Savetovalište Za Bebe

Ustanovljeno je da kućni ljubimci, osim što mališane uče odgovornosti i čine ih otvorenijim u društvenim odnosima, pozitivno utiču i na zdravlje. Mogu da smanje krvni pritisak, holesterol, dobri su u prevenciji astme i u borbi protiv depresije. Mnogo je razloga da svom mališanu nabavite psa, mačku ili ribice, ali pre toga utvrdite da li je alergičan na životinjsku dlaku. Takođe, malu decu nemojte ostavljati samu sa ljubimcem, jer nikad ne znate kako bi dete ili ljubimac mogli da reaguju. A evo i razloga:

* Odgovornost. Uz kućne ljubimce deca uče da budu odgovorna. Preuzimajući brigu o nekom živom biću, uče se disciplini, strpljenju, požrtvovanosti i nežnosti.

* Radne navike. Deca uz kućne ljubimce stvaraju radne navike i otvaraju im se novi horizonti i interesne sfere.

* Lekcije o životu. Život sa kućnim ljubimcem suočava dete sa rađanjem, bolešću i smrću, i uči ih kako da se postave u tim situacijama. U njihovom društvu deca lakše uče da dele, postaju komunikativnija i lakše sklapaju prijateljstva. Osim toga, ljubimci pomažu i u izgradnji samopouzdanja.

* Zdravlje. Neka istraživanja pokazuju da su deca, koja su u bliskom kontaktu sa životinjama, manje sklona alergijama.

Izvor: novosti.rs

Pravilna istraha i vežbanje nisu bitni samo za  zdravlje tela nego i za moždanu kondiciju.
Koliko ste puta zaboravili gde ste ostavili ključeve od automobila pa ih potom uzaludno tražili? Da ne spominjemo naočari na čiju ste potragu izgubili 20 minuta, a onda shvatili da su vam na glavi?! Možda bi se takve situacije ređe ponavljale ili se ne bi uopšte ogađale kada biste svom mozgu posvećivali pažnju koju posvećujete i telu. Često zaboravljamo da mozak treba da treniramo podjednako kao i telo, hraniti ga pravilnom hranom te ga poticati na razvijanje učenjem i upijanjem novih znanja.
Fizičko vežbanje od velike je važnosti za mozak, a istraživanje Instituta Duke pokazuje da  oni koji jedu zdravo i vežbaju u proseku tri do četiri puta nedeljno imaju 30 posto bolje mentalne funkcije. Trening povećava telesnu kondiciju, ali i koncentraciju, pa i kapacitete.
Ishrana nije ništa manje važna za moždane vijuge. Masnoće, alkohol, šećer i slično utiču podjednako loše na telo i mozak! Hrana koja jača mozak mora dati dovoljno energije, a uključuje ugljenohidrate, vlakna, neke proteine te malo masnoća. Prema izboru portala AskMen, mozgu dodatnu energiju daju jaja s povišenim omega-3 kiselinama, grašak  i buranija, orašasti plodovi, sveže voće, hleb od žitarica.. .
Čime sve možete da pomladiti mozak i održavae  ga aktivnim?
Vežbanjem protiv bolesti mozga
Osim telu, vežbanje pomaže i moždanim vijugama. Prema nekim istraživanjima vežbanje smanjuje  količinu  hormona stresa kortizola koji, kada je povišen, može da smanji hipokampus (deo mozga odgovoran za pamćenje i učenje). Studije pokazuju i kako vežbanje tela pomaže u sprečavanju demencije ili Alchaimerove bolesti.
Jagode i lubenice su hranjive namirnice
Konzumirajte sveže voće. Iako sadrži dosta šećera, bogato je vodom te ima malo kalorija. Voće svežih boja, poput jagoda, lubenica i borovnica, među najhranjivijim je namirnicama. Lešnjaci i bademi izvrstan su izvor omega-3 masnih kiselina.
Zeleni čaj za bolju koncentraciju
Kafu zamenite čajem! Umjrene količine kofeina mogu da poboljšaju koncentraciju i cirkulaciju. Dobro je barem jednu kafu u danu zameniti zelenim čajem.
Pomladite mozak rešavanjem ukrštenica
Mozak stari zajedno s nama pa ga je s godinama potrebno i dodatno stimulisati. U tu svrhu može poslužiti i meditacija, a nije naodmet nije ni rešavanje ukrštenica ili sudoku!
Držite mozak u formi mentalnim treningom
Da bi mozak bio stalno u dobroj formi, potrebno ga je i mentalno vežbati. Naterajte sebe da naučite jedan strani jezik ili nešto novo što vas zanima. Igrajte igre pamćenja, ali i šah  i kvizove. Budite aktivni i testirajte svoje pamćenje svakodnevno pokušavajući da zapamtite nešto novo!
Izvor:Lepota&zdravlje

Kao produkt  lučenja amniotičkih ćelija (ćelija opni) krvnih sudova majke i lučenja  bubrega ploda nastaje plodova voda, gde se nalaze i elementi sadržaja creva ploda (mekonijum) i otpale ćelije kože i sluzokože (verniks). Plodova voda se menja, jer se resorbuje preko unutrašnje opne.Održava se količina i koncentracija plodove vode, koja odgovara starosti trudnoće.
Najveća količina plodove vode je u četvrtom mesecu iznosi 1-1,5 litar.Sa napredovanjem trudnoće se smanjuje, u sedmom mesecu iznosi 0,5 litar, pred sam porodjaj svega 200 ml.
Plodova voda može biti u znatno manjoj ili u neznatnoj količini.Ukoliko je količina plodove vode manja onda se govori o oligohidroamniom.
Uzroci mogu biti sledeći:
-Propuštanja ovojnica za vreme trudnoće ili bilzu termina porodjaja.
-Problem sa posteljicom, ne može osigurati dovoljno hranljive materije za bebu, zato se ne proizvodi dovoljno tečnosti.
-Sindrom transfuzije s jednog blizanaca na drugog, kod jednojajčanih blizanaca.Jedan blizanac (primalac) dobija sve hranljive materije što stvara previše plodove vode, dok drugi blizanac (davalac) ne dobija hranljive materije i prouzrokuje manjak plodove vode.
-Abnormalnosti fetusa mala količina plodove vode, ukazuje na to da beba ima neku urodjenu manu ( bubrežna ili srčana).
Klinička slika:ako je smanjena količina amnionske tečnosti, trbuh trudnice izgleda znatno manji, nego što odgovara stvarnosti trudnoće.Trudnica može da ima bolne osećaje pri pokretima ploda.Srčani tonovi ploda su jasni.Ukoliko je znato smanjena plodova voda, postoji mogućnost povrede ploda preko trbušnog zida majke i stvaranje sraslina izmedju tela ploda sa amnionom  (Simonartove trake).Tada se plod radja sa deformacijom.Ti deformiteti su izraženiji ukoliko se oligohidroamniom javi u ranoj trudnoći.
Lečenje:Specijalna terapija ne postoji  važno je mirovanje naročito u zadnjem tromesečju.
Izvor:savetovaliste

Skolioza je lateralno (bočno) iskrivljenje kralješnice zbog kojeg grudni koš gubi simetriju. Iskrivljenje kralješnice je ponekad kongenitalna (prirođena) abnormalnost prisutna od rođenja, a ponekad je mogu izazvati tegobe u razvoju, kao što su paraliza ili slabost mišića kralješnice.
Međutim, skolioza se može razviti u adolescenciji - bez ikakvog očitog razloga kod prethodno zdrave osobe. Deformitet je oko deset puta češći kod djevojčica.
Što poduzeti?
Svako iskrivljenje kralješnice, ma kako malo bilo, valja odmah pokazati liječniku. Rana dijagnoza je bitna jer se neliječeni deformitet može brzo pogoršati i utjecati na pluća, tj. uzrokovati česte infekcije i kratak dah. Liječnik će reći djetetu da uspravno stane, skupljenih peta, te da se zatim prigne prema naprijed. Ako je iskrivljenje posljedica skolioze, leđa će ostati zakrivljena kad se dijete prigne. U tom slučaju, liječnik će dijete uputiti specijalistu na redovite preglede kojima se prati napredovanje iskrivljenja.
Liječenje skolioze
Ako je skolioza nastala uslijed abnormalnosti kralješnice, trebat će ustanoviti i liječiti osnovni problem. Međutim, adolescentnu skoliozu je teško liječiti. Fizikalnom terapijom ispravlja se položaj tijela i aktiviraju mišići kralješnice. Ako se iskrivljenje time ne ispravi, bolesnik će možda morati nositi posebni steznik. Steznik će namjestiti ortoped, a bolesnik će ga nositi otprilike godinu dana. Steznikom se gotovo uvijek uspije ispraviti iskrivljenje.
Izvor:Savetovaliste

Wegenerova granulomatoza je bolest sa nastajanjem granuloma i vaskulitisa i nekroze.Zahvata krvne sudove, respiratorni sistem i dolazi do pojave glomerulonefritisa.Smatra se kao autoimuni bolest.
Klinička slika: u početku se javlja učestali rinitis sa epistaxom, koja dovodi do ulceracije i destrukcije septuma, zapušenosti sinusa.Na nosnoj pregradi se javlja krvarenje i stvaraju se kraste.Oštećenje nosne pregrade stvaraju deformacije  "sedlasti nos", u zahvaćenom području kože javljaju se nekroze.
-Promene kože se ispoljava subkutanih nodula (čvorova), sa purpurama, vezikulama, papulama.
-Zapaljenje respiratornog sistema može da dovede do suženja dušnika, problem sa disanjem, grub glas, zapaljenjski čvorići u plućima daje simptome zapaljenje pluća, kašalj i bol u grudima.
-Na početku bolesti bubreg je zahvaćen kod malog broja bolesnika, kako se bolest napreduje javlja se fokalni nekrotizirajući glomerulonefritis, nekad do bubrežne insuficijencije.
-Pojavljuju se i opšti znaci, gubitak telesne težine, noćno znojenje, malakslost, povišena temperatura, bolovi u zglobovima.
Dijagnoza: se postavlja na osnovu kliničke slike laboratorijskog nalaza i histološkog pregleda.
Lečenje: daju se visoke doze kortikosteroida sa imunosupresivnim lekovima u kombinaciji.
Izvor:Zdravlje&Lepota

Syndroma Sharp je sistemska bolest sa mešovitom simptomatologijom, sa kliničkim i laboratorijskim pojavama, sistemske sklerodermije, dermatomiozitisa, eritematodusa, lupusa.
Syndrom može da nastaje zbog promene metabolizma kolagena, vaskularne promene, imunološkog deficita.
Klinička slika: se manifestuje kao kod Raynaudovog  syndroma  sa pojavama modrih, bledih, prstiju, zbog okluzija (zatvaranja), digitalnih arterija, hladnoćom prstiju ili emocionalnim stresom, sa pojavom sklerodaktilija (otok i osećaj zatezanja prstiju ruku i šake).Znaci eritematoidusa, miozitisa (zapaljenje mišića), artralgije (bolovi u zglobovima) i čitav niz poremećaja.
Dijagnoza: se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, elektromiogram, specifična antitela, biopsija kože, KKS, Urin, RTG snimak,
Lečenje:važno je prestanak pušenja.Saradnja dermatologa i interniste.Smanjiti zadebljane kože, blokatori kalcijumovih kanala uz toplu odeću.Terapiju kombinovati sa raznim lekovima, davati imunosupresivne lekove, antibiotika, analgetika, kortikosteroida i vitamina.
Izvor:Zdravlje i Lepota

Sandhoffova bolest predstavlja gangliozidozu tip-II. usled nedostatka specifičnog enzima gangliozidaze.Nastaje defekt u razgradnji gangliozida, mozak i ganglijske ćelije, retine atrofiraju.
Ovo oboljenje je često udruženo sa totalnim deficitom beta-heksozaminidaze jer su oba izoenzima insuficijentna.
Klinička slika: se varira, ali su skoro slični kao kod Tay Sachsova bolesti.Odojče je zdravo do 4-5 meseca, kada se primeti da dete ne prati pogledom, razdražljivo na zvučne signale, oko prve godine se javlja hipotonija, slepilo.Postoji uvećanje jetre i slezine (hepatosplenomegalija), sa velikom glavom i konvulzijama.Loša prognoza je oko 2-4 godine života.
Dijagnoza: se postavlja na osnovu kliničke slike, biohemijske analize, heksozaminidaza u plazmi, kulturi fibroblasta kože i leukocitima, CT, NMR.
Lečenje: efikasna terapija ne postoji.
Izvor:Zdravlje i lepota

Rekurentni nesupurativni panikulitis ( Syndroma Pfeifer-Weber-Chistian) je bolest nepoznate etiologije oboljevaju žene između 30-60 godine života.Postoji sumnja na dugo uzimanja nekih lekova, ili je u pitanju funcija pankreasa.
Klinička slika: manifestuje se na koži u vidu tvrdih eritematoznih infiltrata, obuhvata donje ekstremitete.Koža iznad čvorova perforira i dolazi do pražnjenja seroznog sadržaja, sa dodatkom različitih simptoma kao što je povišena temperatura, malaksalost, povraćanje, gubitak telesne težine i bolovi u zglobovima.Bolest karakteriše remisije i egzacerbacije (smirivanja i pogoršanja simptoma), bolest zato nekad traje i godinama.
Dijagnoza: se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, biohemijske analize, histološkog nalaza.
Lečenje: daju se imunosupresivni lekovi kod težih slučajeva, inače se daje i terapija kortikosteroida.
Izvor:Bolesno dete

Kraniofacijalna dizostoza-Kruzonov sindrom, spada u kongenitalne anomalije kada se prerano zatvaraju kranijalne suture lobanje sa prekomernim rastom lobanje u širinu.Nasledna je bolest,  nastaje usled mutacija gena.
Klinička slika: lice odmah pokazuje vidnu anomaliju široko-nisko čelo, male orbite sa širokim razmakom izmedju očiju, (hipertelorizam), atrofija očnog nerva i egzoftalmus, sa nerazvijenom maksilom, sa postojanjem malpozicija zuba nekad oštećenje sluha i disfazija.Pored prekomernim rastom lobanje, ili deformacijom može biti ograničen rast mozga sa neurološkim poremećajima.Onemogućavanja normalnog rasta mozga odredjuje prisustvo intrakranijalna hipertenzija sa učestalim glavoboljama i konvulzijama i postojanjem mentalne retardacije.
Dijagnoza: se postavlja na osnovu kliničkog pregleda RTG snimak  pokazuje nedostatak lobanjskih šavova, CT, NMR.
Lečenje: isključivo hirurško,  time  se može omogućavati rast mozga, sprečiti razvoj intrakranijalnog pritiska, oštećenja vida, sluha i korekcija estetskih deformiteta.
Izvor:Bolesno dete

Nasledni poremećaj (NS) koji je redak bolest sa imunodeficijencijom, poznaje se već od detinjstva.
Klinička slika: spada u kombinovane imunodeficitne poremećaje sa defektnom funkcijom T-limfocita i delimično oštećenom funkcijom B-limfocita.Već krajem prve godine se manifestuje sa učestalim infekcijama virusnog porekla i sa infekcijama candidom.Bolesnici su sa malim timusom, limfopenijom nekad su imunoglobulini normalni ali postoji nesposobnost  za stvaranje specifičnih antitela.
Dijagnoza: se postavlja na osnovu kliničke slike i imunološkog ispitivanja, nivoa paratireoidnog hormona,  nivoa kalcijuma u krvi i genetsko ispitivanje.
Lečenje: postoji pokušaji transplantacije koštane srži ili ranom transplantacijom timusa.Uglavnom terapija se svodi na simptomatsko lečenje.
Izvor:bolesno dete

Metahromatska leukodistrofija je oboljenje naslednog karaktera, autosomno recesivno.Radi se o enzimu aril sulfataza A koji je u deficitu u beloj supstanci mozga i mijelinskim omotačima perifernih nerava, nagomilavaju se cerebrozid-sulfatidi.Sulfolipidi se nagomilavaju u jetri, bubrezima i drugim organina.
Klinička slika: metahromatska leukodistrofija se prepoznaje sa varijabilnim simptomatologijom.Postoji tri različite forme nastupa ove bolesti.
Rana forma se javlja od 1-1,5 godine starosti sa nemogućnišću hodanja, razdražljivošću i otežanim govorom (dizartrija), sa bolovima ekstremiteta zbog perifernih živaca.Dete postane vezan za krevet, nastupa i atrofija optikusa.Loša prognoza nastupa do 5 godina starosti.
Druga forma bolesti je juvenilni tip između 4-20 godina života, prepoznaje se zbog ataksije i mentalnom deficitu.
Treća forma bolesti je adultni tip izmedju 20-40 godina života sa psihozama i demencijom.
Dijagnoza: se postavlja na osnovu dokazivanja analize odsustva aril-sulfataza A u leukocitima i fibroblasima kože.Sa pregledom urina gde se pojačano izlučuju sulfatidi.
Lečenje: terapija je čisto simptomatska.Efikasnog leka nema.
Izvor:Bolesno dete

Uremija označava skup simptoma i znakova koji nastaje kod teške bubrežne insuficijencije.Izazvana je nagomilavanjem toksičnih supstanci, azotemijom, hipoksijom, infekcijom metaboličkom acidozom.
Klinička slika:javlja se intenzivni svrab kože, zbog taloženja kalcijumovih soli u koži. Zbog toga nastaje ogrebotina usled  češanja.Nastaje produbljeno ubrzano disanje Kussmaulovo disanje, grčevi u mišićima naročito u potkolenicama zbog dehidratacije.Uremija podrazumeva niz metaboličkih i endokrinih funkcija bubrega usled čega dolazi do:povećanje ili smanjenje volumena tečnosti, metabolička acidoza, hipokalcemija, hipo i hipernatrijemija, hipotermija, hiperurikemija, hipertrigliceridemija, proteinska malnutricija, poremećaj u rastu i razvoju, sterilitet, seksualne disfunkcije, amenoreja, gastrointestinalni poremećaji, hepatitis, peritonitis, hematološki poremećaji, uvećana slezina, leukopenija, periferne neuropatije, paralize, koma, miopatija.Bolesnik teško diše ima poremećaj vida, poremećaji organa za varenje, eklamptični napad ili potpuni gubitak svesti.
Dijagnoza:smanjena je koncentracija u plazmi, mnogih polipeptidnih hormona uključujući PTH, insulin, glukagon,  LH,PRL, kao posledica renalne sekretorne ili ekskretorne disfunkcije.
Lečenje:sprovodi se bolničko lečenje,  ali  treba preduzeti sve moguće preventivne mere da ne dodje do uremije.Te mere su sistematsko lečenje oboljenja bubrega, propisan dijetetski režim ishrane i odgovarajuća higijenska mera.
Izvor:Bolesno dete

Akutna vestibularna paraliza (neuronitis nervi vestibularis) je oboljenje nerva vestibularisa, dela osmog živca, najčešće jednostrano.
Uzrok nastanka
Uzrok nastanka bolesti je nejasan. Povezuje se za poremećaj mikrocirkulacije zbog infekcije, autoimunih poremećaja i metaboličkih poremećaja. Smatra se da virusna infekcija u njegovom nastanku igra važnu ulogu.
Klinička slika
Dominira nagla vrtoglavica, muka, povraćanje i nestabilnost pri hodu. Bolesnik ima nistagmus ( podrhtavanje očnih jabučica) na bolesnu stranu. Vrtoglavice traju nekoliko dana pa se postepeno smiruju. Nesigurnost u hodu se postepeno gubi, nistagmus nestaje. Karakteristično je da bolesnik nema zujanje, nagluvost, gubitak svesti ili diplopije (duple slike). Funkcija nerva vestibularisa se uspostavlja obično za mesec i više dana, ali može i trajno da ostane.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, ORL i neurološkog pregleda.
Lečenje
U akutnoj fazi se primenjuju antiemetici, sedativi, intravenska rehidratacija i vitamini B grupe. Kada se sumnja na infektivnu ili alergijsku etiologiju mogu se primeniti antibiotici i kortikosteroidi. Treba na vreme započeti fizioterapiju.
Menierova bolest
sreda, 02 februar 2011 admin
Definicija
Meniereova bolest, morbus Meniere (MM) ili hidrops labirinta očituje se neredovitim napadajima vrtoglavice, šuma u ušima i nagluhosti, a nastaje zbog poremećaja mikrocirkulacije u labirintu uha. Nagluhost je promjenjiva, ali s vremenom napreduje.

Uzrok

Uzroci Meniereove bolesi mogu biti povećanje endolimfnog tlaka u labirintu uha, napuhavanje i baloniranje Reisnerove membrane. Hidrops, odnosno nakupljanje tekućine, nastaje zbog pretjeranog stvaranja i nedovoljne resorpcije endolimfe - tekućine koja cirkulira u labirintu uha. Također može nastati zbog poremećaja osmotske ravnoteže. LabirintSustav povezivanja kanala i u unutarnjem uhu. Ima važnu ulogu za slušanje i ravnotežu. je područje unutarnjeg uha u kojem se nalaze organi za sluh i ravnotežu.
Smatra se kako ova bolest nastaje kao nespecifičan odgovor labirintnog tkiva na različite bolesti i poremećaje u organizmu:
1. poremećaj autonomnog živčanog sustava
2. psihogeni uzroci
3. alergije unutrašnjeg uha, često na alergene hrane (npr. kava), a vrlo rijetko na inhalacijske
4. poremećaj sastava elektrolita i metabolizma vode zbog poremećaja metabolizma proteina, mukopolisaharida, glukoze, zbog endokrinih poremećaja, deficita spolnih hormona, hipotireoze, hipoadenokorticizma; jetrene i bubrežne bolesti te fokalne infekcije
5. ateroskleroza i druge promjene krvnih žila, bilo lokalne ili generalizirane
6. smetnje otjecanja endolimfe i njena smanjena resorpcija

Simptomi

Bolest počinje naglo, bez očita uzroka, vrtoglavicom, šumom i nagluhošću na jednoj strani. Postoje znakovi poremećaja ravnoteže: bolesnik pada na bolesnu stranu (ataksija), predmeti se okreću prema bolesnoj strani (vrtoglavica), titranje očnih jabučica (nistagmus) na zdravu stranu, mučninaOsjećaj nelagode u želucu ponekad praćen potrebom za povraćanjem. i povraćanjeIzbacivanje sadržaja želuca kroz usta., bljedoćaBlijed izgled kože., znojenje te znakovi slušnog oštećenja: šum i nagluhost.
Napadaj traje obično pola do dva sata, a nakon toga šum slabi ili nestaje, nagluhost također, prestaje povraćanje Izbacivanje sadržaja želuca kroz usta. i vrtoglavica, a može ostati lagana nesigurnost uz zanošenje na bolesnu stranu. Ako se bolest ne liječi, a često i pored liječenja, nakon neodređenog perioda od nekoliko dana do nekoliko mjeseci ili više slijedi novi napadaj sličan prvome. Zatim slijede napadaji u istim ili, češće, kraćim vremenskim periodima. Ponekad može biti i nekoliko napadaja dnevno. Svaki napadaj oštećuje periferne strukture uha pa je nagluhost sve izraženija, a osjetljivost organa za ravnotežu sve slabija.
U takvom stanju mozak kompenzira oštećenje na periferiji pa u uznapredovanoj bolesti slabe i simptomi. Tako bolest može i sama prestati, a ostaje zamjedbena (perceptivna) nagluhost koja se može otkriti dijagnostičkim pretragama (audiogram).
U prvim napadajima mogu se očitovati samo vrtoglavica i šum, a tek kasnije nastaje vrtoglavica. Bolesnik se često tek tada javi liječniku. Općenito se bolesnik javlja liječniku prije zbog poremećaja ravnoteže nego zbog poremećaja sluha.
Bolest je češća u mlađoj dobi. Nakon 45. godine je manje karakteristična, napadaji nisu sasvim tipični i oštro odvojeni, a smetnje postoje i između napadaja.
Bolest redovito izbija samo na jednom uhu, a nakon nekoliko godina kod četvrtine bolesnika postaje obostrana. Nije uvijek poznato zašto se u početku ili stalno bolest javlja na jednom uhu, ali se smatra da je određena bolest ili poremećaj (npr. traumaNasilno djelovanje, primjerice nesreća., preboljela upalaOticanje, crvenilo, toplina i bol. Na taj način tijelo se štiti od povrede., poremećaj cirkulacije) učinila to uho preosjetljivim.

Dijagnoza

U povijesti bolesti je tipičan trijas vrtoglavice, šuma i nagluhosti koji se javlja u periodičkim napadajima. U Rombergovu pokusu (hodanje po ravnoj crti zatvorenih očiju, ispruženih ruku) bolesnik pada na bolesnu stranu. U pokusu ispruženih ruku ruke skreću u bolesnu stranu. U pokusu hodanja bolesnik pada na bolesnu stranu. Prag sluha je podignut na bolesnoj strani. U pokusu po Weberu (usporedba koštane zvučne vodljivosti desnog i lijevog uha pomoću glazbene viljuške) usmjeruje zvuk prema zdravoj strani. Nagluhost nije izrazita, a nikad ne postoji gluhoća. Nema drugih neuroloških ispada. Otoskopski je nalaz uredan. Smetnje su manje kad bolesnik leži i to na zdravoj strani, ako ima otvorene oči i ako je u mraku u tišini.
Kad se simptomi djelomično smire, može se dopuniti ispitivanje. Akumetrijski (ispitivanje sluha glazbenim ugađalicama - viljuškama) postoji veći gubitak za niske frekvencije, a visoke mogu biti normalne; postoji i preosjetljivost na jake zvukove.
Audiometrijski (ispitivanje sluha pomoću aparata audiometra) pokazuje se uzlazna krivulja zamjedbene nagluhosti. Gubitak u niskim frekvencijama najčešće iznosi između 30 i 60 dB (decibela), a u visokim frekvencijama sluh je u početku uredan. Dopunski pokusi pokazuju u oštećenom području slušnu preosjetljivost, podignut prag sluha i spušten prag boli (smanjen raspon intenziteta slušanja, rekritman, fenomen rekrutiranja), što dokazuje da je oštećenje receptivno.
Kontrolni tonalni audiogrami pokazuju popravljanje praga sluha nakon smirivanja smetnji, a osobito nakon liječenja.
Za dokazivanje hidropsa labirinta najvažnija su kolebanja praga sluha u niskim frekvencijama koja iznose 20 do 60 dB te slušna preosjetljivost (rekritman).
Pretrage sustava ravnoteže pokazuju treperenje očnih jabučica (nistagmus) na zdravu stranu i lagano smanjenje osjetljivosti na bolesnoj strani (periferno oštećenje).
Dodatna dijagnostička obrada potrebna je u svrhu određivanja uzroka MM.

Liječenje

Kad je utvrđen uzrok bolesti, liječi se osnovna bolest ili poremećaj te uzimaju lijekovi koji sprječavaju nastanak hidropsa labirinta. Ako uzrok nije pronađen, ispituje se koji lijekovi bolesniku najbolje pomažu.
Lijekovi koji se primjenjuju kod MM:
- lijekovi s hipotoničnim osmotskim djelovanjem (ureja, manitol, glicerol)
- diuretici (lijekovi koji pospješuju izmokravanje)
- vazodilatatoriSredstva koja proširuju krvne žile. (šire krvne žile)
- antialergici
- regulatori autonomnog živčanog sustava i psihofarmaci
- antiangiopatici (lijekovi protiv poremećaja krvnih žila)
- antiedematozni lijekovi (protiv oteklina)
- polivitaminska terapija, osobito vitamina B
- hormonski lijekovi
- antivertiginozni lijekovi (protiv vrtoglavice)

Prvih deset do dvadeset dana treba davati velike doze lijeka, a zatim srednje doze mjesecima. Što duže traje bolest više je obostranih oštećenja i stoga je potrebno bolest rano otkriti i odmah početi liječiti.
Potrebno je pridržavati se i nekih općih mjera: smanjenje unosa soli i tekućine u hrani, uklanjanje nikotina i kofeina (kave i čaja), reguliranje tjelesne težine, dobar san (ako je potrebno, treba uzeti tablete za spavanje), šetnje, plivanje, izbjegavanje duševnih napetosti i fizičkog opterećenja, rješavanje psihičkih i društvenih konflikata, a po potrebi promjena sredine i radnog mjesta.
Ukoliko opće mjere i lijekovi ne pomažu, može se napraviti kirurški zahvat. Vrste takvih zahvata su:
- drenaža endolimfne vrećice; postavljanje cjevčice u labirintSustav povezivanja kanala i u unutarnjem uhu. Ima važnu ulogu za slušanje i ravnotežu. kako bi stalno otjecala endolimfa. Oko cjevčice može nastati ožiljak što je glavna komplikacija ove vrste zahvata
- presjecanje živca za ravnotežu (vestibularna neurektomija). Nakon operacije bolesnik ima jači poremećaj ravnoteže koji se kompenzira nakon 1-3 mjeseca pa se vrtoglavice više ne javljaju. Na propadanje sluha se ovim zahvatom ne može utjecati.
- Razaranje organa za sluh i ravnotežu. Ravnoteža se ponovno uspostavlja ako je drugo uho zdravo. Ova se operacija smije učiniti jedino ako je bolest već uzrokovala gluhoću na tom uhu, a nikako ako još postoji ostatak sluha.
Izvor:Savetovaliste

Infantilna akropustuloza je retko kožno oboljenje zahvata malu decu.Bolest se manifestuje pojavom pustula-mehurići sa gnojnim sadržajem, pojava pustula na dlanovima i tabanima koji se javljaju na proksimalnim delovima ekstremiteta na kapilicijumu (kosmati deo glave) i na trupu.Postoji svrab ali pored toga bolesnik se sasvim dobro oseća.Bolest se može često ponoviti -recidivans.Na osnovu dermatološkog pregleda i opšteg pregleda po kliničkoj slici se postavlja dijagnoza.Svakako je potrebno uraditi histološki nalaz, intraepidermalnog mehura, gde se vidi neutrofili, eozinofili i mononukleari.Sadržaj pustula je bez gnoja (sterilan je).
Lečenje:lokalna primena masti fruorisanim kortikosteroidima zatim opšta terapija Eritromicinom i Prednizlonom.
Izvor:Bolesno Dete

Pojam TORCH je akronim (Toksoplazmoza, Ostale infekcije, Rubeola, Citomegalovirus, Herpes simpleks), koji označava hronične, nebakterijske perinatalne infekcije, koje se preko majke prenose na plod. U “ostale infekcije” spada sifilis, hepatitis B, varicella zoster. Zbog porasta učestalosti i interesovanja za HIV infekciju, Epstein-Barrov virus, parvovirus, neki autori su preporučili ,i njihovo uključenje u kategoriju “ostale infekcije” .pojma TORCH. Neki pojam označavaju kao STORCH, gdje “S” označava sifilis. Ova grupa infekcija predstavlja dijagnostičku dilemu iz sljedećih razloga:

1. uprkos raznovrsnosti agenasa koji je izazivaju, može se pojaviti sa veoma sličnim kliničkim sindromima, pa je njihova diferencijacija, naročito u početku nemoguća,
2. bolest može biti inaparentna,
3. infekcija majke je često asimptomatska,
4. za dijagnozu je potrebna specifična baterija seroloških testova,
5. specifičan tretman za neke od njih (toksoplazmoza, sifilis) proveden kod sigurne dijagnoze, može smanjiti specifični dugoročni morbiditet.

Klinička slika koja sugerira dijagnozu obuhvata:

• intrauterinu infekciju,
• prematuritet,
• IUGR,
• hematološke znake (anemija, neutropenija, trombocitipenija),
• okularne znake (horioretinitis, katarakta, keratokonjuktivitis, glaukom),
• znake CNS-a (mikrocefalus, hidrocefalus, intrakranijalne kalcifikacije),
• uključenje drugih organa (pneumonija, miokarditis, nefritis, hepatitis sa splenomegalijom i žuticom).

Dijagnoza se postavlja

1. direktnom izolacijom i kulturom uzročnika,
2. eventualnim pregledom liquora (ksantohroman liquor, proteinorahija, pleocitoza),
3. serološkim testovima, koji podrazumijevaju dokaz specifičnih IgM, npr. IgM-ELISA test na toksoplazmozu i veći broj IgG testova,
4. radiološkim ispitivanjima (UZ i CT glave, snimci dugih kostiju).

Terapija:

za neke od ovih infekcija postoji specifična terapija.

• Terapija toksoplazme može se provodi pyrimetaminom i sulfadijazinom, u toku godine dana (3-4 kure po 21 dan), a neki preporučuju u kombinaciji i spiramycin.
• Sifilis se liječi penicilinom G, 10 dana.
• Za rubeolu, CMV infekciju, Herpes simpleks infekciju, za sada ne postoji specifična terapija.
• Novorođenčad od HB poz. majki treba zaštiti HB imunim globulinom (HBIG) i vakcinom, prvog dana, na kraju prvog mjeseca i u 6. mjesecu.
• Novorođenčad od majki oboljelih od varicellae unutar 5 dana prije poroda do 2 dana iza poroda, treba zaštititi specifičnim imunoglobulinom -Varicella zoster imuni globulin (VZIG).
  Izvor:medicinabih.info/medicina/pedijatrija

Kao što smo već spomenuli, oplođena jajna ćelija prvih dana po oplođenju hrani se rezervnim hranljivim materijama koje se nalaze u njenoj protoplazmi. Kasnije, po usadivanju ovuluma u deciduu, nastupa najpre histiotropni stadijum ishrane kada se koristi glikogen i ostale hranljive materije iz razorenih decidualnih elemenata.

Dalji stadijum ishrane ovuluma predstavlja ishrana preko žumancetove kesice. Žumancetova kesica ima neznatne prehrambene rezerve. Ova zaliha hrane dobija se od majke trudnice. Osim toga, ona je uključena u stvaranje krvnih elemenata i preko nje, zapravo od nje, potiče prva, tzv. vitelinska cirkulacija, koja ima važnu funkciju u toku prve četiri sedmice razvoja ovuluma.

Posle ovog vremena ona iščezava, a u ovulumu se preko razvijenih horionskih čupica, njihovih kapilara i umbilikalnih krvnih sudova uspostavlja nov krvotok koji ishranjuje najpre začetak, a kasnije plod sve do porođaja. Preko tankog zida resorpcionih čupica, krvotok ploda je u indirektnom dodiru sa krvotokom majke i putem difuzije i osmoze, a i drugih nedovoljno ispitanih procesa, između ova dva krvotoka uspostavlja se prisna veza, koja će trajati sve do kraja trudnoće. Glavnu ulogu u oksigenaciji krvi ploda ima posteljica, odnosno placentne čupice. U njima se, pored svega ostalog, vrši i razmena gasova između krvotoka majke i krvotoka ploda. Krv ploda odaje suvišni ugljendioksid i uzima potreban kiseonik.

Umbilikalnom venom kiseonikom i ostalim hranljivim materijama obogaćena krv iz posteljice prenosi se u organizam ploda. Iz pupčane vene oksigenisana krv

• jednim delom prolazi kroz jetru ploda,
• drugi dio oksigenisane krvi krvnim sudovima dospeva u portalnu venu. I iz jetre, kao i iz vene porte, krv dospeva u donju šuplju venu ploda.
• Treći, najveći dio oksigenisane krvi iz pupčane vene dospeva direktno u donju šuplju venu preko duktusa venozusa Arantii, privremenog krvnog suda koji uskoro po rođenju obliteriše.

Donjom šupljom venom oksigenisana krv uliva se u desnu pretkomoru, a iz nje najvećim delom kroz foramen ovale prelazi u levu pretkomoru. Samo mali dio krvi iz desne pretkomore dospeva u desnu komoru, odakle ide u plućne arterije i pluća. Iz leve pretkomore krv odlazi u levu komoru, a odatle u aortu. Iz aorte krv vrlo bogata kiseonikom dospeva u glavu, vrat, gornje udove i mozak. Iz gornjih partija tela, odnosno iz glave, vrata i ruku, krv se preko jugularnih vena i subklavija vraća u gornju šuplju venu, koja se uliva u desnu pretkomoru. Iz nje veći dio krvi iz gornje šuplje vene prelazi u desnu komoru, a odatle u plućnu arteriju.

Manjim delom krv iz plućne arterije ulazi u plućne krvne sudove, a većim delom preko ductus arteriosusa prelazi u silazni dio aorte. Odatle krv ide u krvne sudove trupa, unutrašnjih organa i donjih ekstremiteta.

Na taj način, dakle, pupčanom venom u donju šuplju venu dospeva krv najbogatija kiseonikom. Već u desnoj pretkomori meša se izvjesna količina venske sa oksigenisanom krvlju, ali je i tada krv još uvek bogata kiseonikom. Gornje partije tela (glava, vrat i ruke), koje se snabdevaju krvlju preko karotidnih arterija i subklavija, odnosno iz arterija anonima, dobijaju krv bogatiju kiseonikom od krvi koja odlazi u donje partije tela, pa se time i objašnjava brži rast gornjih delova tela ploda.

Iz završnog dijela abdominalne aorte krv prelazi u hipogastrične arterije. Hipogastrične arterije nastavljaju se pupčanim arterijama, koje izvode krv iz tela ploda i odvode je u posteljicu, gdje se ponovo vrši oksigenacija, odnosno gdje se zatvara krug fetalne cirkulacije.

Ovaj tip cirkulacije odvija se sve do porođaja, kada dolazi do prekida fetoplacentarnog krvotoka, odnosno najpre do podvezivanja, a uskoro zatim i do obliteracije krvnih sudova pupčanika. U to vrijeme odigravaju se izvanredno važne promjene u kardiovaskularnom sistemu tek rođenog deteta. Promjene koje se dešavaju na kardiovaskularnom sistemu novorođenčeta odmah po njegovom rođenju ne nastaju samo kao posljedica podvezivanja pupčane vrpce, već i kao posljedica prvih respiracija.

Odmah po rođenju, odnosno po prekidu fetoplacentarne cirkulacije, dolazi do nagomilavanja CO₂ u tkivima novorođenčeta i do nedostatka O_2. Nastupa laka cijanoza, praćena, posle vrlo kratke apneje, pokušajem disanja. Novorođenče sa prvim respiracijama zaplače, što izaziva širenje plućnih alveola. Širenje plućnih alveola izaziva istovremeno širenje pluća u celini, što pogoduje uspostavljanju plućne cirkulacije. Krv iz plućne arterije prelazi u plućne krvne sudove, a prestaje da protiče direktno u aortu preko duktusa arteriosusa.

• Duktus arteriosus uskoro obliteriše i naziva se ligamentum arteriosum.
• pupčana vena takode uskoro obliteriše i postaje ligamentum teres hepatis.
• Ductus venosus Arantii takođe obliteriše i postaje ligamentum venosum.
• Pupčane arterije koje su nastavak hipogastričnih – ligamentum umbilicale laterale.

Zbog prekida fetoplacentne cirkulacije u donju šuplju venu ne dolazi više krv iz pupčane vene, pa je količina krvi koja dospeva u desnu pretkomoru manja. Pritisak krvi u desnoj pretkomori se snižava, te prestaje proticanje krvi iz desne u levu pretkomoru, što ukazuje na zatvaranje ovalnog otvora (foramen ovale) na međupretkomomoj pregradi.
Izvor:medicinabih.info/medicina

Bolesti dišnog sustava

Uvod
Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOPB) je termin koji se uglavnom odnosi na povezane poremećaje koji bolesniku postepeno oduzimaju dah: kronični bronhitis i/ili emfizem povezan s otežanim prolazom (opstrukcijom protoka) zraka. Bolesnik ponekad boluje i od kroničnog bronhitisa i od emfizema. Kronični bronhitis je odgovoran za 85% slučajeva KOPB-a.

Što je kronična opstrukcija pluća?

Kronični bronhitisje dugotrajna upala dišnih putova koja proizvodi velike količine sluzi. To uzrokuje kašljanje i hripanje. Bronhitis se smatra kroničnim ako kašalj i ekspektoracija traju najmanje 3 mjeseca u godini, dvije uzastopne godine.

Emfizem je bolest koja uništava plućne alveole (zračne prostore) i/ili najmanje bronhiole (male zračne putove) u plućima. Jednostavno rečeno, pluća gube elasticitet kao i istrošena gumena traka. Time se zračni prostori povećavaju i otežavaju disanje.

Opis bolesti
Oštećenje pluća do kojeg dolazi uslijed KOPB-a ne može se popraviti. U početnim fazama bolesti javljaju se zaduha (otežano disanje) i povremeni napadaji kašlja. U prvi mah, mnogi ljudi čak niti ne znaju da imaju KOPB. Početni simptomi uključuju opći osjećaj bolesti, sve izraženiji kratki dah, kašljanje i hripanje. Međutim kako bolest napreduje, simptomi se sve više pogoršavaju. U većini slučajeva pušenje je uzrok bolesti. Vjerojatnost da će bolesnik umrijeti od KOPB-a je 10 puta veća u pušača nego u nepušača. Bolest se javlja u otprilike 5 od 10.000 ljudi. Kod kroničnog bronhitisa, glavna fizikalna promjena odgovorna za probleme je prekomjerno stvaranje sluzi. Sluz sprječava protok zraka i pridonosi razvoju upala ili ponovnog aktiviranja bolesti, tzv. egzacerbacije. Kod emfizema, zračni prostori na kraju bronhiola (malih dišnih putova) pucaju i spajaju se u veće koji slabo funkcioniraju. Protok zraka je onemogućen i dio pluća se skvrčava (kolabira).

Tko obolijeva
Glavni uzrok KOPB-a je pušenje. U stvari, približno 90% bolesnika je pušilo. Prestanak pušenja može usporiti slabljenje plućne funkcije. Neki liječnici također vjeruju da neliječena ili neodgovarajuće liječena astma može dovesti do nepovratnog oštećenja pluća. Ti bolesnici mogu imati simptome slične KOPB-u. Ostali rizični faktori uključuju:

• Naslijeđe
• Pasivno pušenje
• Izloženost zagađenom zraku na poslu i u okolišu
• Dječje respiratorne infekcije

Simptomi
Bolesnici koji su pušili kutiju cigareta dnevno mogu razviti kašalj i iskašljavati. Otežano disanje zapaža se tek pri naporu. Iskašljavanje je u početku gotovo neprimjetno jer se javlja samo izjutra. Iskašljaj je sluzav, ali postaje gnojan tijekom pogoršanja. Osnovni simptom KOPB je zaduha (dispneja) koja se pojačava kod pogoršanja bolesti, tzv. egzacerbacije. Zaduha je popraćena kašljem ili hripanjem i ponekad vrućicom. Kako bolest napreduje, razdoblja između pogoršanja postaju kraća.
Simptomi emfizema obično se javljaju prije 50. godine života, a puno ranije u bolesnika s cističnom fibrozom. Oboljeli stalno otežano dišu, slabo kašlju i gotovo ništa ne iskašljavaju.
U kasnijim fazama KOPB-a mogu se vidjeti teška zaduha, kašljanje i iskašljavanje velike količine sluzi, hripanje, stalne infekcije, natečeni zglobovi ... Koža poprima plavkastu boju. U uznapredovaloj fazi, bolesnicima je potrebna stalna njega i dodatni kisik kako bi mogli disati.

Koje pretrage može napraviti liječnik?
Ako spadate u rizičnu skupinu ili se brinete za nekog tko je u toj skupini, važno je da ste upoznati sa simptomima KOPB i načinima liječenja. Liječnik će pregledati funkcije pluća kako bi vidio da li imate KOPB. U ranom stadiju bolesti ne mora biti značajnih promjena, osim nalaza piskanja prilikom preslušavanja pluća. Kako začepljenost dišnih putova napreduje tako i "prenapuhanost " pluća postaje očita. Povećava se poprečni promjer prsnog koša jer bolesnik sve teže dolazi do daha. Bolesnik u zadnjem stadiju KOPB-a često izgleda dramatično. Bolesnik je nagnut prema naprijed i oslanja se na ruke. Koristi mišiće vrata i ramena pri udisaju, a izdiše kroz stisnute usne. Prsni koš izgleda prenapuhan. Bolesnik može imati plavkastu kožu.
Tijekom akutnog pogoršanja KOPB-a često se rade slijedeće pretrage: mjerenje rutinskih laboratorijskih vrijednosti, fizikalni pregled, elektrokardiografija (EKG), procjena srčane funkcije, uzimanja uzoraka plina iz arterijske krvi, rendgenska snimka prsnog koša i spirometrija (mjerenje protoka zraka).

Liječenje
Što ranije liječnik otkrije KOPB, liječenje je lakše. Razgovarajte sa svojim liječnikom ako mislite da pripadate rizičnoj skupini. Najbolji način kontrole simptoma je započeti liječenje KOPB-a. Prvi korak u brizi o nekome tko je obolio od KOPB-a je naučiti sve što se može o toj bolesti. Ključno je da članovi obitelji i ostali budu upoznati sa simptomima, liječenjem i svakodnevnom kontrolom bolesti. Što više znate, više ćete moći pomoći.

Poboljšanje stila života
Naučite kako se pravilno hraniti i vježbati te tehnike koje će pomoći osobi o kojoj brinete da se osjeća zdravije i ugodnije.

Savjeti koji mogu spasiti život
Morate znati kada je pravo vrijeme da zatražite liječničku pomoć. Imajte pripremljen plan za slučaj nužde. Nažalost, trenutno ne postoji lijek za KOPB. Međutim postoji niz načina liječenja kojima se mogu ublažiti simptomi. Strogo se pridržavajte liječničkih uputa kako bi smanjili simptome bolesti i izbjegli bolničko liječenje.

Promjene stila života
Kad je postavljena dijagnoza, morate napraviti sve što možete kako bi prestali pušiti. To može biti teško, ali će to značiti poboljšanje stanja i nakon postavljanja dijagnoze.

Ostale promjene u načinu života
Vrtlarstvo, igranje s djecom, čak i penjanje stepenicama jednostavne su stvari koje mogu postati komplicirane ako imate KOPB. Redovnim vježbanjem možete ojačati i popraviti raspoloženje. Postoje posebne vježbe za disanje koje mogu poboljšati rad pluća. Zajedno s liječnikom možete sastaviti jednostavan i praktičan program vježbi u skladu sa sposobnostima. Osobe s KOPB-om su osjetljivije na sve respiratorne infekcije i zato je vrlo važno da se zaštite. Često i temeljito pranje ruku je lagan način da se izbjegne infekcija. Također treba izbjegavati bliske susrete s ljudima koji su prehlađeni ili imaju gripu. Svake se godine u jesen treba cijepiti protiv gripe. Također razgovarajte s liječnikom o cijepljenju protiv upale pluća. To je pneumokokno cjepivo koje se preporučuje svakih pet godina.

Lijekovi
Nažalost, specifična terapija je jako ograničena. Simptomatska terapija uključuje inhaliranje lijekova koji proširuju dišne puteve (bronhodilatatore). To su antikolinergici i beta 2 agonisti (npr. salbutamol).
Kortikosteroidi donose poboljšanje u manje od 20% stabilnih bolesnika.
Antibiotici se koriste za infektivna pogoršanja KOPB-a.
Terapija kisikom se provodi u kontroli teške kronične opstrukcije pluća.

Prognoza
Ovo je stanje povezano s kroničnom (dugotrajnom) bolešću. Kvaliteta sna je pogoršana (nakuplja se sekret i otežana je ventilacija). Stanje može biti toliko teško da oštećuje ili ugrožava rad vitalnih organa (srca i pluća).

Komplikacije:

• Akutno respiratorno zatajenje zbog infekcije u donjim dišnim putevima, kirurških zahvata ili nekih lijekova. Disanje je otežano, a duševno stanje bolesnika se kreće od napetog, zabrinutog do pospanog. Bolesnik može izgubiti svijest.
• Plućno srce (povećanje srca i srčano zatajenje, edemi)

Prevencija
Dobro je što se KOPB može potpuno spriječiti, a kad se rano ustanovi, simptomi se skoro uvijek mogu ublažiti i kontrolirati. Prestanak pušenja može smanjiti rizik i simptome KOPB-a.
Izvor:prirucnikbolesti.blogger.ba

Bolesti probavnog sustava

Definicija
Kod akutnog pankreatitisa dolazi do aktiviranja enzima koji uništavaju vlastitu žlijezdu. Nakon upale normalizira se ukupna funkcija gušterače.

Uzroci, učestalost i faktori rizika
Glavni uzroci akutnog pankreatitisa kod odraslih su žučni kamenci, druga oboljenja žučnog mjehura te alkohol. Virusna infekcija (zaušnjaci, coxsackie B virusi) pneumonija izazvana mikoplazmom, bakterija Campilobacter, povreda, operacija gušterače ili žučnih vodova te neki lijekovi također mogu biti uzroci upale. Mehanizam koji uzrokuje pankreatitis nije dobro poznat. Mišljenje je da se enzimi koje gušterača normalno izlučuje u neaktivnom obliku aktiviraju u gušterači i počnu razarati njezino tkivo. To je proces autolize koji uzrokuje oticanje, krvarenje i oštećenje krvnih žila. Napadaj može trajati 48 sati. Bolest pogađa više muškarce nego žene. Uživanje alkohola je faktor rizika.

Simptomi
Bolovi u trbuhu i to u gornjem dijelu desno ili u sredini

• ustrajni ili kronični
• koji se vraćaju ili su se slični već prije javljali
• mogu se pojačati ako se leži na leđima
• mogu se proširiti na leđa ili ispod desne lopatice
• može se pogoršati kada se jede ili pije (javlja se u roku od nekoliko minuta nakon obroka), naročito masna hrana ili hrana sa visokim sadržajem masti
• bol se može pogoršati nakon uzimanja alkohola

Ostali simptomi su:

• mučnina
• povračanje
• slabost
• znojenje
• uznemirenost
• vrućica
• ljepljiva i vlažna koža
• blaga žutica

Ostali simptomi koji se mogu povezati s bolešću:

• otečeni trbuh
• punoća i plinovi u abdomenu
• abdominalne probavne smetnje
• modrice i krvarenje u koži
• bol u prsima ispod grudne kosti
• bol u slabinama
• prekomjerni plinovi/vjetrovi
• štucanje
• osipi ili lezije na koži
• stolice boje gline

Koje se pretrage mogu napraviti?
Opći pregled pokazat će da je krvni tlak nizak i da su otkucaji srca iznad 90 (malo ubrzani).
Pretrage koje pokazuju da se izlučuju enzimi gušterače:

• povišene vrijednosti amilaze u serumu
• povišene vrijednosti amilaze u urinu
• povišene vrijednosti lipaze u serumu

Pretrage kojima se otkriva upala gušterače:

• kompjuterizirana tomografija (CT)
• abdominalni ultrazvuk

I druge krvne pretrage:

• kompletna krvna slika pokazuje povećan broj leukocita
• moguća povišena koncentracija glukoze u krvi
• manje vrijednosti kalcija u serumu

Liječenje
Liječenje je usmjereno na potporne mjere kao što je intravenozno nadomještanje tekućine, ublažavanje boli uz pomoć lijekova protiv bolova te sprečavanje unosa hrane i tekućine na usta čime se ograničava aktivnost gušterače. Povremeno se kod stalnog povraćanja i jake boli može staviti nazogastrična sonda (cijev koja se kroz nos uvuče u želudac).
Operacija ili endoskopska terapija (korištenjem endoskopa, naprave sa svjetlom kojim se može pregledati unutrašnjost tjelesnih šupljina) indicirani su u nekim slučajevima kada treba ukloniti žučne kamence koji blokiraju drenažu gušterače.

Prognoza
U većini slučajeva simptomi se povlače u roku od tjedan dana, ali u nekim slučajevima se razvija po život opasna bolest. Smrtnost je velika kod hemoragičnog pankreatitisa kod kojega su prisutni oštećenje jetre, srca ili bubrega.
Napadi akutne upale mogu se ponovno javiti.

Komplikacije

• nizak krvni tlak
• zatajenje srca
• zatajenje bubrega
• ARDS (sindrom respiratornog poremećaja kod odraslih)
• ascites, akumulacija tekućine u abdomenu
• ciste (šupljine ispunjene tekućinom) ili apscesi (nakupine gnoja) gušterače

Nazovite svojeg liječnika
Nazovite svojeg liječnika ako imate jake i stalne bolove u trbuhu ili neki drugi simptom.

Prevencija
Prevencija akutnog pankreatitisa povezana je s prevencijom poremećaja koji bolest uzrokuju.
Ako pijete alkohol, kontrolirajte unos alkohola.
Koristite odgovarajuće mjere opreza da izbjegnete povredu trbuha.
Kako bi umanjili opasnost od pojave Reyovog sindroma, izbjegavajte davati aspirin djeci s vrućicom, naročito ako je u pitanju virusno oboljenje.
Cijepite djecu protiv zaušnjaka i drugih dječjih bolesti.
Izvor:prirucnikbolesti.blogger.ba/