites) provodi se neslana dijeta.

4.Nije preporučljivo pripremanje jela sa zaprškom, jela s roštilja, prženje i prelijevanje jela grijanom, kuhanom ili prženom masnoćom.

5.Hranu bi trebalo uzimati u češćim, manjim obrocima.

6.Pušenje se ne preporučuje.

7.Alkohol je strogo zabranjen.

8.Ako se pojave proljev i grčeviti bolovi držati se uputa za akutnu upalu jetre.

Prehrana kod akutne upale jetre

Ako vam odgovara, pokušajte konzumirati: kompot od jabuke, juhu od povrća s rižom, krupicom ili tijestom.

Najčešći uzroci akutne upale jetre su, kao što je već rečeno, virusi hepatitisa A, B i C, akutni alkoholni hepatitis, neki lijekovi i toksini. Svim navedenim uzrocima zajedničko je oštećenje i nekroza hepatocita manjeg ili većeg intenziteta. U početnoj fazi akutne bolesti glavni simptomi su najčešće inapetenca (odsutnost apetita), povišenje tjelesne temperature, mukla bol ispod desnog rebrenog luka i u žličici, mučnina i povraćanje. U pravilu, ovakvim bolesnicima koji ne povraćaju, barem ne intenzivno, daje se stroga dijeta, a nakon smirivanja simptoma provodi se zaštitna dijeta. Pothranjenim bolesnicima treba osigurati potrebne količine posebno esencijalnih nutrijenata. Totalna parenteralna prehrana je odabir za teške oblike akutne jetrene bolesti praćene intenzivnim povraćanjima.

Čajna dijeta provodi se u početku akutne upale kada nemate teka i ne možete konzumirati hranu. Nastojte piti čaj (kamilica, metvica, matičnjak, šipak, komorač) zaslađen šećerom ili medom. Ako vam odgovara, pokušajte konzumirati: kompot od jabuke, juhu od povrća s rižom, krupicom ili tijestom.

Stroga dijeta za prijelazno razdoblje još uvijek je poštedna i sastoji se od jela i pića koja ne opterećuju probavu i jetru. Osim čajne dijete možete, pogotovo ako vam se vraća apetit, uzimati: jogurt, posni svježi sir, krupicu ili rižu na mlijeku, sluzave juhe, juhe uz dodatak riže, zobenih pahuljica i ječma.

Zaštitna dijeta primjenjuje se nakon stroge, prijelazne prehrane, ako se osjećate dobro i vratio vam se apetit. Tada se nastojte držati uputa za dijetoterapiju kod kronične upale, ciroze jetre i hepatitisa.

Prehrana bolesnika kod portalne encefalopatije i jetrene kome

Unosite male količine bjelančevina, pri čemu prednost dajte bjelančevinama biljnog podrijetla i bjelančevinama sirutke jer sadrže aminokiseline koje se ne metaboliziraju u jetri.

Glavni i najvažniji poremećaji živčanog sustava uzrokovan kroničnom bolešću jetre, osobito cirozom, jest hepatična (portalna) encefalopatija. Ako vam prijeti nastanak portalne encefalopatije, prehranom je potrebno spriječiti nagomilavanje amonijaka u organizmu. Aminokiseline metionin, fenilalanin i tirozin mogu pridonijeti nastanku encefalopatije. Stoga se meso, riba i jaja u toj fazi bolesti ne preporučuju jer sadrže navedene aminokiseline, te potiču stvaranje amonijaka. Unosite male količine bjelančevina, pri čemu prednost dajte bjelančevinama biljnog podrijetla (mahunarke i žitarice) i bjelančevinama sirutke jer sadrže aminokiseline (valin, leucin, izoleucin) koje se ne metaboliziraju u jetri.

Drugim riječima, važno je konzumirati voće, povrće i žitarice jer njihovom razgradnjom nastaje manje amonijaka, a biljna vlakna u povrću i voću ubrzavaju njegovo izlučivanje iz organizma. Također je važno unositi dovoljnu količinu ugljikohidrata kako bi se osigurala potrebna energija organizmu. Preporučuju se namirnice kao što su: riža, rezanci i druga nemasna tjestenina, krumpir kuhani ili pire, pšenična i kukuruzna krupica, žitarice, nemasni keksi, pasirano povrće i voće (bez kore i koštica), te odstajali kruh i dvopek. Takav način prehrane ne preporučuje se na duže vrijeme jer je deficitaran esencijalnim aminokiselinama.

Masna jetra

Najbolji način liječenja je izbjegavanje alkohola, pravilna i uravnotežena prehrana.

Debljina i alkohol najčešći su uzroci nakupljanja masti u jetri. Mast potiskuje normalnu građu jetrenih stanica. Neumjerenost u hrani i piću tjera jetru na "prekovremeni" rad, a umorna i masna jetra nije jednako učinkovita u detoksikaciji štetnih tvari kao zdrava jetra. Najbolji način liječenja je izbjegavanje alkohola, pravilna i uravnotežena prehrana. Na dobrom ste putu uvedete li redukcijsku dijetu koja sama po sebi podrazumijeva izbjegavanje masnog, prženog, gaziranog i previše zaslađenog.

Jelovnik kod redukcijske dijete

DORUČAK 8 sati                Voćna salata (ananas,jabuka, breskva) 150 g

UŽINA 10 sati                      Jogurt 0.9% m.m. 2 dcl

RUČAK 14 sati                    Riblja juha

Škarpina lešo 160 g

Zelena/radič salata 200 g

UŽINA 16 sati                      Naranča 100 g

VEČERA 19 sati                  Mediteranska salata 200g

- riža 60g

- grašak 50g

- kukuruz 15g

- celer 2g

- mrkva 45 g i sok od limuna

- maslinovo ulje 5 g

Cikla salata (ribana, kuhana) 200g

Osvježenje potražite u soku od naranče Bogatstvo vitaminom C naranču izdvaja kao idealno voće za djecu, mlade, a posebno za starije osobe. Osim što jača imunitet, naranča potiče bolji rad jetre te ubrzava razgradnju masti kod masne jetre. Naranče su izvrsne u salati s cikorijom ili celerom, kao i uz jabuke.

Gazirana pića, dobro je znati... Gazirana pića i kola-napitci sadrže šećer, kofein, konzervanse i antioksidanse poput benzojeve, limunske i ortofosforne kiseline unos kojih, zbog lošeg utjecaja na zdravlje, treba ograničiti kada god je to moguće. Fosforna, limunska i karbonatna kiselina u gaziranim sokovima oštećuju zubnu caklinu, smanjuju gustoću kostiju - što dovodi do osteoporoze, a ono što je najvažnije - dovode do degenerativnih promjena na jetri.
Izvor:prirucnikbolesti.blogger.ba

 

Spavanje je jedna od osnovnih bioloških potreba. Kvaliteta spavanja utječe i na naše ponašanje, raspoloženje, zdravlje, na našu sposobnost za donošenje odluka, na naše prehrambene i druge navike.
Dobrim snom možemo unaprijediti kvalitetu života, međutim spavamo li loše, to je svakako signal koji nam šalje organizam i govori nam da je potrebno obratiti pozornost!
Većina ljudi suočava se s problemima sa spavanjem
Istraživanja pokazuju da većina ljudi ima probleme sa spavanjem, a gotovo 25% ljudi često iskusi dnevnu pospanost koja ih ometa u poslu i ostalim aktivnostima. Ako su pak problemi sa spavanjem dugotrajni, oni mogu dovesti do slabljenja imuniteta, čestih infekcija, nervoze i depresije, teških glavobolja, bolova u mišićima, visokog krvnog tlaka, dijabetesa pa i srčanog udara. Važnost kvalitetnog i zdravog sna na žalost nikad nije dovoljno naglašena, a svi oni koji ignoriraju problem nedovoljnog ili lošeg sna, na taj se način izlažu znatnom psihičkom i fizičkom naporu te riskiraju svoje zdravlje.
Najčešće stradava kralježnica
KralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. je osovina cijeloga tijela, izložena lošim učincima gravitacije tijekom dana te je spavanje je za nju nužna stanka i odmor. Ako joj se omogući prirodan položaj u kojem će zadržati prirodnu zakrivljenost, kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. odmara, dok podloge koje narušavaju prirodnu zakrivljenost nisu zdrave za spavanje. Povrh toga, i vratna kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. trpi brojna opterećenja, a pridodamo li i neizbježne fiziološke procese starenja, moguće je da degenerativne promjene nastanu vrlo rano. Stanje vratne kralježnice uvelike ovisi o tome kako se i koliko krećemo, sjedimo ili spavamo. Pri različitim dnevnim aktivnostima, npr. svakodnevnom sjedenju u uredu, vratni kralješci dolaze u nepravilan položaj što opterećuje mišiće, pa postaju napeti i bolni.
Kvalitetni anatomski madraci i jastuci ključ su zdravog spavanja
Iako su fizički individualni, jastuk i madrac su ergonomski neodvojivi dijelovi modernoga krevetnog sustava. Samo u zajedničkom djelovanju jastuka i madraca, možemo dobiti optimalno opterećenje tijela spavača na površini kreveta u svim točkama, tako da je tijelo opušteno, a kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. poduprta u pravilan položaj. Nepravilnim odabirom madraca i jastuka, ili spavanjem na madracu kojeg je načelo vrijeme, možemo prouzročiti ozbiljnu štetu svome organizmu, kako s higijenskog - zbog zadržavanja vlage, grinja i plijesni - tako i s ortopedskog aspekta - jer kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. je pod stalnim opterećenjem, javljaju se bolovi, ukočenost i razdražljivost zbog nedovoljnog odmora.
Bauerfeind proizvodi - garancija dobrog sna
Tvrtka Bauerfeind u svojem asortimanu nudi Ideal jastuke i madrace proizvedene od prirodne termosenzibilne memorijske pjene. Ideal se adaptira prema temperaturi tijela nježno konturirajući u formu našeg otiska i jamči anatomski ispravan položaj pri spavanju. Rasterećuje pritisak na svim uporišnim točkama našeg tijela i omogućuje maksimalnu mikrocirkulaciju cijelog organizma i optok limfe uz ravnomjerno rasterećenje s pritiskom manjim od 32 mm/Hg (antidekubitalno svojstvo). Ideal anatomski proizvodi sastoje se od ekološki prihvatljivih materijala, posjeduju CE i ISO certifikate koji dokazuju antibakterijsko svojstvo, nisu zapaljivi i ne apsorbiraju teške metale. Air-cell zračno-stanična struktura omogućuje materijalu da diše, osigurava prozračnost i idealnu mikroklimu tijekom sna.
Izvor:centar-zdravlja.net

Postavlja se pitanje kako možemo iskoristiti navedene spoznaje u svakodnevnome životu. Najvažniju ulogu pritom ima imaginacija ili predočavanje. Moć imaginacije davno su zapazili mnogi ljudi iako nisu mogli objasniti njeno djelovanje. Kako djeluje imaginacija?
Već smo istakli da se ljudi ponašaju u skladu s onime što smatraju stvarnošću, a ne prema onome što stvarnost doista jest. To se najbolje očituje u slučaju hipnoze. Kažete li hipnotiziranom čovjeku da se nalazi na ulici slabo obučen, da pada snijeg i da je jako hladno, on će se početi tresti i cvokotati. No, on se neće samo ponašati kao da mu je hladno, njegovo će tijelo reagirati kao da se zaista nalazi na hladnoći. Potraje li to duže pojavit će se i ozebline.

Vjerojatno je svaki čitatelj - laik, koji je prisustvovao hipnotiziranju, bio fasciniran. Oni skeptičniji često misle da se radi o triku ili prevari. U biti, sve je vrlo jednostavno.

Naše tijelo ne razlikuje zamišljeno iskustvo od stvarnoga. Zamislimo li i vjerujemo li da smo na hladnoći, tijelo će reagirati kao da doista jest hladno.

Dakle, imamo li nerealnu sliku sebe i sliku svijeta u koju vjerujemo i naše će reakcije biti neprimjerene realnosti. Ali, uspijemo li promijeniti sliku sebe i sliku svijeta, te steći novu, realniju sliku i vjerovati u nju, i naše reakcije će se promijeniti. Ako vjerujemo u uspjeh, naše nesvjesne reakcije dovest će nas do uspjeha. Ako vjerujemo u neuspjeh, naše reakcije dovest će nas do neuspjeha. O uporabi imaginacije možete pročitati više u sljedećem poglavlju.
Vježba - Ja u budućnosti

Sjedite, zatvorite oči i opustite se. Zamislite sebe u nekom budućem vremenu. To može biti za nekoliko dana, tjedana, ali i godinu, dvije ili pet. Ovisi o cilju koji ste zamislili. Učinite to na način koji vam najviše odgovara. Neki ljudi to čine tako da zamišljaju sebe na filmskom ili televizijskom ekranu. Bitno je da slika bude što detaljnija i jasnija, što je više moguće nalik stvarnosti. Zapazite boje, zvukove, druge ljude na slici, sitne detalje. Slika može biti statična kao fotografija, ali i dinamična poput filma. Vidite sebe kako ste postigli željeni cilj i osjetite zadovoljstvo zbog toga. Osjetite ponos i trijumf. Nemojte sebi postavljati nikakva ograničenja. Važno je jedino da jasno i detaljno vidite sebe i osjetite zadovoljstvo zbog uspjeha.
Zanimljivost - Kako poboljšati slobodna bacanja?

Američki časopis "Research Quarterly" izvijestio je o jednom eksperimentu u kojem se ispitivao utjecaj vježbi predočavanja na vještinu slobodnih bacanja u košarci. Studenti koji su sudjelovali u eksperimentu bili su podijeljeni u tri skupine.

Prva skupina je doista vježbala slobodna bacanja jednom dnevno tijekom dvadeset dana. Uspješnost slobodnih bacanja testirana je na početku i na kraju tog razdoblja.

Druga skupina nije vježbala, a njihova je uspješnost također provjeravana na početku i kraju razdoblja od dvadeset dana.

U trećoj skupini studenti su dvadeset dana svaki dan po dvadeset minuta zamišljali kako izvode slobodna bacanja. Kad bi u mislima pogriješili zamišljali su kako ispravljaju svoju pogrešku. I njihova uspješnost testirana je na početku i na kraju razdoblja.

Rezultati su bili sljedeći:

* Skupina koja je zaista vježbala izvođenje slobodnih bacanja, poboljšala je rezultat za 24%.
* Skupina koja nije ništa radila, nije pokazala nikakav napredak.
* Skupina koja je samo zamišljala da izvodi slobodna bacanja, pokazala je napredak od 23%.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:
Izvor:centar-zdravlja.net/

Ovo oboljenje nastaje za vreme epidemija.Ispoljava veliku osetljivost na dejstvo infektivnih noksi ali koštani oklop i opne kojim je obavijeno tkivo mozga predstavljaju siugurnu barijeru prodora klica.Veliku ulogu ima takozvana hematoencefalna barijera, koju čine opne nervnih ćelija, neuroglija i endotel kapilara.
Klinička slika: ovaj encefalit protiče kroz tri stadijuma:
-prodromalni stadijum gde dominiraju simptomi infektivnog oboljenja, visoka temperatura, groznica, simptomi gripa, poremećaj svesti.Ponekad početak liči na apopleksiju sa epileptičkim napadima ili je postepen bez skoka temperature.Akutni stadijum pruža sliku somnolentno-oftalmoplegičnog odnosno okulo-letargičnog encefalita.Osim glavobolje i povraćanje u ovom stadijumu dominira poremećaj sna i paralize mišića pokretača očnih jabučica.Karakteristična je inverzija sna, gde bolesnik preko dana pospan-somnolentan a u toku noći budan i uznemiren.Očni bulbus manifestuje se strabizmom, vidjenjem dvostrukih slika-diplopije.Hiperkinetički oblik karakteriše se prisilnim nevoljnim pokretima koji ne prestaju ni u snu (npr.štucanje zbog trzanja dijafragme).Bulbarni oblik karakteriše se paralizom gutanja i artikulacije meningitički simptomima nadražaja moždanica (kao što je povraćanje, kočenje vrata).
Bolesnik je bez spontanih pokreta i inicijative reducirane mimike.Psihički simptomi podsećaju na akutne duševne poremećaje tipa delirijuma,(svest bolesnika je pomućena i reducirana).
-hronični stadijum je poznat kao postencefalitički Parkinsonizam, koji je nastavak akutnog stadijuma ili nastaje po prestanku akutnog oblika.Uz pojačani mišićni tonus tipa rigora javlja se redukcija svih voljnih pokreta, tremor ruku u obliku brojanja novca, zatim tremor nogu kao okretanje pedala, nekad potpuna nepokretnost.Osim rigora, hipokinezije, hipomimije sitnim pisanjem i paradoksalnim kretanjem pod dejstvom emocionalnih ili nekih drugih draži odjednom počinje da trči i ne može da se zaustavi.Nemotivisana veselost-euforija i reakcije psihomotornog uzbudjenja,promene ličnosti sa redukcijom etičkih kriterijuma, i sa neurasteničnim smetnjama.
Terapija je simptomatska, sedativni lekovi, analgetici.Zbog mogućnosti plućnih i srčanih komplikacija daju se antibiotici i kardiotonici.kasnije dolazi u obzir rahabilitacija i psihoterapija, posledice su moguće encefalitis epidemika ostavlja trag za sobom kao slepilo, gluvoća, afazija, hidrocefalus,motorna oduzetost ekstremiteta,gubitak intelektualnih kapaciteta, Parkinsonizam, pseudoneurastenija, epilepsija.
Izvor:Beba

Svetlosna terapija je metod koji se primenjuje u estetskoj i medicinskoj kozmetici. Upotreba svetlosnih zraka u terapeutske svrhe datira iz drevnih vremena. Još pre nekoliko milenijuma su ljudi shvatali da postoji prirodna, jaka i neposredna veza između svetlosti i bioloških procesa u organizmima živih bića. U starom Egiptu, sunčeva svetlost je korišćena u medicinske svrhe, dok je nešto kasnije, u antičkoj Grčkoj, Hipokrat opisao uticaj sunčevih zraka u lečenju nekih organskih poremećaja i bolesti, metod poznat kao helioterapija.
Svetlost, i to na tačno određenim talasnim dužinama svetlosnog spektra, pozitivno utiče na metabolički status tkiva tako što ubrzava energetske procese unutar ćelije i stimuliše njenu regeneraciju. Energetski status svake ćelije prvenstveno zavisi od prisustva hemijskog jedinjenja, najvažnijeg energetskog rezervoara, adenozin-tri-fosfata (ATP). Brojna naučna istraživanja u oblasti svetlosne terapije su pokazala da svetlost stimuliše proizvodnju ATP-a unutar ćelije i poboljšava lokalnu cirkulaciju, pomažući snabdevanje tkiva hranljivim materijama i eliminaciju štetnih, što dovodi do ubrzane obnove tkiva i njegove revitalizacije. Na ovaj način, svetlost utiče na imunitet kožnog tkiva i stimuliše organizam u borbi protiv raznih oblika inflamatornih (zapaljenskih) reakcija kože.
Primena u medicini
Primena svetlosne terapije podrazumeva postojanje veštačkog izvora svetlosti koji emituje zrake vidljivog ili nevidljivog spektra (ultra-ljubičasta (UV) i infra-crvena svetlost (IR)). Ovako izolovani, svetlosni zraci prodiru kroz kožu u tkivo, na koje utiču na različite načine, zavisno od same talasne dužine. Upravo izborom odgovarajuće talasne dužine, u koži se izazivaju samo željeni efekti. 
U okviru svetlosne terapije postoji i primena boja. Svaka boja poseduje određeni stimulans. Boje koje se koriste u svetlosnoj terapiji u sauni su plava, crvena, žuta i zelena. Plava boja ima hladnu svetlost, smirujuću i opuštajuću, idealnu za sanjarenje i nalaženja sebe samog. Crvena svetlost podstiče na uzbuđenje, snagu i prijatan osećaj zraka koji donose toplotu. Ona daje životnu snagu, aktivira životni duh i prijatno prenosi toplotu. Žuta boja podseća nasunčane zrake koji donose svežinu, veselje i oduševljenje. Ona zna da probudi, i da rastera mračne misli i da pruži opuštanje i neku slobodu tela. Zelena boja nas približava prirodi, daje nam osećaj svežeg šumskog vazduha. Ona opušta živce, idealna boja za opuštanje i namenjena je za odmor i isklju isključenja od svega. Skida sve okove savremene civilizacije
Svetlosna terapija se primenjuje u tretmanu kožnih oboljenja, kao što su lupus vulgaris , psorijaza, akne, ožiljci i dr.
Izvor:bolesno dete

Neposredno pre rodjenja vrednosti eritrocita i hemoglobina su visoke, jer je stvaranje u retikulo-endotelijalnom sistemu (jetra, slezina), veće nego u koštanoj srži.Posle rodjenja i kod zdravog novorodjenčeta broj eritrocita i količina hemoglobina opadaju.To opadanja je kod nedonoščeta naročito izraženo, a vraćanje na normalne vrednosti veoma je sporo jer je koštana srž nezrela da potpuno preuzme funkciju hematopoeze.Drugi činilac u nastajanju anemija je brzo iscrpljenje rezervi gvoždja, koje su donete iz antenatalnog perioda (od majke), a nedonošče ga kasnije nedovoljno unosi.Vek eritrocita od normalnih 100 dana smanjuje se na manje od 80 dana.Sve su to činioci koji utiču na pojavu anemije kod nedonoščeta za ponovo normalizovanje krvne slike potrebno je oko 4 meseca.Transfuzije krvi imaju veoma dobro dejstvo.
Jetra kod nedonoščeta se po rodjenju znatno menja.Prestaje njena hematopoetska aktivnost, a jače se izražavaju druge funkcije, kao npr.stvaranje žuči.U celini nezrelost jetre je u centru pažnje izvesnih pojava, kao što su:produženi fiziološki ikterus, koji može da traje 10-15 dana sa jako povećanim bilirubinom u krvi i oštećenjem organa.Sinteza protrombina u jetri je usporena pa su znaci hemoragične bolesti i krvarenja jače izraženi.Najjači postotak anemije se nadju kod dece sa vrlo malom težinom pri porodu ispod 1500 g.Vrlo važna i individualna dispozicija.Dvojci imaju istu sklonost anemiji, iako nisu rodjeni prevremena.Zbog insuficijencije koštane moždine i nedovoljne zalihe gvoždja nedonoščad je do dobi od 2-3 godine mnogo hemolabilnija nego donošena deca.
Izvor:Savetovaliste

Osteopetroza je nasledno oboljenje usled insuficijencije osteoklasta.Zbog manjka aktivnosti osteoklasta poremećen je proces remodeliranja kostiju  i perzistira primarno kalcifikovan hrskavičavi matriks.Spada u nasledne bolesti.
Klinička slika: kosti su jako guste, sklerotične i krhke ( lome se pri najmanjoj traumi).Sužen je medularni prostor.Postoji dva tipa oboljenja: benigni autosomni dominantni koji se manifestuje čestim frakturama u detinjstvu a kasnije sa hematološkim komplikacijama i slabim napredovanjem deteta.Slabo razvijena koštana srž koji je i uzrok pancitopenije (smanjen broj krvnih ćelija), i hepatosplenomegalija.Atrofija nerava, gluvoća, slepilo a moguće je i hidrocefalus.Nekad postoji i kalcifikacija mekih tkiva.
Dijagnoza:RTG snimak pokazuje na proširenje i povećanu gustinu kostiju kao i na guste trabekule.
Lečenje:Kod nekih bolesnika daju se kortikosteroidnu terapiju, popravljaju anemiju i trombocitopeniju.Uglavnom terapija se svodi na simptomatsko lečenje.
IzvorBeba

Okultna spina bifida je skriven oblik spine bifide  (SB),  koji označava rascep kičmenog stuba, zbog čega nastaje nepotpuno zatvaranje kičmene moždine.Spada medju defekte neuralne cevi.Kod poremećaja  okultna spina bifida retko prouzrokuje simptome.Naslednog je karaktera, spoljašnji faktori, manjak folne kiseline, žene koje su rodile dete sa defektom neuralne cevi.

Klinička slika:ova vrsta anomalija pokazuje znakove defekta sa pojačanom dlakavosti iznad tog mesta, nakupljanje masnog tkiva, proširenje kapilara.Koštani defekt se nalazi na slabinskom ili lumbalnom delu kičme (L4-S1).Poremećaj je blag i retko daje simptome.Mnogi ljudi i ne znaju za ovaj defekt.Kasnije u životu mogu imati razni poremećaj kao što je :
Priraslica ili smetnje pri mokrenju, defekaciji, oštećenja nervnih korenova, motorike i senzibiliteta.
Dijagnoza; se postavlja na osnovu RTG snimak kičmene i lumbalne regije, mijelografije, elektromiografije, CT, NMR.
Lečenje:okultna spina bifida ne zahteva lečenja.U slučaju da ipak postoji neurološki ispadi potrebno je operativno-neurohirurško lečenje, koji obuhvata laminektomiju i presecanje tvrde membrane, čime se oslobadja korenovi nerava i kičmena moždina.
Izvor:Beba

Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), više od 600 milijuna ljudi diljem svijeta boluje od alergijskog rinitisa. Više od 40 % oboljelih su djeca. Prema ARIA (od eng. Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma) smjernicama, prevalencijaBroj slučajeva pojedinih bolesti kod određenog stanovništva u određenom razdoblju. alergijskog rinitisa u zemljama EU-e trenutno iznosi oko 25 %, pri čemu se u svim dobnim skupinama bilježi trend njezina rasta te će, ukoliko se ovakav trend nastavi, 2020. godine jedno od dvoje djece bolovati od rinitisa!

Iako se radi o bolesti koja ne ugrožava život, alergijski rinitisDifuzna upala nosne sluznice. značajno utječe na kvalitetu života izazivajući brojne simptome koji uz njega nisu izravno vezani: umor, agitiranost, nesanicu, nagluhost, nervozu, mučninu i osjećaj tuge koji može prerasti u depresiju.

Utjecaj simptoma alergijskog rinitisa na sve segmente života ocrtava važnost ove bolesti kao javnozdravstvenog problema.

Alergijski rinitisDifuzna upala nosne sluznice. je simptomatska bolest nosa koja nastaje nakon izlaganja alergenima koji pobuđuju IgE-om posredovanu upalu nosne sluznice. Sluznica nosa pogođena alergijskom upalom ne može obavljati svoju osnovnu zadaću "kondicioniranja zraka" - vlaženje, zagrijavanje i pročišćavanje udahnutog zraka.

Simptomi su: iscjedak iz nosa (rinoreja), svrbež u nosu, začepljenost nosa i kihanjeSnažan nagli i nevoljni izdisaj kao posljedica podraživanja nosne sluznice.. Prema raspoloživim epidemiološkim podacima, u 40 - 70% bolesnika javljaju se i očni simptomi (crvenilo i svrbež očiju i suzenje).

Najčešći alergeni (antigeni koji stimuliraju produkciju IgE) su: poleni trava, stabala i korova, plijesni (spore), grinje kućne prašine (Dermatophagoides pteronyssinus i Dermatophagoides farinae), grinje skladišta te alergeni podrijetlom iz žohara, pasa, mačaka, štakora, konja, krava i ptica.

Alergijska reakcija na kućne ljubimce (mačke i pse) nije uzrokovana njihovim krznom i dlakom. Najvažniji alergenTvar koja može proizvesti alergijsku reakciju. u mačaka nastaje u slini. Osušena slina lijepi se na tapete, namještaj i zidove, i stoga ostaje u prostoru čak do 6 mjeseci nakon odstranjenja mačke! U psa alergeni potječu iz sline, mokraće i kože.

Poleni predstavljaju spolne stanice biljaka te stoga u cilju održanja biljne vrste moraju biti preneseni s jedne biljke na drugu. Biljke koje oprašuju kukci produciraju mali broj peludnih zrnaca i rijetko uzrokuju alergiju. Za razliku od njih, biljke koje oprašuje vjetar (trave, stabla, korovi) stvaraju veliku količinu peludnih zrnaca i predstavljaju najčešći uzrok alergijaImunološka reakcija protiv stranih antigena (tvari) prilikom koje dolazi i do oštećenja vlastitih tkiva.. Većina peludnih zrnaca veličine je 20-30 mikrona te se stoga zaustavljaju u nosnoj sluznici gdje izazivaju simptome.

Poleni trava, stabala i korova imaju izraziti sezonski karakter, a njihova distribucija je regionalna, što znači da rasprostranjenost pojedinih alergena na razini RH također nije ravnomjerna. Stoga postoji posebno izrađen tzv. peludni (alergijski) kalendar za kontinentalnu, odnosno mediteransku Hrvatsku.

Adekvatnim odabirom terapije, u više od 90% pacijenata može se postići dobra kontrola bolesti. Prema ARIA smjernicama, liječenje rinitisa odvija se na četiri razine, ovisno o tipu i težini bolesti.
Izvor:centar-zdravlja.net

Postavlja se pitanje kako možemo iskoristiti navedene spoznaje u svakodnevnome životu. Najvažniju ulogu pritom ima imaginacija ili predočavanje. Moć imaginacije davno su zapazili mnogi ljudi iako nisu mogli objasniti njeno djelovanje. Kako djeluje imaginacija?

Već smo istakli da se ljudi ponašaju u skladu s onime što smatraju stvarnošću, a ne prema onome što stvarnost doista jest. To se najbolje očituje u slučaju hipnoze. Kažete li hipnotiziranom čovjeku da se nalazi na ulici slabo obučen, da pada snijeg i da je jako hladno, on će se početi tresti i cvokotati. No, on se neće samo ponašati kao da mu je hladno, njegovo će tijelo reagirati kao da se zaista nalazi na hladnoći. Potraje li to duže pojavit će se i ozebline.

Vjerojatno je svaki čitatelj - laik, koji je prisustvovao hipnotiziranju, bio fasciniran. Oni skeptičniji često misle da se radi o triku ili prevari. U biti, sve je vrlo jednostavno.

Naše tijelo ne razlikuje zamišljeno iskustvo od stvarnoga. Zamislimo li i vjerujemo li da smo na hladnoći, tijelo će reagirati kao da doista jest hladno.

Dakle, imamo li nerealnu sliku sebe i sliku svijeta u koju vjerujemo i naše će reakcije biti neprimjerene realnosti. Ali, uspijemo li promijeniti sliku sebe i sliku svijeta, te steći novu, realniju sliku i vjerovati u nju, i naše reakcije će se promijeniti. Ako vjerujemo u uspjeh, naše nesvjesne reakcije dovest će nas do uspjeha. Ako vjerujemo u neuspjeh, naše reakcije dovest će nas do neuspjeha. O uporabi imaginacije možete pročitati više u sljedećem poglavlju.
Vježba - Ja u budućnosti

Sjedite, zatvorite oči i opustite se. Zamislite sebe u nekom budućem vremenu. To može biti za nekoliko dana, tjedana, ali i godinu, dvije ili pet. Ovisi o cilju koji ste zamislili. Učinite to na način koji vam najviše odgovara. Neki ljudi to čine tako da zamišljaju sebe na filmskom ili televizijskom ekranu. Bitno je da slika bude što detaljnija i jasnija, što je više moguće nalik stvarnosti. Zapazite boje, zvukove, druge ljude na slici, sitne detalje. Slika može biti statična kao fotografija, ali i dinamična poput filma. Vidite sebe kako ste postigli željeni cilj i osjetite zadovoljstvo zbog toga. Osjetite ponos i trijumf. Nemojte sebi postavljati nikakva ograničenja. Važno je jedino da jasno i detaljno vidite sebe i osjetite zadovoljstvo zbog uspjeha.
Zanimljivost - Kako poboljšati slobodna bacanja?

Američki časopis "Research Quarterly" izvijestio je o jednom eksperimentu u kojem se ispitivao utjecaj vježbi predočavanja na vještinu slobodnih bacanja u košarci. Studenti koji su sudjelovali u eksperimentu bili su podijeljeni u tri skupine.

Prva skupina je doista vježbala slobodna bacanja jednom dnevno tijekom dvadeset dana. Uspješnost slobodnih bacanja testirana je na početku i na kraju tog razdoblja.

Druga skupina nije vježbala, a njihova je uspješnost također provjeravana na početku i kraju razdoblja od dvadeset dana.

U trećoj skupini studenti su dvadeset dana svaki dan po dvadeset minuta zamišljali kako izvode slobodna bacanja. Kad bi u mislima pogriješili zamišljali su kako ispravljaju svoju pogrešku. I njihova uspješnost testirana je na početku i na kraju razdoblja.

Rezultati su bili sljedeći:

* Skupina koja je zaista vježbala izvođenje slobodnih bacanja, poboljšala je rezultat za 24%.
* Skupina koja nije ništa radila, nije pokazala nikakav napredak.
* Skupina koja je samo zamišljala da izvodi slobodna bacanja, pokazala je napredak od 23%.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:
Izvor:centar-zdravlja.net/

Rubeola je blago virusno obolenje,spada u grupu osipnih groznica, koja se odlikuje morbiliformnom ili skarlatiniformnom ospom i povećanjem limfnih žlezda naročito subokcipitalnih. Od rubeole obolevaju i odrasli. Inkubacija traje 2-3 nedelje i prolazi kroz dva stadijuma. Odlikuje se povećanom temperaturom, kijavicom i pojavom enantema.
Osipni stadijum pojavi se kratkotrajnom morbiliformne ili redje skarlatinoformne ospe. Brzo isčezavaju i ne ostavlja hiperpigmentaciju. Osipni stadijum je praćen povećanjem svih limfnih žlezda a naročito subokcipitalnih. Retke su komplikacije, iako se pojave to su: angina, otitis medija, bronopneumonija.
Ono što rubeoli daje posebnu važnost je njena uloga u nastajanju embriopatije. U slučaju ako trudnica oboli u toku prva tri meseca trudnoće, infekcija majke može da dovede do pojave kongenitalnih malformacije. Najpoznatija i najčešća kongenitalna malformacija: amaurosis (slepilo), surditas (gluvoća) kardiovaskularno obolenje, hidrocefalus itd.
Lečenje s obzirom na blag klinički tok bolesti nije potrebna terapija a kod težih slučajeva daje se simptomatsko lečenje. Ostaje trajan imunitet
Izvor:bolesno dete

Epidemični parotitis je blaga virusna sepsa, sporadičnog a ponekad i epidemičnog karaktera. Odlikuje se lokalnim promenama, najčešće na zaušnim žlezdama.
Uzročnik je virus MUMPS, koji se nalazi u pljuvački, krvi a ponekad i u likvoru obolelih.
Ima naročito afinitet za žljzdano tkivo (parotidnu žlezdu, ovarium testis)
Prenosi se kapljičnim infekcijom a može i preko inficiranih predmeta iz bolesnikove okoline.
Inkubacija traje oko tri nedelje. Početak bolesti je postepen, uvećana temperatura, malaksalost, gubitak apetita i glavobolja. Ubrzo se pojavi otok u predelu jedne parotidne žlezde, a kroz nekoliko dana, otok se pojavi na drugoj strani. Bolesnik teže otvara usta, pojavi se bol pri gutanju. Otok je bolan veličina otoka može biti jedva primetan a do jako povećanog. Kada su obuhvaćene i pljuvačne žljezde, lice izgleda kao da je deformisan. Virus parotitisa može da zahvati podviličnu, podjezičnu žljezdu zatim moždanice, ovarijum i gušteraču.
Komplikacije mogu biti sledeće:
- meningitis parotidea,odlikuje se meningialnim znacima.
- orhitis - zapaljenje semenih žlezda, praćen visokom temperaturom, jezom i bolovima u testisima. Testisi su uvećane, bolne. Treba savetovati mirovanje jer ako testisi se ne povlače u prvobitno stanje, (dugo su uvećane, bolne, osetljive ) to stanje može dovesti do steriliteta.
Još jedna od komplikacije je Pankreatitis tj. bol u epigastrijumu, povećana temperatura a u mokraći se nalazi šećer. Ova glikozurija može da bude privremeno ili trajno, praćen poliurijom i polifagijom.
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze epidemioloških podataka,laboratorijskom analizom,
( krvna slika pokazuje leukocitozu sa limfocitozom ) Vidi se otok parotidne žlezde.
Lečenje je simptomatsko, antipiretici, oblozi.Važna je ishrana bolesnika ( tečna i kašasta).
Na kraju lečenja dodavanjem raznih vitamina.
Izvor:bolesno dete

Hordeolum-Ječmenac je akutna i lokalizirana gnojna upala folikula trepavica ili lojnih žlijezda očnog kapka.
Razlikujemo vanjski ječmenac koji nastaje na rubu kapka i zahvaća folikule trepavica i unutarnji ječmenac koji nastaje zbog upale lojnih žlijezda unutar kapka, kao posljedica zastoja u pražnjenju žlijezde.

Najčešći uzročnik upale je bakerija Staphylococcus aureus koji se vrlo često nalazi na koži.

Bolest je vrlo učestala.Zahvaća podjednako muškarce i žene. Osobe s nekim kroničnim oboljenjima (kronična upala očnih vjeđa, šećerna bolest,kronične iscrpljujuće bolesti, seboreja ) podložnije su nastanku ječmenca. I stres, također, može biti odgovoran za pojavu ječmenca. Kod osoba s povišenim vrijednostima masnoća u krvi mogućnost ječmenca je veća.

Simptomi i znakovi bolesti

Bolest počinje crvenilom te osjećajem nelagode i boli u zahvaćenom području. Mjesto infekcije postaje otečeno i formira se bolna kvržica. Ponekad i cijeli kapak može biti otečen. Prisutno je suzenje, osjetljivost na svjetlo i bol kod treptanja. Karakteristična za ječmenac je žućkasta točkica u središtu kvržice koja ukazuje na gnojenje.

 

Liječenje

Preporuča se stavljanje toplih obloga na zahvaćeno oko u trajanju od 10 minuta šest puta dnevno što pomaže «sazrijevanju» ječmenca i puknuću te nestanku simptoma i izlječenju.Nipošto se, međutim, ne smije gnječiti ili istiskivati ječmenac da se ubrza puknuće.

Za liječenje se mogu koristiti antibiotske i/ili kortikosteroidne masti za oči.Sistemsko liječenje antibioticima (Tablete) rijetko je potrebno i to samo u slučajevima dugotrajnih ili mnogobrojnih ječmenaca.
Ako ječmenac duže potraje može se pod lokalnom anestezijom lagano zarezati vršak ječmenca i isprazniti nakupljeni gnoj.

Kod jačih bolova mogu se uzeti uobičajene tablete protiv bolova.
Za vrijeme trajanja bolesti ne smiju se nositi kontaktne leće niti stavljati make- up na oko.

Tok i prognoza bolesti

Ječmenac je najčešće bezopasan i prolazi sam od sebe (raspukne se) za nekoliko do tjedan dana, čime prestaju i simptomi bolesti. Ječmenac ne uzrokuje oštećenje unutarnjih dijelova oka.
Samo kod nekih ljudi biti će potrebno medikamentozno ili kirurško liječenje.
Ječmenac je bolest koja se kod nekih osoba često ponavlja.

Komplikacije bolesti
Bolest se rijetko komplicira.
Najčešća komplikacija je halacion (kronična upala lojnih žlijezda kapka) koji predstavlja ponajviše samo estetsku smetnju, ali može biti i toliko velik da vrši pritisak na rožnicu i izaziva smetnje vida.

Jedna od komplikacija je i širenje infekcije s pojavom višestrukih ječmenaca ili pak širenje upale na cijeli kapak i posljedično poremećeni rast trepavica.
Mogućnost širenja po cijelom tijelu je izuzetno mala i zabilježeno je svega nekoliko takvih slučajeva.

Prevencija bolesti
Nastanak bolesti nije moguće spriječiti u potpunosti. Pridržavanje nekih higijanskih mjera može pomoći. Savjetuje se :
- ne doticati oči prljavim rukama
- ne koristiti tuđu kozmetiku za oči (olovke, maskare itd.)
Izvor: Savetovaliste

Bolest se nalazi iz grupe virusa  DNK Pox virusa, izrazito epidermotropan.Do infekcije dolazi direktnim kontaktom preko pribora za ličnu higijenu, preko odeće, peškira, krevetnine.
Inkubacija može da traje i do nekoliko meseci.Obično se javlja kod dece pogotovo posle letovanja, izleta kada su u bližem kontaktu jedni sa drugima.
Molluscum contagiosum je oboljenje kože, benignog tipa koja se manifestuje u vidu bubuljica, u centru se nalazi tačkasto udubljenje.Lokalizacija je na licu, genitalijama, pregibima u vidu poluloptastih tvorevina sa centralnim udubljenjem.Obično su bez simptoma, a ponekad se pridruži sa bakterijskom infekcijom postanu osetljive i svrbe.Zbog toga češanjem se promene dalje šire pogotovo se može videti kod dece atopičara to je tzv.Eczema molluscatum.
Dijagnoza se postavlja prema lokalizaciji i izgledu i prema promenama, jer se može istisnuti beličasta sirasta masa.Potvrdjuje se sa serološkim reakcijama: Elisa test, RIA, RIH.
Lečenje:najbolje rešenje je uklanjanje promena kiretom, iglom, skalpelom, zatim eroziju premazati  1%  rastvorom  Betadina.
Izvor:Savetovaliste

Poremećaji mokrenja vrlo su česti u dječjoj dobi. Najčešće tri skupine poremećaja s kojima se susrećemo u kliničkoj praksi su funkcionalni poremećaji donjeg mokraćnog sustava, primarna monosimptomatska noćna enureza i neurogeni mokraćni mjehur. Van Gool i De Jonge su prvi ukazali na potrebu za razlikovanjem između enureze i funkcionalne inkontinencije. Enureza je normalan akt mokrenja, koji se dešava u socijalno neprihvatljivom mjestu i vremenu. Najčešće nije uzrokovana poremećajem funkcije donjeg urotrakta, benigna je te u najvećem broju slučajeva spontano prestaje. Funkcionalna inkontinencija je uzrokovana disfunkcijom na nivou detruzora i sfinktera uretre. Učestalost funkcionalne inkontinencije u dječjoj dobi je nepoznata, jer je u literaturi terminologija vrlo raznolika i često nedovoljno definirana. Radovi ukazuju na povezanost funkcionalnih poremećaja s vezikoureteralnim refluksom (VUR), recidivirajućim infekcijama mokraćnih puteva i refluksnom nefropatijom. Razvoj modernih urodinamskih aparata omogućuje nam precizniju procjenu i razumijevanje funkcije donjeg urotrakta te razlikovanje enureze od funkcionalnih poremećaja detruzora i sfinktera.

Funkcionalni poremećaji donjeg mokraćnog sustava.

 

Najčešći funkcionalni poremećaj donjeg mokraćnog sustava u djece je nestabilni mokraćni mjehur, koji se može klinički različito manifestirati ovisno o ravnoteži između detruzora i vanjskog sfinktera. Kod oko 70% djece snažne kontrakcije detruzora nadvladaju otpor vanjskog sfinktera i klinički se manifestiraju kao inkontinencija hitnosti. Najveći broj naših pacijenata (45,7%) s inkontinencijom imalo je urodinamski nalaz nestabilnog mjehura. Terapija se sastoji od modifikacije obrasca mokrenja, antikolinergika i biofeedback tehnika.
Disfunkcijsko mokrenje, karakterizirano pojačanom aktivnošću zdjeličnih mišića za vrijeme mikcije, drugi je po učestalosti funkionalni poremećaj urotrakta u djece. U ove djece urodinamski nalaz u fazi punjenja mokraćnog mjehura može biti promjenjen u smislu hipotonije ili nestabilnosti detruzora. Inkontinencija može biti preljevna ako je detruzor hipotoničan i kapacitet mjehura stoga povećan. Djeca s disfunkcijskim mokrenjem zahtjevaju timski pristup koji uključuje psihosocijalnu evaluaciju, psihoterapiju, regulaciju stolice, antikolinergike, antispazmolitike, alfa blokatore, antibiotike, biofeedback sfinktera.

Najrjeđi funkcionalni poremećaj urotrakta je lijeni mjehur, karakteriziran hipotonijom detruzora. Ova djeca mokre rijetko, mogu imati preljevnu inkontinenciju i urinarne infekcije.
Zajednička urodinamska značajka svih funkcionalnih poremećaja donjeg mokraćnog sustava je funkcionalna infravezikalna opstrukcija koja je patofiziološki značajna kao i opstrukcija kod organske ili neurogene bolesti. Svaka dugotrajna opstrukcija izlaza mjehura dovodi do hipertrofije glatkog mišića i promjena u matriksu vezivnog tkiva. Ove promjene stijenke mogu dovesti do inkompetencije ureterovezikalnog spoja te do razvoja vezikoureteralnog refluksa (VUR). VUR je nađen kod 30% djece s nestabilnim mokraćnim mjehurom, kod 55% s disfunkcijskim mokrenjem i kod samo 3% djece s urednom funkcijom donjeg mokraćnog sustava. To ukazuje da opstrukcija u fazi mikcije kod disfunkcijskog mokrenja dovodi do jačih anatomskih promjena stijenke mjehura i vezikoureteralnog spoja, nego ona u fazi punjenja kod nestabilnog mjehura.

Uroinfekcije se često javljaju u djece s funkcionalnim poremećajem urotrakta i nastaju zbog zaostajanja rezidualnog urina i visokih intravezikalnih tlakova koji narušavaju normalnu zaštitnu funkciju sluznice mjehura. Rezidualni urin veći od 10 ml nađen je kod 61% djece s nestabilnim mjehurom i kod sve djece s disfunkcijskim mokrenjem. Oko 57% djece s nestabilnim mjehurom, 80% djece s disfunkcijskim mokrenjem i 28% djece bez funkcionalnog poremećaja imalo je infekcije mokraćnog sustava.

U više radova navodi se povezanost opstipacije s recidivirajućim uroinfekcijama i s disfunkcijama donjeg urotrakta. Opstipacija je najvjerojatnije uzrokovana kontrakcijama pelvične muskulature koje se javljaju kao reakcija na hitnost kod kontrakcija detruzora. Čak 41,5% naših pacijenata s disfunkcijskim mokrenjem imalo je opstipaciju, a 22,6% enkoprezu. U skupini djece s nestabilnim mjehurom 18% je imalo opstipaciju, što je isto kao i u skupini djece s urednom urodinamikom. Loening-Baucke je našla da se uroinfekcije javljaju u 11%, dnevna inkontinencija u 29%, a noćna inkontinencija u 34% djece s kroničnom opstipacijom. Nakon regulacije stolice dnevna inkontinencija je prestala kod 89% djece, noćna inkontinencija u 63% djece, a uroinfekcije u sve djece. Naši rezultati pokazuju da je kod šestero od dvanaestero djece (50%) s urednom urodinamikom i opstipacijom inkontinencija nestala nakon regulacije stolice.

Urodinamsko ispitivanje je zlatni standard za postavljanje točne dijagnoze kod djece s poremećajem mokrenja. Samo urodinamsko ispitivanje omogućuje točno definiranje poremećaja faze punjenja i pražnjenja donjeg mokraćnog sustava što je glavni preduvjet uspješnog liječenja inkontinencije, jer će pristup djetetu ovisiti o tipu i stupnju disfunkcije mjehura. Djeca s funkcionalnim poremećajem zahtijevaju kompleksan terapijski pristup koji, ovisno o tipu poremećaja, uključuje reedukaciju, uroterapiju, antikolinergike, alfa-blokatore, kolinergike, biofeedback, intermitentnu kateterizaciju ili operacijski zahvat. Antikolinergici su temelj liječenja nestabilnog detruzora u fazi punjenja mjehura. Korištenje antikolinergika kod svakog djeteta s inkontinencijom bez točne urodinamske dijagnoze je neopravdano jer je skupo, zahtijeva dugotrajnu primjenu i može imati neželjene nuspojave. Biofeedback, kao jedna od glavnih metoda u liječenju disfunkcijskog mokrenja, skupa je i dugotrajna metoda koja zahtijeva uporabu specijalne opreme i dobro educirano medicinsko osoblje. Stoga je to metoda koju treba započeti tek nakon što se sa sigurnošću postavi dijagnoza poremećaja funkcije u fazi mokrenja.

Primarna monosimptomatska noćna enureza (PMNE)

Primarna monosimptomatska noćna enureza (PMNE) je čest poremećaj u dječjoj dobi koji se javlja kod čak 20% petogodišnjaka. Unazad petnaestak godina brojna istraživanja su pokazala da je PMNE multifaktorijalne etiologije. Uzrokovana je nesrazmjerom između noćnog stvaranja mokraće i funkcionalnog kapaciteta mokraćnog mjehura, što je obično udruženo i s čvrstim snom djeteta. Nekad se smatralo da je noćno mokrenje posljedica psihičkih čimbenika no novija istraživanja pokazuju da psihičke promjene nisu uzrok već posljedica PMNE te da djeca s enurezom imaju manje samopoštovanja od zdrave djece i djece s drugim kroničnim bolestima. Stoga se danas preporuča liječenje noćnog mokrenja nakon navršene pete godine života.

Dijagnostički algoritam kod djece s noćnim mokrenjem počinje detaljnom anamnezom kojom se moraju isključiti dnevna inkontinencija, hitnost, uroinfekcije i druge nefrološko-urološke, neurološke i endokrine bolesti kod kojih noćna enureza može biti samo jedan od simptoma. Ako dijete ima urednu anamnezu, klinički pregled i uredan nalaz urina, urinokulture, mikciometrije, ultrazvuka bubrega i mokraćnog mjehura te rezidualni urin ispod 10 ml, daljnja dijagnostička obrada, posebice invazivna, nije indicirana.

Novije studije pokazuju da enureza ima značajan utjecaj na psihološki razvoj djeteta. Iako je sekundarna enureza, koja nastaje nakon što je dijete kroz barem 6 mjeseci uredno kontroliralo mokrenje, često uzrokovana psihičkim stresom, istraživanja pokazuju da primarna noćna enureza nije uzrokovana psihološkim faktorima. Pokazano je da je enureza uzrok a ne posljedica psiholoških problema u životu djeteta. PMNE utječe na razvoj djetetova samopoštovanja i djeca s noćnim mokrenjem imaju češće poremećaje ponašanja. Djeca se osjećaju različito od svojih vršnjaka, osjećaju ljutnju, stid, promjenljivog su raspoloženja, ne mogu sudjelovati u uobičajnim dječjim aktivnostima poput školskih izleta, maturalnih putovanja ili kampiranja. Roditelji često nisu tolerantni prema noćnom mokrenju i primjenjuju metode kažnjavanja. Dodatni teret za obitelj predstavlja učestalo pranje posteljine i donjeg veša te kupovanje pelena. Studije pokazuju da uspješno liječenje PMNE doprinosi povratku djetetovog samopoštovanja i uklanja važan uzrok stresa unutar obitelji.

Stoga je unazad petnaestak godina problem noćnog mokrenja intenzivno proučavan. Istraživanja pokazuju da iako je obrazac spavanja kod djece s PMNE normalan, mnogi imaju poremećaje buđenja uz puni mokraćni mjehur. Neka djeca zbog smanjenog izlučivanja antidiuretskog hormona tijekom noći stvaraju velike količine mokraće noću. Postoje dokazi da je manjak vazopresina također odgovoran za otežano buđenje uz pun mokraćni mjehur. Druga skupina pacijenata ima uredno izlučivanje antidiuretskog hormona no ima manji funkcionalni kapacitet mokraćnog mjehura.

Heterogenost uzroka PMNE nameće potrebu za različitim terapijskim pristupima. Prema patofiziološkim mehanizimima danas su u svijetu najčešće prihvaćena dva oblika terapije PMNE: noćni alarm aparati i dezmopresin. U literaturi se navode i drugi oblici terapije tipa ograničavanja unosa tekućine, različiti oblici treninga mokraćnog mjehura, antikolinergici, hipnoza i akupunktura. Triciklički antidepresivi više se ne koriste u terapiji PMNE zbog mogućih teških nuspojava i čak publiciranih smrtnih slučajeva.

Zadnjih desetak godina publiciran je veći broj radova o liječenju noćnog mokrenja dezmopresinom (DDAVP ili antidiuretski hormon). Osnovni mehanizam djelovanja je smanjenje noćnog volumena mokraće. Naime, studije pokazuju da neki pacijenti s PMNE nemaju dovoljan porast noćnog izlučivanja arginin vazopresina što uzrokuje noćnu poliuriju i stoga enurezu. Dezmopresin (DDAVP) je analog vazopresina i na tržištu se nalazi u obliku spreja za nos i tableta (Miniring, Ferring). Kod zdravih osoba postoji cirkadijalno izlučivanje ovog hormona koji se pojačano izlučuje noću i tako noću dovodi do stvaranja manjeg volumena urina veće osmolalnosti. Terapija dezmopresinom koji se primjenjuje navečer prije spavanja djeluje kao nadomjestak smanjenog izlučivanja te tako reducira noćno stvaranje mokraće.

Naši rezultati potvrđuju da je dezmopresin djelotvoran kod većine djece. Čak 73% djece imalo je potpuni prestanak enureze ili značajno smanjenje broja mokrih noći. Kod samo 7,6% djece nije bilo nikakvog terapijskog uspjeha. Kod većine djece terapijski odgovor je brz, odnosno nastupa već unutar nekoliko dana od početka liječenja. Tijekom terapije 48% naših pacijenata bilo je potpuno bez enureze. I druge studije pokazuju da je odgovor na dezmopresin brz i čak do 70% djece postaje suho nekoliko dana nakon početka korištenja lijeka. Najveći problem je da su nakon prestanka terapije česti recidivi i da samo oko 30% djece dugotrajno u potpunosti postane suho bez terapije što potvrđuju i naši rezultati.

Najčešće korištena doza lijeka je bila 20 μg uz koju smo imali vrlo malo nuspojava. Samo 5 djece (6,3%) se žalilo na bolove u trbuhu, vrtoglavicu i glavobolju koji su spontano prestali odmah nakon ukidanja lijeka. Kod većih doza (40 μg) nuspojave su češće no u svim publiciranim studijama ispod 10%. Najčešće registrirane nuspojave bile su glavobolja, rinitis, vrtoglavica, bolovi u trbuhu a kod nekoliko pacijenata opisana je promjena ponašanja. No, liječnici i pacijenti koji koriste ovaj lijek moraju biti upoznati s mogućnošću intoksikacije vodom i stoga je izrazito važno upozoriti roditelje i djecu da se lijek ne smije predozirati te da se izbjegava uzimanje tekućine jedan sat prije i osam sati nakon primjene lijeka. U našoj ustanovi terapiju dezmopresinom primjenjujemo samo ako procjenimo da su roditelji kooperabilni uz upozorenje da dijete ne smije samo primjenjivati lijek.

Neurogeni mokraćni mjehur

Za razliku od funkcionalnih poremećaja koji se javljaju kod neurološki zdrave djece, neurogena disfunkcija mokraćnog mjehura (neurogeni mjehur) nastaje zbog prirođenog ili stečenog oštećenja inervacije donjeg mokraćnog suatava. Najčešći kongenitalni uzroci su anomalije kralježnične moždine (mijelomeningokela, lipomeningokela, dijastematomijelija, ageneza sakruma, sindrom kaudalne regresije, tethered cord sindrom). Najčešći stečeni uzroci su cerebralna paraliza, transverzalni mijelitis, tumori kralježnične moždine, trauma, progresivne neurodegenerativne bolesti, multipla skleroza, Guillain-Barre sindrom i jatrogeno oštećenje pelvičnog pleksusa. Svaki od ovih uzroka može dovesti do različitog stupnja oštećenja mokraćnog sustava. Iako se incidencija prirođenih anomalija kralježnice smanjuje, one i dalje predstavljaju najznačajaniji uzrok neurogenog mjehura koji nastaje u oko 95% ove djece. Ubrzo nakon neurokirurškog zahvata nužno je postaviti ispravnu urodinamsku dijagnozu radi ranog početka liječenja. Urodinamski razlikujemo nekoliko tipova neurogene disfunkcije. Funkcija detruzora i vanjskog sfinktera uretre mogu biti normalne, prekomjerne (hiperfunkcija) i slabe ili odsutne (hipo/arefleksija).

Postoji više klasifikacija neurogene disfunkcije. Stara podjela na lezije gornjeg i donjeg motornog neurona nije dovoljno precizna jer se kod jednog djeteta mogu naći različite kombinacije aktivnosti detruzora i sfinktera ovisno o tome u kojoj mjeri su zahvaćena simpatička, parasimpatička i somatska vlakna. Prema van Goolu urodinamski postoje četiri najčešća podtipa neurogenog mjehura: (1) hiperrefleksija detruzora i hiperrefleksija sfinktera, (2) hiperrefleksija detruzora i hiporefleksija sfinktera, (3) hiporefleksija detruzora i hiperrefleksija sfinktera, (4) hiporefleksija detruzora i sfinktera (4).

Kod većine djece s neurogenim mjehurom hiperrefleksija sfinktera predstavlja funkcionalnu infravezikalnu opstrukciju koja je patofiziološki značajna kao i anatomska opstrukcija. Naime, svaka dugotrajna opstrukcija izlaza mjehura dovodi do hipertrofije glatkog mišića i promjena u matriksu vezivnog tkiva. Povećano pericelularno nakupljanje kolagena tipa III unutar detruzora je najvećim dijelom odgovorno za smanjenje rastezljivosti. Posljedično dolazi do razvoja visokog intravezikalnog tlaka, trabekulacija i zadebljanja stijenke mokraćnog mjehura te tijekom vremena može doći do razvoja hidronefroze, vezikoureteralnog refluksa i oštećenja bubrežne funkcije. Niska rastezljivost mjehura uzrokuje poremećenu aktivnost uretera što onemogućuje normalnu urodinamiku gornjeg mokraćnog sustava, dovodi do čestih uroinfekcija te ožiljčenja bubrega.

Klinički se neurogeni mjehur najčešće prezentira nemogućnošću potpunog pražnjenja mjehura, inkontinencijom urina, nedostatkom osjeta punoće mjehura i recidvirajućim upalama mokraćnog sustava. Kod djece s hiporefleksijom sfinktera najveći klinički problem je teška inkontinencija, dok su kod djece s hiperrefleksijom sfinktera češće upale mjehura i bubrega.

Kod sumnje na neurogeni mokraćni mjehur dijagnostički algoritam uključuje detaljnu anamnezu i fizikalni pregled, neurološki pregled, ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura, mikcijsku cistouretrografiju, urodinamsko ispitivanje i MRI lumbosakralne kralježnice. Kod svakog djeteta s inkontinencijom potrebno je pažljivo pregledati leđa tražeći kožne znakove okultnog spinalnog dizrafizma (pigmentacija, udubljenje kože, dlaka itd). Pregled uključuje i ispitivanje perinealnog i perianalnog osjeta, tonusa analnog sfinktera, refleksa donjih udova, uključujući bulbokavernozni i anokutani refleks. Zahvaljujući modernim urodinamskim uređajima danas je moguće i bolje razumijevanje patofiziologije neurogenih disfunkcija. Pomoću urodinamskog ispitivanja određuje se intravezikalni tlak, kapacitet i rastezljivost mjehura, aktivnost detruzora i sfinktera u fazi punjenja i pražnjenja mjehura, tlak kod kojeg nastupa inkontinencija (leak point pressure) i elektromiografija sfinktera. Važno je utvrditi i da li su funkcije detruzora i vanjskog sfinktera koordinirane. Kontrakcija sfinktera tijekom pražnjenja mokraćnog mjehura naziva se detruzor/sfinkter dissinergija. Pomoću urodinamskih parametara planira se terapijski pristup i procjenjuje rizik oštećenja gornjeg mokraćnog sustava. Glavni čimbenici rizika za oštećenje bubrega su niska rastezljivost mjehura, detruzor-sfinkter dissinergija, hiperrefleksija detruzora i jači stupanj deformiteta mjehura. U djece, osobito u prvoj godini života, postoji tendencija urodinamskim promjenama u pravcu povišenja tlaka detruzora i smanjenja rastezljivosti. Razlog ovim promjenama u rano dojenačko doba je ili kirurška trauma koja dovodi do spinalnog šoka s prolaznom hipoaktivnošću detruzora ili odgovor detruzora na neurogenu infravezikalnu opstrukciju. U kasnijem djetinjstvu nužno je redovito praćenje zbog urodinamskih promjena povezanih s mogućim razvojem tethered cord sindroma, fibrozom sfinktera, malformacijama shunta.

Terapijski pristup značajno se promijenio unazad dvadesetak godina. Glavni cilj terapije je očuvanje bubrežne funkcije, a u školskoj dobi i postizanje kontinencije. Potrebno je što ranije utvrditi faktore rizika za oštećenje gornjeg urotrakta i započeti terapiju prije nego što oštećenje nastane. Osnova liječenja je čista intermitentna kateterizacija. Njome se postiže potpuno pražnjenje mjehura pod niskim tlakom. Osim kateterizacije koriste se antikolinergici, alfa adrenergici, kolinergici, simpatikolitici, relaksansi poprečnoprugastih mišića. Kod djece kod koje se konzervativnim putem ne može postići poboljšanje urodinamskog obrasca indicirano je kirurško liječenje (augmentacija i autoaugmentacija mokraćnog mjehura, rekonstrukcija vrata mjehura, apendikovezikostomija, ugradnja umjetnog sfinktera itd).
Izvor:poliklinika-helena.hr

Holecistoduodenalne fistule su najčešći tip unutrašnjih duodenalnih fistula. Najčešće se javljaju kod žena starijeg životnog doba sa prethodnom anamnezom o kalkuloznoj bolesti žučne kesice.

Uzrok nastanka

Razvojem priraslica između inflamirane žučne kesice i duodenuma, usled kompresije na zid duodenuma može doći do nekroze duodenuma, pa kalkulus iz žučne kesice može da pređe u duodenum stvarajući fistulu. Fistula može spontano da se zatvori ili da perzistira. Ređi uzroci fistule su perforativni duodenalni ulkus, karcinomi pankreasa, duodenuma i žučne kesice.

Klinička slika

Kliničku sliku karkteriše iznenadni bol ispod desnog rebarnog luka praćen mučninom, gađenjem, povraćanjem, često i povišenom telesnom temperaturom u bolesnika sa dugogodišnjim oboljenjem žučne kesice. Retko se ispoljava manifestno digestivno krvarenje (melena). Klinički znaci ikterusa (žutica) su retko prisutni. Najčešće komplikacije su opstrukcija duodenuma ili tankog creva velikim kalkulusom, holangitis kao posledica ascedentnog širenja infekcije preko fistuloznog otvora i hronično oštećenje jetre.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, objektivnog pregleda, laboratorijskih analiza, holecistografije, radioloških nalaza.

Lečenje

Ukoliko na antiulkusnu terapiju fistulozni otvor ne obliteriše, indikovano je hirurško lečenje.
Izvor:Stetoskop.info