Savetovalište Za Bebe

Iščašenje lakta (luxatio cubiti), česta pojava prema dislokaciji može biti:Prednje, zadnje, medijalne i lateralne.Zadnje luksacije su najčešće, koji nastaju pri padu sa ispruženom podlakticom u položaju supinacije.
Klinička slika:
Iščašeni lakat izgleda deformisan a podlaktica je skraćena.Nadlaktna kost stvara ispupčenje ispred pregiba lakta i laktna kost je ispupčen sa zadnje strane.
Dijagnoza:
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, objektivnog pregleda, RTG snimak u dva pravca.
Lečenje:
U opštoj anesteziji se vrši hitna repozicija, zatim izvrši se gipsana imobilizacija, koji se skida za tri nedelje i započinje se fizikalni tretman.
Ako nije moguća zatvorena repozicija radi se operativnim putem.

Beba u desetom mesecu stoji sama i hoda držeći se jednom rukom za oslonac (zid, ogradica kreveca, ivica stola), a predmete hvata preciznošću odraslih.
U ovom uzrastu beba izgovara reči mama, tata i još poneku reč. Odaziva se na svoje ime. Pravo vreme za odvikavanje od dojenja je upravo ovaj mesec. Prekidanjem dojenja nikako se ne usporava bebin razvoj, jer majčino mleko u tom periodu nema istu nutritivnu vrednost koju je imalo u prvih 4‒6 meseci, kada je i ključna imunološka zaštita bebe.
Kašika se može dati detetu u bilo kom uzrastu, ali ono neće biti u stanju da samo sebe hrani sve dok ne napuni deset meseci, a nekada i više. Za vreme obroka ne treba odvajati bebu u drugu prostoriju, već hranilicu postaviti za isti sto za kojim se sedi, jer je za nju bolje da posmatra sve članove porodice koji obeduju, pa će se i sama najverovatnije isto ponašati. U ovo doba godine savetuje se češće tuširanje, pri čemu posebnu pažnju treba obratititi na nabore vrata gde se najčešće nakuplja nečistoća koja iritira kožu. Nabore treba pažljivo osušiti peškirom, kako ne bi usled vlage i toplote došlo do razvoja gljivične infekcije.

Terapija se određuje na osnovu tipa akni (inflamatorne, komedonske) i ozbiljnosti bolesti, a mogu se koristiti preparati za topikalnu upotrebu, lekovi za sistemsku primenu i suplementi poput cinka. Za uspešnost lečenja veoma je važna i pravilna nega kože.
Akne nisu samo estetski problem već i patološki poremećaj kože koji je jedna od najčešćih dijagnoza u dermatološkim ordinacijama.
Smatra se da akne pogađaju 70-80 odsto adolescenata (juvenilne akne vulgaris), ali i oko 20 odsto odraslih (adultne akne vulgaris), i to češće žene nego muškarce. Teški oblici akni javljaju se kod oko 15 odsto adolescenata.
Sem problema na koži, akne često uzrokuju i psihološke probleme jer se javljaju upravo u periodu kada su mladi najosetljiviji na svoj spoljašnji izgled i kada im je veoma stalo da se dopadnu. Ipak, akne u oko 90 odsto slučajeva prolaze same od sebe do 25. godine. Ukoliko se to ne desi, ili se pak jave u veoma ozbiljnoj formi, neophodno je lečenje, koje je često veoma dugotrajno i zahtevno.
Zašto su neke osobe podložnije aknama?
Akne su bolest pilosebacealnih jedinica kože (struktura koje podrazumevaju folikul dlake i njemu pridruženu lojnu žlezdu) u kojoj se, usled lučenja prevelike količine sebuma, koji je često i preterano gust, zapušavaju izvodni kanali lojne žlezde.
Tako se stvaraju uslovi za rast anaerobnih bakterija u samim pilosebacealnim jedinicama. Bolest se obično javlja na licu, a može se ispoljiti i na zadnjem delu vrata i ispod ušiju, na leđima, dekolteu i rukama.
Šta uzrokuje akne?
Važnu ulogu u patogenezi akni ima bakterija Propionibacterium acnes, koja je deo fiziološke flore kože i normalno se nalazi u porama, ali kod osoba sklonih aknama kod kojih je lučenje sebuma povećano i pore zapušene, ta bakterija aktivira inflamatornu reakciju.
Nije još sasvim razjašnjeno koliko druge bakterije poput Staphylococcus epidermidis, kojih takođe ima u zapušenim porama, učestvuju u patogenezi akni.
U suštini, akne se javljaju kao rezultat dejstva četiri faktora: hiperaktivnosti lojnih žlezda, koja je najčešće u vezi s povećanim lučenjem androgenih hormona; hiperkeratoze izvodnog kanala lojne žlezde, zbog koje se šire folikule i formiraju mikrociste ili komedoni; zapaljenske reakcije i proliferacije lipofilne, anaerobne bakterije Propionibacterium acnes, koja razgrađuje sebum do masnih kiselina koje dodatno iritiraju okolne ćelije.
Mogu li se akne javiti kao posledica upotrebe lekova?

Postoje i takozvane medikamentozne akne koje se javljaju kao neželjeni efekat upotrebe određenih lekova. Po strukturi, one su papulopustulozne, a mogu se javiti s početkom terapije ili nekoliko nedelja od prvog uzimanja leka, što veoma zavisi i od režima doziranja.

Povlače se uglavnom zajedno s prestankom terapije. Među lekove koji mogu izazvati akne spadaju: hormoni (kortikosteriodi, androgeni, gonadotripini, kontraceptivi s gestagenima prve i druge generacije), vitamin D u visokim dozama, antituberkulotik izonijazid, antiepileptici fenobarbiton i fenitoin, psihotropni lekovi (litijum, fenotiazin, haloperiodol, imipramin, maprotilin, mianserin), neki antivirotici i imunosupresivi.

Akne mogu biti i posledica endokrinih poremećaja: Kušingovog sindroma i sindroma policističnih jajnika.
Kako pravilno negovati lice s aknama?

Čišćenje kože veoma je važno jer otklanja višak sebuma i mrtve ćelije. Osobe s aknama trebalo bi da pre čišćenja lica uvek operu ruke da bi se dodatno prenošenje bakterija na lice svelo na najmanju meru.

Lice treba čistiti redovno, ujutro i uveče, najbolje specijalnim kozmetičkim proizvodima za negu lica sklonog aknama. Sredstva za čišćenje treba da budu blaga i da ne iritiraju kožu kako se ne bi proizvodilo još više sebuma. Micelarni rastvor koji se ne ispira takođe je delotvoran.

Kožu je veoma važno hidrirati posle čišćenja, i to treba naglasiti pacijentima, jer oni često izbegavaju nanošenje krema ne bi li smanjili količinu sebuma i sijanje lica, a tako se postiže kontraefekat. Kreme moraju da budu posebno formulisane za kožu s aknama, da ne budu komedogene, a pacijentima često više odgovaraju kreme s mat efektom.
Zašto sunce deluje povoljno na akne?

Izlaganje suncu može u početku poboljšati stanje kože s aknama, jer usled reakcije kože na dejstvo UVB zraka dolazi do tamnjenja i zadebljanja (hiperkeratinizacije) kože, pa se prikrivaju nepravilnosti.

Međutim, akne se najčešće vraćaju pošto izlaganje suncu prestane, često i u ozbiljnijem obliku, jer se odumrle ćelije zadržavaju i nastaju dublji komedoni i mikrociste.

Osobe s aknama trebalo bi da koriste kreme sa zaštitnim faktorom, a danas na tržištu postoji veći broj dermokozmetičkih preparata za zaštitu od sunca koji su posebno formulisani za masnu kožu.
Kako pravilno lečiti akne?

Terapiju ne bi trebalo započinjati bez savetovanja s dermatologom. Budući da je lečenje dugotrajno i da može trajati od šest meseci do nekoliko godina, pacijenti treba da budu strpljivi i da ne očekuju velike rezultate preko noći.

Terapiju akni obično prate i odgovarajući dijetetski režim i pravilna nega lica. Dermatolog procenjuje koja je terapija odgovarajuća na osnovu godina pacijenta i toga koliko on dugo ima probleme s aknama, ozbiljnosti samih akni i njihovog uticaja na kvalitet života pacijenta.

Postoje tri načina lečenja akni: topikalnim preparatima koji svoje dejstvo ostvaruju na koži, kombinovanjem tih preparata sa sistemskom primenom cinka, tetraciklina, ili kod devojaka hormonske terapije, i sistemskom terapijom izotretinoinom.
Da li je tačno da oralni kontraceptivi povoljno deluju protiv akni?

Kod devojaka koje imaju problem s aknama, a istovremeno žele kontraceptivnu zaštitu, trebalo bi razmotriti upotrebu kontraceptivnih pilula.

Treba imati na umu da se akne često javljaju udružene sa sindromom policističnih jajnika, pa ukoliko devojka, osim s aknama, probleme ima i s neredovnim ciklusom, hirzutizmom ili gojaznošću, svakako je treba uputiti na pregled kod ginekologa.

Estrogenska komponenta pilule u svakom slučaju povoljno deluje na kožu devojaka s aknama, pa pilulu zapravo treba birati na osnovu progesteronske komponente, jer kod tih devojaka androgeni efekti progesterona treba da se svedu na najmanju moguću meru.

Zbog toga je poželjno koristiti pilule s gestagenima treće generacije (gestoden, dezogestrel, norgestimat) ili one s „antiandrogenim“ dejstvom (ciproteron, drosperinon).
Šta su retinoidi i kada ih koristiti?

Retinoidi su sintetski analozi vitamina A i uglavnom se preporučuju za terapiju komedonskih (nezapaljenskih) akni. Gel ili krem s retinoidima (tretinoinom ili adaptalenom) nanosi se na suvu kožu, posle čišćenja, tako što se mala količina blago, bez trljanja, utapka u kožu.

Retinoidi smanjuju proizvodnju sebuma i veličinu lojnih žlezda uopšte. Normalizuju keratinizaciju i smanjuju inflamatorne procese u dermisu. Očekivani neželjeni efekti terapije retinoidima uključuju pojavu crvenila, iritacije i deskvamacije površinskih slojeva kože, kao i osećaj paljenja na koži.

Budući da mogu izazvati fotosenzitivne reakcije, posle nanošenja preparata s retinoidima trebalo bi izbegavati izlaganje suncu. Retinoide ne treba upotrebljavati tokom trudnoće zbog potencijalne teratogenosti, kao ni tokom dojenja. Treba izbegavati i svaki kontakt preparata s očima i sluzokožom. Ako se to ipak desi, to mesto treba brzo i temeljno isprati vodom.
Na šta treba skrenuti pažnju pacijentima na terapiji izotretinoinom?

Izotretinoin je indikovan za terapiju teških akni koje su rezistentne na drugu terapiju. To je jedini lek za oralnu primenu namenjen isključivo terapiji akni. Najčešće se koristi od šest meseci do godinu dana, a doza se podešava individualno za svakog pacijenta. Opravdanost upotrebe leka procenjuje dermatolog.

Zbog poznate teratogenosti izotretinoina, sve pacijentkinje na terapiji tim lekom treba redovno, jednom mesečno, da rade HCG test na trudnoću. Test treba uraditi i pet nedelja posle završetka terapije. Naravno, tokom cele terapije neophodna je pouzdana kontraceptivna zaštita. Pre započinjanja terapije, kao i po isteku prvog meseca terapije, pacijenti treba da urade analizu nivoa holesterola i enzima jetre (transaminaze) u krvi.

Tokom terapije treba izbegavati izlaganje suncu i obavezno koristiti preparate s visokim zaštitnim faktorom, zbog mogućnosti javljanja fotosenzitivnih reakcija.
Kako deluju preparati s benzoil-peroksidom?

Benzoil-peroksid ima antimikrobno dejstvo i predominantno se koristi kod inflamatornih, papulopustuloznih akni, blage do umerene ozbiljnosti. Nanosi se u maloj količini na prethodno ovlaženu kožu, ostavi da deluje dva minuta i potom dobro ispere vodom.

Budući da ima oksidativno dejstvo, treba izbegavati duži kontakt leka s kožom, kao i svaki kontakt s kosom, sluzokožom i očima. Benzoil-peroksid u koži hidrolizuje i otpušta kiseonik koji ometa rast anaeroba.

Produkt hidrolize je i benzojeva kiselina, koja deluje keratolitički, izaziva komedolizu i smanjuje aktivnost lojnih žlezda.
Kada je opravdano koristiti antibiotske preparate?

Lokalna upotreba antibiotika preporučuje se u slučaju neuspeha terapije benzoil-peroksidom, a indikovana je kod zapaljenskih akni. Ono što treba imati na umu jeste to da efikasnost lokalnog tretmana ne bi trebalo procenjivati pre isteka barem dva meseca terapije.

Antibiotici se u terapiji akni mogu koristiti lokalno ili sistemski. U preparatima za lokalnu upotrebu najčešće se koristi klindamicin (a može i eritromicin), koji je efikasan i protiv stafilokoka i protiv Propionibacterium acnes.

U terapiji akni mogu se sistemski koristiti i tetraciklini, u dozi od 50 mg dnevno, tokom šest do 12 nedelja. Budući da je doza leka upola manja od standardne, dejstvo tetraciklina prvenstveno je antiinflamatorno i antiseboreično. Tetraciklini se često propisuju u kombinaciji s lokalnom terapijom benzoil-peroksidom ili retinoidima. Mogu izazvati fotosenzitivne reakcije.
Da li povećano uzimanje cinka može povoljno delovati na akne?

Cink ima blago antiinflamatorno dejstvo i pokazuje efikasnost u terapiji blagih do umerenih oblika akni.

Soli cinka (cink-glukonat) treba uzimati u dozi od 30 mg dnevno prva tri meseca, a potom po 15 mg na dan naredna tri. Cink treba uzimati odvojeno od obroka, da ne bi izazvao mučninu, ali i od lekova koji sadrže soli kalcijuma i gvožđa da ne bi došlo do heliranja

Kako objašnjava doktorka Nikolić-Brstina, astma je hronični zapaljenski proces koji dovodi do sužavanja disajnih puteva. Tada se javljaju simptomi - kašalj, osećaj stezanja, sviranje i bol u grudima i nedostatak vazduha, odnosno daha.

Terapija

Problem je što mnogi naši pacijenti pumpice koriste nekontrolisano. Čim se prečesto koriste, to znači da bolest nije dobro kontrolisana. Ne treba ih koristiti više od dva puta nedeljno – kaže doktorka Nikolić i dodaje da osobe koje pate od astme moraju redovno da se javljaju na kontrole, a terapiju redovno i pravilno da koriste.
Kontrola

Izvor:Blic.rs

Influenca je najteža virusna bolest dišnog sustava koja se lako prenosi, pojavljuje se svake godine u obliku manjih ili vecih epidemija, a pracena je brojnim komplikacijama i povecanom stopom smrtnosti. Pneumonija je vrlo cesta, teška, a nerijetko i pogibeljna komplikacija. Influenca je najteža virusna bolest dišnog sustava koja se lako prenosi, pojavljuje se svake godine u obliku manjih ili vecih epidemija, a pracena je brojnim komplikacijama i povecanom stopom smrtnosti. Pneumonija je vrlo cesta, teška, a nerijetko i pogibeljna komplikacija.
Posebno je korisno cijepljenje medicinskog i njegovateljskog osoblja. Zdravstveni radnici trebaju preuzeti obvezu za zaštitu svojih bolesnika jer se cijepljenjem, osim vlastite zaštite, smanjuje mogucnost prijenosa bolesti na njih. U zdravstvenim i drugim ustanovama za smještaj šticenika s posebnim potrebama cijepljenjem osoblja bitno se reducira broj oboljelih, a time i smrtnost šticenika.
Cijepljenje je najvažniji i nenadomjestiv postupak za sprjecavanje influence. Primjena cjepiva jednako je važna za zaštitu zdravlja pojedinaca i ukupnu zajednicu, koja štiteci pojedince priskrbljuje i opcu korist smanjenjem troškova za lijecenje influence. No, najvažnije je da se cijepljenjem smanjuje broj ozbiljnih komplikacija i stopa smrtnosti. Brojnim prospektivnim i retrospektivnim usporednim istraživanjima u odnosu na necijepljenu populaciju, nedvojbeno je dokazano da se cijepljenjem smanjuje broj oboljelih, broj i težina komplikacija, broj hospitalizacija i smrtnih ishoda, uz smanjenje ukupne zdravstvene potrošnje i potrošnje antibiotika. Smanjuje se i ukupna stopa smrtnosti, a istraživanja su pokazala da cijepljene osobe imaju znatno manju stopu smrtnosti od akutne koronarne bolesti i cerebrovaskularnog inzulta.
U nacelu, cjepivo protiv influence ucinkovitije je u sprjecavanju težih oblika bolesti, odnosno komplikacija, a djelotvornost je slabija u starijih od 65 godina nego u mladih. U prosjeku, cjepivo je ucinkovito u sprjecavanju bolesti u 70-90% cijepljenih zdravih osoba srednje životne dobi te u 50-70% bolesnika s rizicnim cimbenicima. U djece i odraslih s kronicnim bolestima cijepljenjem se znatno reduciraju komplikacije, odnosno broj hospitalizacija i stopa smrtnosti.
Preporucljivo je i sigurno cijepljenje trudnica protiv influence koje svakako cine rizicnu skupinu. Cijepljenjem se štiti majka, a prijenosom protutijela postiže se zaštita novorodenog djeteta koje takoder pripada u rizicnu skupinu. U jednom istraživanju u Sjedinjenim Americkim Državama (SAD) utvrdeno je smanjenje broja hospitalizacija zbog influence dojencadi rodene od majki cijepljenih u trudnoci za 91,5%, u odnosu na necijepljene trudnice. U SAD-u je u zadnje dvije sezone cijepljeno 50% trudnica.
Posebno je korisno cijepljenje medicinskog i njegovateljskog osoblja. Zdravstveni radnici trebaju preuzeti obvezu za zaštitu svojih bolesnika jer se cijepljenjem, osim vlastite zaštite, smanjuje mogucnost prijenosa bolesti na njih. U zdravstvenim i drugim ustanovama za smještaj šticenika s posebnim potrebama cijepljenjem osoblja bitno se reducira broj oboljelih, a time i smrtnost šticenika.
I u skupini zdravih odraslih, odnosno medu zaposlenicima cijepljenjem se postiže smanjenje broja oboljelih i težine bolesti te posjeta lijecniku i smanjenje stope bolovanja. Zbog toga poslodavci trebaju poticati, a katkad i zahtijevaju cijepljenje svojih zaposlenika.
Cjepivo protiv influence pripada u red najsigurnijih cjepiva uopce. Cjepivo sadrži samo dijelove virusa, odnosno antigene hemaglutinin (H) i neuraminidazu (N). No, kao i sva druga cjepiva i lijekovi, cjepiva protiv influence nisu bez nedostataka. Ne pružaju 100% zaštitu svim cijepljenim osobama, a mogu izazvati i neke neželjene ucinke. No, ocekivani ucinak i korist od cjepiva višestruko nadmašuje potencijalni rizik. Dugogodišnje iskustvo s brojnim dokazima o ucinkovitosti i sigurnosti primjene najvažnije su oružje za suprotstavljanje medijski vrlo podržavanom protucijepnom pokretu.
Izvor:Pliva.net

 

Antipiretici su lekovi koji efikasno obaraju povišenu temperaturu kod beba. Ibuprofen (Brufen) i Paracetamol (Paracet, Eferalgan, Febricet...) su dva najčešće korišćena preparata. Brufen se daje oralno (sirup), a Paracetamol može da se primeni i kao supozitorije (čepići).
Uobičajeni dozni interval - vremenski razmak između dve doze istog leka je šest sati. Kada je temperatura visoka i često «skače», taj interval može da se smanji na četiri sata. To znači da isti lek može da se da maksimalno šest puta za 24 sata (na četiri sata). Naravno, potrebno je poštovati doziranje, koje je najbolje precizirati sa pedijatrom. Uz lekove se preporučuje i rashlađivanje bebe - lagano oblačenje i tuširanje mlakom vodom (kada zatreba).
Brufen i Paracetamol mogu da se kombinuju kod beba, kada je temperatura veoma visoka i često raste. Radi se o dva različita leka, koji se različito eliminišu iz organizma (metabolišu), a imaju sličan efekat što se tiče skidanja temperature. Naravno, i kod kombinacije ovih lekova mora da se vodi računa o dozi i razmaku između doza. Najbolje je davati naizmenično Brufen i Paracetamol - na svaka četiri sata, a svako češće davanje (sa razmakom manjim od četiri sata) bi valjalo precizirati sa pedijatrom.
Dr Tatjana Vukomanović, pedijatar

Febrilne konvulzije (poznatije kao fras) predstavljaju jedan od najčešćih neuroloških poremećaja ranog detinjstva.
Febrilne konvulzije (febrilni napadi) su konvulzivni napadi koji se javljaju prilikom povišene temparature najčešće kod dece uzrasta 6 meseci do 5 godina, pri čemu se dijagnostičkim procedurama jasno mora isključiti postojanje bilo kakve infekcije centralnog nervnog sistema (meningitis, encefalitis) ili postojanje akutnog ili hroničnog neurološkog oboljenja. 
Febrilne konvulzije se javljaju kod 2-4% sve dece od čega se oko 50% slučajeva javlja između prve i druge godine života. Nešto se češće javljaju kod dečaka, a ukoliko roditelji znaju da je neko od braće, sestara, oni sami, ili tetke, ujaci i stričevi imali febrilne konvulzije, to je veoma značajan podatak, jer je primećeno da je učestalost povećana kod dece sa pozitivnom porodičnom anamnezom.
Etiologija još uvek nije dovoljno poznata. Verovatno se radi o sniženom pragu tolerancije na povišenu temperaturu što može biti u korelaciji sa nerazvijenošću termoregulacionog centra kod dece, tako da pojava veoma visoke temperature može delovati kao okidač za pojavu napada u nedovoljno zrelom mozgu deteta.
Verovatnoća da će se napadi ponoviti posle prve epizode je velika, kod 30-40% dece. Faktori rizika za pojavu recidiva su febrilne konvulzije u prvoj godini života, familijarna pojava febrilnih konvulzija, napadi pri nižoj temperaturi (do 38, 5°C), pojava epilepsije kod bliskih rođaka, kompleksne febrilne konvulzije, poremećaji u psihomotornom razvoju, i kratko trajanje bolesti pre pojave febrilnih konvulzija. Polovina recidiva febrilnih konvulzija se javlja unutar 6 meseci, 75% za godinu dana, a 90% unutar dve godine od prvog napada. Na osnovu brojnih kliničkih studija i dokaza sa kojima u ovom momentu raspolažemo, rizik za kasniju pojavu epilesije kod dece koja su imala epizodu febrilnih konvulzija je identican onome u grupi dece koja nisu preživela fras. Ni malčice se ne razlikuje mogućnost da zdravo dete dobije epilepsiju od deteta koje je preživelo napad febrilnih konvulzija.
Febrilne konvulzije se najčešće ispoljavaju pri naglom skoku temperature koja je veća od 38, 5°C, tako da često predstavljaju prvi simptom bolesti deteta. Obično roditelji daju podatak da do pojave konvulzija nisu primetili povišenu temperaturu ili da se temperatura teško spušta, čak i uz primenu antipiretika. Među najčešćim uzrocima povišene temperature koji mogu dovesti do pojave febrilnih konvulzija su virusne infekcije gornjih respiratornih puteva (influenca tip a, parainfluenca, adenovirusi), bakterijske infekcije gastointestinalnog trakta (šigeloze), urinarne infekcije i akutno zapaljenje srednjeg uha
Klinička slika je veoma dramatična i frustrirajuća za svakog roditelja. Gotovo da nema roditelja koji se pojavi u pedijatrijskoj ambulanti a da ne izgovori recenicu: Izgledalo je kao da ga gubimo, mislili smo da je gotov.... samo se omlitavio i nekoliko minuta, npr 15 nije  reagovao na pozive. I vreme koje je obično u sekundama, uplašenim i zabrinutim roiteljima deluje mnogo duže jer stanje izgleda zaista dramatično i ozbiljno, kao nešto sto do tada nikada pre nisu imali prilike da vide.
Kada se razmišlja o tome kako je izgledao taj napad, postoje dva tipa: tipične i atipične febrilne konvulzije. Tipične ili proste febrilne konvulzije su generalizovani napadi kod dece uzrasta od 1-5 godina, koji traju kraće od 15 minuta, i ne ponavljaju se unutar 24h. U ovim napadima dete najčešće okrene i fiksira očne jabučice u jednu stranu, izgubi svest i počne da se trese,  predeo oko usana poplavi a dete pravi češće kraće prekide prilikom disanja, što dovodi do jos veće panike kod roditelja
Atipične ili kompleksne febrilne konvulzije su fokalni ili hemigeneralizovani (zahvataju jednu polovinu tela) napadi koji traju duže od 15 minuta i javljaju se više puta u toku dana. Dete se posle napada oseća malaksalo umorno. U toku frasa nikada ne dolazi do umokravanja.
Dijagnoza se postavlja detaljno uzetom anamnezom o tipu napada, trajanju, položaju tela , kao i isključivanjem akutne infekcije centralnog nervnog sistema - meningoencefalitisa. Veoma je važno da ukoliko se detetu ovako nešto dogodi, da se roditelji jave neuropedijatru. Isto tako je od presudnog značaja da roditelji u trenutku konvulzija budu pribrani kako bi što bolje mogli da opisu šta se tačno dogodilo sa detetom i kako je to tačno izgledalo. Kada postoji sumnja na infekciju CNS-a rade se  laboratorijke pretrage, kao i lumbalna punkcija, posebno ako je dete mlađe od godinu dana, a jasan uzrok febrilnosti nije definisan. EEG snimanje se ne radi rutinski kod dece sa tipičnim febrilnim konvulzijama.
Dete koje ima napad febrilnih konvulzija treba položiti na bok kako ne bi došlo do zapadanja jezika. Nije potrebno detetu nasilno otvarati usta, niti je potrebno udarati dete po licu, što roditelji imaju običaj da rade, jer to neće pomoći. (Neverovatan je broj dece koja u pedijatrijsku ambulantu posle napada stigne potpuno oporavljen, ali sa velikim crvenim otiscima šaka, posle udaranja roditelja) Treba preduzeti sve raspoložive mere za snižavanje temperature - antipireticima, rashladjivanjem deteta stavljanjem obloga sa mlakom vodom i čestim tuširanjem.
Ohrabrujuća okolnost za sve roditelje je  da većina napada prolazi spontano već nakon nekoliko minuta. Ukoliko napad traje duže, prekida se terapijom diazepamom, čepićima za rektalnu primenu i ovaj lek deluje već u prvih 10 minuta od primene. Profilaksa(terapija kou dete pije svakodnevno kao zaštitu) se daje kod ponovljenih, atipičnih napada i nju odredjuje neuropedijtar.
Prognoza tipičnih febrilnih konvulzija je odlična. Posle početnog šoka roditelja da im je dete preživelo dramatičan napad febrilnih konvulzija većina roditelja će po razgovoru sa lekarom i u toku neuropedijatrijskog praćenja videti da se njihovo dete normalno psihomotorno razvija i da stanje koje je njima skratilo nekoliko godina života nije imalo uticaja na mozgić deteta. Iako su prvi zapisi o pojavi konvulzija pri povećanoj temperaturi kod odojčeta i malog deteta još iz perioda od pre 2000 godina, lekari sve do današnjeg dana ne mogu da pronadju načine da objasne roditeljima da je to jedno prolazno stanje, koje izgleda mnogo stresnije i dramatičnije nego što je stvarno opasno, da će proći, a da od pedijatra mogu da dobiju sve potrebne savete šta da rade ako se ponove, kao i na šta da obrate pažnju. To je i cilj ovog teksta:
Ako Vaše dete dobije povišenu temperaturu, snižavajte je tuširanjem oblogama od mlake vode, antipireticima, posmatrajte koji deo tela grči,da li je pogled ukočen  da li se umokrio, koliko to sve traje. Dete nemojte udarati po licu, to neće skratiti vreme koliko ce napad trajati. Budite sigurni da ukoliko do ponovljenog napada dodje, posle razgovora sa vašim pedijatom, znaćete sve šta treba da radite,  koje lekove da primenite i videćete da nije toliko strašno kao što izgleda.
Dr Milena Nikolic

 

Najčešća komplikacija je upala slijepog crijeva perforacije. Perforacije slijepog crijeva može dovesti do pro-appendiceal apsces (zbirka zaraženih gnoj) ili difuznog peritonitisa (infekcije sluznice cijelog abdomena i zdjelice). Glavni razlog za appendiceal perforacije je kašnjenje u dijagnozi i liječenju.

Manje česta komplikacija upala slijepog crijeva je blokada crijeva. Blokada se događa kada je upala okolne dodatku uzrokuje crijevne mišića prestati s radom, i to sprječava sadržaj crijeva od donošenja. Ako crijeva iznad blokada počinje popuniti sa tekuće i plinsko, distends trbuh i mučnina i povraćanje mogu se pojaviti. To onda može biti potrebno za ispuštanje sadržaj crijeva kroz cijev prošao kroz nos i jednjaka i na želudac i crijeva.

Bojali komplikacija upala slijepog crijeva je sepsa, stanje u kojem se zaraza bakterija uđe u krv i putuje u druge dijelove tijela. To je vrlo ozbiljan, čak i po život opasne komplikacije. Srećom, Nerijetko se javlja.

* U dodatku je mali, crv nalik privjesak u prilogu debelog crijeva.
* Upala slijepog crijeva nastaje kada bakterije napasti i zaraziti zid theappendix.
* Najčešće komplikacije su upala slijepog crijeva apscesa i peritonitis.
* Najčešće manifestacije su upala slijepog crijeva bol, Groznica, andabdominal nježnost.
* Upala slijepog crijeva se obično sumnja na temelju pacijenta historyand sistematski pregled; Međutim, bijelih krvnih stanica, urina, Abdominalna X-Ray, irigografije, ultrazvuk, CT, i laparoskopija također može biti korisna u dijagnostici.
* Zbog različitih veličina i položaj slijepog crijeva i blizina drugih organa u dodatku, to može biti teško razlikovati od drugih upala slijepog crijeva trbušne i zdjelične bolesti.
* Za liječenje upala slijepog crijeva obično je antibioticima i uklanjanje slijepog crijeva.
* Komplikacije uključuju infekcije rane slijepog crijeva i apsces.

Ovaj spolni hormon može pomoći u zaštiti žena od kardiovaskularnih bolesti držeći imunološki sustav pod kontrolom.
Žene razvijaju kardiovaskularne bolesti kasnije u životu nego muškarci, no sa 65 godina rizik od kardiovaskularnih bolesti kod žena jednak je onome kod muškaraca. Novo otkriće Sveučilišta u Londonu otkriva da ženski spolni hormon estrogen sprečava lijepljenje bijelih krvnih stanica za unutrašnjost stjenke krvnih žila, što je proces koji inače može dovesti do iznimno opasnih začepljenja krvnih žila.
Bijele krvne stanice (leukociti, na naslovnoj fotografiji sasvim desno) imaju važnu ulogu u zaštiti organizma od raznih vrsta infekcija. Ulaskom stranih tijela (mikroorganizama, virusa, bakterija) leukociti se aktiviraju i lijepe na unutrašnjost stjenke krvnih žila. Ovaj proces omogućuje leukocitima da obrane organizam od infekcije, no ukoliko se proces učestalo ponavlja, može dovesti do oštećenja stijenki krvnih žila.
Spolni hormon estrogen može pomoći u zaštiti žena od kardiovaskularnih bolesti držeći imunološki sustav pod kontrolom. Istraživanje je pokazalo da ženski spolni hormon djeluje na leukocite tako što sprečava njihovo lijepljenje na unutrašnjost stjenke krvnih žila. Naime, ukoliko se na površni leukocita nalazi bjelančevina anaksin-A1 (engl. annaxin-A1), sprečava se lijepljenje leukocita na stjenku.
Tijekom svog istraživanja britanski znanstvenici su usporedili bijele krvne stanice muškaraca i žena prije menopauze. Otkrili su da su količine anaksina-A1 i estrogena snažno povezane kroz čitav menstrualni ciklus te da leukociti žena prije menopauze imaju veću količinu ovog proteina na površini bijelih krvnih stanica. Rezultati istraživanja stoga pojašnjavaju zašto je postotak kardiovaskularnih bolesti u muškaraca znatno viši te zašto se događa naglo povećanje kardiovaskularnih bolesti u žena nakon menopauze (smanjene količine anaksina-A1).
Novo istraživanje pokazuje i da je estrogen odgovoran za premještanje proteina anaksina-A1 iz unutrašnjosti leukocita (gdje je normalno pohranjen) na njihovu površinu.

O dnevnim potrebama kalorija, ugljikohidratima, bjelančevinama i mastima znate dovoljno. Savjeti o svakodnevnoj tjelovježbi, dovoljnoj količini sna i obaveznom doručku također su vam dobro poznati. Svjesni ste da bez svega toga vaš organizam ne može uspješno obavljati svakodnevne zadatke koje mu zadajete, no kada vas je netko uistinu upozorio da priča o „zdravom životu" nije potpuna i da nedostaje bitan dio slagalice bez dovoljne količine vitamina i minerala koju unesete hranom? U sljedećih nekoliko članaka pročitajte kako izborom pravilnih namirnica možete upotpuniti svoju slagalicu i izbjeći razne bolesti bez vitaminskih dodataka.
Vitamini su organski spojevi raznovrsne strukture i kemijskih osobina koji se u hrani nalaze u malim količinama, a nužni su za normalno funkcioniranje ljudskog organizma. Nezamjenjivi su biološki katalizatori* koji reguliraju vitalne procese prijeko potrebne za normalan metabolizam stanica, tkiva i organa. Osim uloge katalizatora, sve veći broj istraživanja potvrđuje njihovu ulogu i u održavanju imunološkog sustava.  Dijelimo ih u dvije osnovne skupine: one topljive u mastima (A,D,E,K) te vitamine topljive u vodi (vitamin C i vitamini B-kompleksa).  Taj podatak je bitan jer se vitamini topljivi u mastima skladište u masnom tkivu i jetri te u većim količinama mogu postati toksični.
Zbog činjenice da većinu vitamina naš organizam sam ne može sintetizirati, raznovrsna prehrana od iznimne je važnosti kako bismo unijeli vitamine i minerale koji nam nedostaju.  Od 1941. godine propisuju se RDA (preporučene dnevne doze) ovisno o dobi, spolu i fiziološkim odnosno patološkim stanjima i od tada se periodično mijenjaju svakih nekoliko godina prema novim saznanjima. RDA koje vrijede danas propisane su još 1989. godine s izmijenjenim dozama vitamina A, vitamina C i selena zbog njihovih dokazanih antioksidativnih svojstava o kojima ću više napisati u jednom od sljedećih članaka. Online procjenu RDA vrijednosti za svoju dob i spol možete pogledati ovdje.
Za razliku od vitamina, minerali su anorganski kemijski elementi koji su nam prijeko potrebni za život. Minerale naš organizam ne može proizvoditi stoga ih je sve potrebno neprestano unositi vodom ili hranom. Dijelimo ih na oligoelemente i elemente u tragovima. Ono što je zanimljivo za minerale je činjenica da njihova lista još uvijek nije konačna jer se još uvijek provode istraživanja vezana za njihovu važnost za ljudski organizam.Biotin u kruhu (foto: Grant Cochrane / FreeDigitalPhotos.net)
Teško sam odlučila s kojim vas vitaminom prvim upoznati, svi su oni podjednako važni za naš organizam. Nedostatak samo jednoga može uzrokovati jedan ili više simptoma koje u kratkom vremenskom periodu odmah možete ''osjetiti''. U sljedećim člancima upoznat ćete se s vitaminima B-kompleksa, a za početak slijedi priča o biotinu i zašto je važan.
Biotin (Vitamin H, B7)
Biotin je jedan od nekoliko vitamina B-kompleksa koji čine vitamini : B1, B2, B3, B5, B6, B7, B9, B12 i drugi. Iako je njegov nedostatak vrlo rijedak, on za sobom obično povlači i nedostatak većine drugih vitamina B-kompleksa. Zbog činjenice da je uključen u proizvodnju energije iznimno je važan za organizam.  U ljudskim tkivima je bitan koenzim** u metabolizmu ugljikohidrata, masti i aminokiselina. Potreban je za različite metaboličke funkcije koje uključuju skladištenje glukoze, masti, biosintezu masnih kiselina te razgradnju aminokiselina. Stvara se u organizmu, u crijevnoj flori. Važan je i za normalan razvoj epiderme pa se stoga prve promjene mogu uočiti na koži i kosi.  Samo u slučajevima teškog oštećenja crijevne flore ili konzumacije sirovog bjelanjka (koji sadrži antimetabolit biotina - avidin) može doći do razvoja nedostatka biotina. Neki od simptoma nedostatka kod čovjeka uključuju dermatitis, bolove u mišićima, anoreksiju, blagu anemiju te promjene u encefalogramu. Njegov nedostatak se najčešće povezuje s  nepravilnom prehranom, a u hrani se može pronaći u pivskom kvascu, bubrezima i jetri, piletini, kruhu, ribi, žutanjku, siru, mlijeku,lososu, sardinama,  gljivama te povrću (cvjetača, kelj, mrkva,grah, špinat) i voću (banane, kruške, jagode).
Biotin u liječenju šećerne bolesti tipa 2
Istraživanja, u kojem su biotin i krom pikolinat korišteni zajedno, su pokazala da ova kombinacija daje bolje rezultate u regulaciji šećera u krvi kod ljudi s povećanom tjelesnom težinom, a koji boluju od šećerne bolesti tipa 2. Dobri rezultati su dobiveni i kod pacijenata kod kojih je regulacija ove bolesti uz klasičnu terapiju bila nezadovoljavajuća te je kod njih uočeno smanjenje količine kolesterola. Naime, pacijenti su bili podijeljeni u dvije skupine. Obje su skupine uzimale normalnu terapiju za liječenje šećerne bolesti koju im je liječnik prepisao, no jedna je skupina uzimala placebo, a druga kombinaciju biotina i krom pikolinata. Nakon 3 mjeseca korištenja druga je skupina pokazala značajno poboljšanje u regulaciji šećera u krvi u odnosu na prvu skupinu. Nažalost, do sada nije napravljeno istraživanje u kojem bi se samo biotin koristio za regulaciju ove bolesti.

Lajmska bolest (Lyme borelioza) je infekcija koja se širi krvotokom, a nastaje kao posljedica ugriza krpelja. Bolest je dobila ime po gradiću Old Lyme smještenom u američkoj državi Connecticut. Tamo se naime pojavila prvi puta i to 1975. godine, nakon što je kod neobično velikog broja djece dijagnosticiran mladenački reumatoidni artritis.
kLajmsku bolest uzrokuje bakterija Borrelia burgdorferi pa je bolest poznata i pod nazivom Borelioza. Ako ste jedan od pobornika alternativne medicine, imamo dobru vijest za vas. Jabučni je ocat pokazao sjajne rezultate u liječenju simptoma Lajmske bolesti i ubijanju bakterija.
Uzrok Lajmske bolesti
Prvi nositelji bolesti su jeleni. Ako zaraženi krpelj ugrize čovjeka, bakterija se počinje širiti krvotokom. Međutim, treba naglasiti da većina ugriza krpelja ne vodi do Lajmske bolesti.
Dijagnoza
Na mjestu ugriza se javlja mala i crvena nateknuta površina pod nazivom Erythema migrans. Ona je jasan pokazatelj infekcije. Međutim, oteklina se javlja kod manje od polovice osoba što otežava dijagnosticiranje bolesti. Osim toga, neke ugrižene osobe niti ne primijete krpelj, jer se može odvojiti sam od sebe. Krvni test se koristi za dijagnosticiranje prisutnosti antitijela na bakterije.
Simptomi
Nakon pojave prve otekline na mjestu ugriza krpelja, na tijelu se može primijetiti daljnje širenje malih kožnih osipa. Kako bakterije otpuštaju toksine u krv, daljnji simptomi postaju izrazitiji. Tako se mogu javiti bolovi u zglobovima te simptomi slični gripi. Kako bolest napreduje, kod nekih se oboljelih pojavljuju i složeniji neurološki simptomi, kao što je gubitak pamćenja. Pacijenti se tuže i na umor, nesanicu, utrnulost, nepravilnosti srčanog ritma, smetnje vida i meningitis. Ako se ne liječi, Lajmska bolest može dovesti do gubitka pokretljivosti i teških neuroloških problema.
Kako jabučni ocat liječi Lajmsku bolest?
Jabučni ocat je poznati narodni lijek koji se koristi stotinama godina. Proizvodi se od fermentiranog soka jabuke. Jabučni ocat djeluje poput antiseptika i antibiotika, ubijajući bakteriju koja uzrokuje Lajmsku bolest.
Pomiješajte jednu do tri žličice jabučnog octa s 250 ml vode. Napitak možete zasladiti medom. Pijte ga prije jela, tri puta dnevno. Voda koju ćete upotrijebiti neka bude topla ili sobne temperature.

Da li ste se ikada zapitali zbog čega ujutru osećate jaku glavobolju koja do podneva nestaje? Stručnjaci kažu da rizik za pojavu zdravstvenih tegoba između ostalog zavisi i od doba dana. To se dešava jer telo svakog dana prolazi kroz ciklus koji obuhvata čitav niz bioloških procesa i hormonalnih promena.
Svaki sat sa sobom nosi mogućnost da će vas nešto zaboleti, ali uz pravilnu terapiju brzo ćete se osećati bolje. Savete koji će vam pomoći da lakše prevaziđete zdravstvene tegobe daje doc. dr Vesna Stojanov.
Raste rizik od srčanog i moždanog udara, jer telo započinje aktivnosti i treba mu više kiseonika.
- U jutarnjim časovima raste krvni pritisak što dovodi do rizika od infarkta - objašnjava načelnica Centra za hipertenziju u Kliničkom centru Srbije doc. dr Vesna Stojanov. Naučnici trenutno istražuju u koje doba dana je najbolje uzimati lekove za snižavanje pritiska.
Ako često imate migrene, prvi napad će vas verovatno uhvatiti između 8 i 10 sati ujutru. Naučnici to povezuju s porastom krvnog pritiska u jutarnjim satima koji čini da se krvni sudovi u glavi šire, što može da podstakne glavobolju.
- Naglo širenje krvnih sudova može biti opasno, naročito kod starijih osoba - kaže doktorka Vesna i dodaje da migrenozne glavobolje mogu da pogoršaju stresne situacije, kao i promene vremena.
Nervoza i uznemirenost najčešće se javljaju oko 15 časova, a visok rizik od takvih tegoba traje sve do 19 časova. Kako ističu stručnjaci, do tog doba dana čovek već doživi nekoliko stresnih situacija koje mogu imati negativan efekat.
- Iako osećamo blagu pospanost i popodnevni umor, zbog produženog radnog vremena ne možemo sebi da priuštimo da prilegnemo, što može da bude frustrirajuće - kaže dr Stojanov.
Simptomi čira na želucu najjači su uveče, zbog toga što se tada vari hrana. Nekoliko istraživanja je pokazalo da su tablete protiv tegoba sa varenjem najefikasnije ako se uzimaju uveče.
- Ako večeramo kasno, lučenje kiseline je pojačano, što može uzrokovati bol. Kasne i obilne večere opterećuju stomak, a kod starijih osoba čak i poremećaje srčanog ritma - objašnjava dr Vesna Stojanov.

Drugo izdanje beogradskog foruma o zdravoj trudnoći "Fit i zdrava mama" održaće se u subotu 19. novembra 2011. Forum sa temom "Kad stigne beba" ovoga puta će biti realizovan kroz šest radionica na temu psihofizičke pripreme za porođaj i brz oporavak, dojenja i nege bebe i majke u prvim danima po izlasku iz porodilišta, upoznavanje sa posebno koncipiranim vežbama za majke i bebe, procedurama koje očekuju trudnice i porodilje kao i obavezama poslodavca prema trudnicama.
Forum će imati i humanitaran karakter jer će organizatori prikupljati donacije pojedinaca - bebi odeću i opremu – koji će potom biti poslati opštinama na teritoriji Srbije na kojima ima najviše nezaposlenih trudnica.
Prisustvovanje Forumu je besplatno, a zainteresovane učesnice treba da ponesu komfornu odeću u kojoj mogu da vežbaju i učestvuju u praktičnim demonstracijama.
Cilj Foruma o zdravoj trudnoći jeste, pre svega, adekvatno informisanje, razbijanje predrasuda i zabluda o trudnoći i promovisanje nataliteta. Trudnoća je najlepši period u životu jedne žene u kome je briga o sebi istovremeno i briga o budućem životu. Zdrave navike se neguju i važno je da ih mame od najranijeg perioda prenose i na svoje bebe. Zdravlje i dobro raspoloženje buduće mame najbolja su priprema za porođaj i prvi susret sa bebom.
Izvor:Blic.rs/žena

Karcinom grlića maternice (cerviksa uterusa) je bolest kod koje se maligne stanice nalaze u tkivu cerviksa, a bolest se u većini slučajeva razvija sporo, kroz duži vremenski period.
Humani papiloma virus (HPV), jedan je od glavnih uzročnika ove bolesti, ali to ne znači kako će svaka žena koja ima HPV, oboljeti i od karcinoma grlića maternice. Još neki od uzročnika bolesti su: pušenje, rana dob prvih spolnih odnosa, veliki broj seksualnih partnera i seksualni odnosi bez zaštite.
Povećan rizik postoji i među ženama koje uzimaju kontraceptivne pilule. Infekcije genitalnim herpesom ili kronične infekcije klamidijom, mogu također povećati rizik od karcinoma grlića maternice.
OČITOVANJE
U ranim stadijima ova bolest najčešće nema nikakvih simptoma, ali ako se jave neki simptomi, to su: vaginalni iscjedak (vodenast, roza ili smeđe boje, neugodnog mirisa, s tragovima prisutne krvi) i nenormalno vaginalno krvarenje (između menstrualnih krvarenja ili nakon odnosa).
Simptomi koji se javljaju kada je bolest u naprednom stadiju su: bol u donjem dijelu leđa, nogama i zdjelici, gubitak teka, mršavljenje, opća slabost i umor.
Ako se bolest proširila na mokraćni mjehur i rektum, javlja se i bolni spazam analnog sfinktera, te bolno i učestalo mokrenje, s pojavom krvi u mokraći.
DIJAGNOZA
Najčešća i najpouzdanija metoda dijagnosticiranja bolest je Papa test, koji se vrši struganjem unutarnjeg dijela cerviksa, te prednje i zadnje strane, komadićem vate ili malim drvenim štapićem kako bi se uzele stanice za analizu. Papa test nije bolan i potrebno ga je redovito raditi, kako bi se na vrijeme otkrila moguća prisutnost bolesti.
Ukoliko liječnik uoči prilikom pregleda kako cerviks izgleda abnormalno, Papa test nije dovoljan, te je neophodno uzeti i uzorak tkiva (biopsija) za analizu, jer postoje slučajevi kada Papa test neće pokazati abnormalne stanice, a tumor je prisutan. I u slučaju kada Papa test ukaže na prisutnost abnormalnih stanica neophodno je uraditi biopsiju, kako bi se utvrdilo o kakvim je stanicama riječ.
LIJEČENJE
Liječenje karcinoma grlića maternice ovisi o vrsti, veličini i obliku tumora, stadiju bolesti, starosnoj dobi i općem zdravstvenom stanju pacijentice. Ako je bolest otkrivena u ranom stadiju, dovoljno je ukloniti oboljelo tkivo, bez uklanjanja uterusa, osobito kod žena koje imaju namjeru rađati djecu. Kod slučajeva kada je bolest u naprednom stadiju neophodno je uklanjanje uterusa (histerektomija), a ovisno o slučaju i proširenosti na okolna tkiva moguće je ukloniti i ovarije, interne limfne čvorove i okolno tkivo. Tek u najtežim slučajevima neophodno je ukloniti i ostale organe zdjelice i mokraćni mjehur.
Zračenje i kemoterapija se koriste kada je tumor proširen i izvan zdjelice ili kada su prisutni recidivi.
Izvor:mojezdravlje.net

U slučajevima tretiranja anemije prepisuje se dodavanje gvožđa ishrani. Istina je da velike doze gvožđa mogu izazvati zatvor što uzrokuje nelagodnost, ali mnoga deca to podnose veoma dobro. Ako je Vašem detetu čvrsta stolica, dajte mu polovinu ili trećinu prepisane doze, a kroz dve do tri nedelje ćete doći do pune. Na ovaj način, telo prihvata gvožđe u malim količinama i daje vremena crevima da se prilagode. Ako počnete da dajete detetu gvožđe u manjim dozama, neće doći do bolnog zatvora. Na kraju, potrudite se da dostignete punu dozu kako bi se izlečila anemija.
Postoje i drugi načini da se ublaži zatvor. Ako je dete dovoljno staro da jede hranu koju Vi jedete, ima raznih vrsta namirnica koje pomažu da stolica bude meka. Voće i povrće su uvek dobar izbor: suve šljive, šljive i kruške daju dosta biljnih vlakana. Takođe je od pomoći i ako dete svakodnevno pije vodu. Ako Vam dete ima bar godinu dana neka pije pola šolje vode dva do tri puta dnevno.
Postoji mogućnost da Vam ne pomogne ništa od navedenog i ako dete i dalje ima zatvor, obavezno se obratite lekaru.

Voda zauzima oko 50-60% cjelokupne težine čovjeka. Tu vodu nalazimo na tri mjesta:
   1. u ćelijama – 40% tjelesne mase
   2. u extracelularnom prostoru (bez cirkulacione mreže) 15-20%
   3. u cirkulaciji 5%
Količina vode u organizmu regulisana je preko kompleksnog sistema koji se sastoji od:
Bubrega:osmo i volumi receptori u a.carotis int., jetra, lijevi atrij, vv.pulmonales, vv. Cavae.
Kora nadbubrega zona glomerulosa : aldosteron
Hipofiza:ADH
Jukstaglomerularni aparat i renin: angiotenzin
Narušavanje raspodjele vode u organizmu i narušavanje ukupne količine vode u tijelu može da se ispolji kao primarni poremećaj (povećano ili smanjeno unošenje vode ili elektrolita u organizam) ili kao sekundarni (popratna pojava kod niza oboljenja).
Drugo može biti vezana za poremeća elektrolita. Poremećaj sadržaja vode može da bude u smislu povećanja (hiperhidratacija) ili smanjena ukupne količine vode (dehidratacija) i kada još dodamo poremećaje unošenja soli vidimo da imamo 6 kombinacija:
    * izotonična dehidratacija
    * hipertonična dehidratacija
    * hipotonična dehidratacija
    * izotonična hiperhidratacija
    * hipertonična hiperhidratacija
    * hipotonična hiperhidratacija
za tačno određivanje vida narušenosti mi koristimo 6 pokazatelja:
    * koncentracija natrija u serumu
    * koncentracija proteina u serumu
    * koncentracija hemoglobina u krvi
    * koncentraciju hemoglobina u eritrocitima
    * volumen eritrocita
    * hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) =  uobličena/tekuća
Izotonična dehidratacija
Sreće se kod istovremenog gubitka i vode i elektrolita (natrija), srećemo je kod gubitka krvi i plazme usljed oštećenja krvnih sudova. kod ove dehidratacije nemamo prostorno pomjeranje tečnosti unutar organizma, manji poremećaji teško se detektuju ali veći lako!
Hipotonična dehidratacija
Ovdje je osnova gubitak elektrolita, dio vode se preraspodjeljuje unutar organizma a drugi dio se može izgubiti. Budući da je u ekstracelularnom prostroru usljed nedostatka elektrolita (Natrij) pala osmotska koncetracija ta voda se kreće u intracelularne prostore. Rezultat tog kretanja je sljedeća slika na naših šest parametara:
    * koncentracija natrija u serumu                             -           opada
    * koncentracija proteina u serumu                          -           raste
    * koncentracija hemoglobina u krvi                        -           raste (jer odlazi voda u ćelije)
    * koncentraciju hemoglobina u eritrocitima           -           opada
    * volumen eritrocita                                                           -           raste
    * hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) -           raste
Budući da se najveći dio vode kod ove dehidratacije izgubi iz ekstracelularnog prostora onda i na slici dominiraju znaci poremećaja cirkulacije.
Uzroci su najčešće: smanjeno unošenje natrija, hronično trovanje lijekovima koji uzrokuju eliminaciju soli iz tijela (salidiuretici), smanjena sekrecija alodsterona
Hipertonična dehidratacija
Suprotno od prethodne ovdje je osnova gubitak vode. Nastaje prelazak vode iz intracelularnog prostora u ekstracelularni zbog hipertonije koja tamo vlada. Na našoj slici imamo:
    * koncentracija natrija u serumu                             -           raste
    * koncentracija proteina u serumu                          -           raste
    * koncentracija hemoglobina u krvi                                   -           raste
    * koncentraciju hemoglobina u eritrocitima           -           raste
    * volumen eritrocita                                                           -           opada
    * hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) -           raste
nestanak vode u ekstracelularnom prostoru uzrokuje porast koncetracije svih tvari u krvi (za razliku od prethodne gdje smo gubili so, zbog soli vodu u pravcu intracelularnog prostora). Voda ovdje odlazi napolje i iz ekstra i iz intracelularnog prostora (rastu koncentracije hemoglobina u krvi i u eritrocitima) ovaj poremećaj srećemo kod diabetes insipidusa (smanjenje lučenja ADH).
Izotonična hiperhidratacija
Povećano unošenje izotonične tečnosti u organizam (nekontrolisane transfuzije i infuzije) ili kod smanjenog izlučivanja (oligurije i anurije), kod gubitka proteina u nefrotskom sindromu itd.
Povećava se sadržaj vode u ekstracelularnom prostoru bez njenog povlačenja iz drugih prostora. Naša slika
    * koncentracija natrija u serumu                             – nepromjenena
    * koncentracija proteina u serumu                          – pada
    * koncentracija hemoglobina u krvi                                   – opada
    * koncentraciju hemoglobina u eritrocitima           – nepromjenjena
    * volumen eritrocita                                                           – nepromjenjen
    * hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) – opada
Hipotonična hiperhidratacija
Jedina u kojoj imamo porast sadržaja svih dijelova vode u organizmu. Nastaje kod prevelikog pijenja vode ili kod unošenja hipotoničnih infuzija. Takođe kod hipersekrecija ADH itd.
Hipotonična voda dolazi u ekstracelularni prostor i odatle se raspodjeljuje u intraceularni prostor. Tako da je naša slika:
    * koncentracija natrija u serumu                             – opada
    * koncentracija proteina u serumu                          – opada
    * koncentracija hemoglobina u krvi                                   – opada
    * koncentraciju hemoglobina u eritrocitima           – opada
    * volumen eritrocita                                                           – raste
    * hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) – opada
srećemo je i kao hronični oblik tzv. Švarc-Bartov sindrom (stalno povećana sekrecija ADH)
Hipertonična hiperhidratacija
Događa se kod povećanog unošenja soli u organizam. Ta so (Na) povlači vodu iz intracelularnog prostora i iz okoline (uvećana žeđ)
    * koncentracija natrija u serumu                             – raste
    * koncentracija proteina u serumu                          – opada
    * koncentracija hemoglobina u krvi                                   – opada
    * koncentraciju hemoglobina u eritrocitima           – raste
    * volumen eritrocita                                                           – opada
    * hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi)   – opada
Nalazimo je i kod kušingovog i konovog sindroma.
Efekti dehidratacije
Na kardiovaskularnom sistemu se prvo uočavaju promjene, smanjenje vode u cirkulaciji dovodi do pada srednjeg arterijskog pritiska, uz to u tom smislu ide i smanjen protok krvi zbog nastale hemokoncetracije. Zbog toga nastaju kompenzatorne promjene u vidu ubrzavanja rada srca i preraspodjele krvi u organizmu.
CNS je najosjetljiviji na ovo jer pad pritiska umanjuje dotok krvi u njega i umanjuje dolazak kisika i hranjivih materija. Pored toga umanjena cirkulacija kroz bubrege sprječava odstranjivanje toksičnih produkata metabolizma iz organizma pa se njihovi efekti ispoljavaju  na CNSu. Javljaju se poremećaji svijesti sa halucinacijama.
Na bubrezima imamo takođe promjene u vidu oštećenja epitela tubula pa se povećava njihova propustljivost i pogane tvari koje su u glomerularnom filtratu izašle ponovo se vraćaju kroz tubule. Kako pada arterijski pritisak smanjuje se i glomerularna filtracija i dolazi prvo do oligurije i zatim do potpune anurije. Što ima za posljedicu acidozu i druge efekete poganih tvari u krvi.
Digestivni aparat ne pripada vitalnim organima pa je odmah izložen djelovanju nepoželjnih efekata jer se organizam ne trudi da ga zaštiti. Javljaju se sveopći poremećaji varenja
Efekti hiperhidratacije
Najraniji efekti hiperhidratacije vide se u cirkulaciji gdje imao povećanje volumena krvi (hipervolemiju) uz smanjenje koncetracije proteina u krvi. Pored toga ako se u hiperhidrataciji nisu unosile soli onda imamo i hipotoničnu krv u kojo eritrociti lako hemoliziraju pa je moguće dokazati hemoglobin i žučne boje u serumu
Hipervolemija u početku dovodi do povećanog izlučivanja mokraće (polyuria) ali uskoro epitelne kanaliće bubrega začepe gromuljice hemoglobina i poliurija prelazi u oliguriju.
Prekomjerno nakupljanje vode u tkivima zovemo hydrops ili oedema.
Ta se tečnost može gomilati u svim dijelovima tijela hydropericardium, hydrothorax, ascites…
Trabsudat je prekomjerno nakupljanje tečnosti u čijoj osnovi nije upala. A eksudat je izljevanje tečnosti kao posljedica upale
Izvor:medicinabi