31.3.2011,15:38

Hipertenzija i trudnoća

Povećanje krvnog pritiska za 30 mm Hg sistolnog (gornjeg) a za 15 mm Hg dijastolnog (donjeg) u odnosu  na vrednosti pre trudnoće smatra se za povećanje krvnog pritiska u trudnoći i treba ga tretirati. Ovako izmereno povećanje krfnog pritiska u dva merenja u ležećem položaju sa razmakom od 6 h smatra se dovoljnim za postavljenje dijagnoze povišenog krvnog pritiska u trudnoći. Hipertenzivni sindrom u trudnoći se klasifikuje u dve osnovne grupe prema tome kada se pojavio na hipertenzivni sindrom koji se razvio u trudnoći sa svojim komplikacijama i na hišpertenzivni sindrom koji postoji pre trudnoće i u okviru ovakvog stanja sa svojim mogućim komplikcijama u toku trudnoće. Hipertenzivni sindrom koji se razvija  tokom trudnoće a prvi simptomi se javljaju posle 20.nedelje gestacije, skraćeno je obeležava sa PIH („pregnancy induced hypertension „) je najčešći oblik hipertenzivne bolesti i manifestuje se povišenim vrednostima krvnog pritiska i ponekad sa postojanjem otoka i na gornjim delovima tela. Ovo stanje se može komplikovati sa popuštanjem bubrežne funkcije a koje se naziva preeklampsija koja se manifestuje sa povećanim gubitkom proteina kroz urin i snižavanjem klirensa kreatinina i uree ( testovi kojima se procenjuje funkcionalno stanje bubrega ) i u odnosu na težinu poremećaja funkcije bubrega primećuje se povišenje kreatinina i uree u serumu. U ovom obliku bolesti  vrednosti krvnog pritisaka su još viši.   

Svakako jedna od najtežih  komplikacija hipertenzivnog sindroma je eklampsija, stanje koje je povezano sa poremećajem svesti. Drugo stanje koje je povezano sa hipertenzivnim sindromom u trudnoći i koje je podjednako teško je takozvani HELLP sindrom u okviru koga postoji i poremećaj koagulacije krvi i oštećenje funkcije jetre.

Sve ove forme hipertenzivnog sindroma kao i forme hronične hipertenzije sa svojim komplikaijama su veoma ozbiljna stanja u perinatologiji i njihovom rešavanju treba prići sistematski i u saradnji sa drugim specijalnostima (nefrologija, hematologija).

Pojava ove komplikaije u trudnoći je veoma česta i iznosi izmedju 5-10% trudnoća.  Rizik od nastanka hipertenzije se povećava kod višestruke trudnoće (gemeli, trigemini), veoma mladih prvoroki (mladjih od 18 godina), straijih prvortki (starijih od 35 godina),  uopšte prvorotki, kod trudnoća koje su već komplikovane šećernom bolesti,  u slučajevima povećanja količine plodove vode, hipertenzivni sindrom u porodici, hipertenzivni sindrom u predhodnim trudnoćama, neimuni ili aloimuni hidrops ploda kao i velika mola hidatidoza.   

Nadzor majke

Zbog ovako povećanog rizika kao i visoke incidence  oboljenja sve trudnice bi trebalo da budu na rigoroznoj kontroli od strane  ordinirajućeg ginekologa i svim komplikovanijim stanjima  da budu hospitalizovane. U toku hospitalizacije prati se razvoj bolesti, procenjuje se stepen maternalne i fetalne ugroženosti, uvodi se  odgovarajuća terapija ili se koriguje već postojeća, kontrolišu se laboratorijske analize  kjima se procenjuje stepen eventualne ugroženosti bubrežne funkcije, sprovodi se  korekcija ishrane u smislu smanjnog unosa soli i korekcija unosa masti i drugih energetskih materija. Pacijentkinje hospitalizujemo na 4 nedelja najčešće a po potrebi i češće a u veoma teškim stanjima pacijentkinja je na stalnom intenzivnim bolničkom monitoringu.

Istovremeno uz praćenje stanja majke i veoma intenzivno se vrši nadzor stanja fetusa redovnim ultrazvučnim praćenjem gde prvi pregled bi trebalo da bude oko 10-14 n.g. kada se vrši tačno datiranje trudnoće, procenjuje se vitalnost ploda, kostatuje se broj plodova, i sprovodi se takozvani „double „ skrining  gde se na osnovu ultrazvučnih parametara, godina starosti majke i prema vrednostima parametara iz krvi majke (PAPP-A i beta hCG ) procenjuje  rizik koji fetus ima za genetske abnormalnosti (kao najčešće).

Drugi pregled bi trebalo da bude izmedju 16-20 ng gde  počinje da se prati uteroplacentna i fetomaternalna cirkulacija koja nam bliže odredjuje stanje fetusa.

Svaki sledeći pregled do 28 ng bi trebalo da bude na 4 nedelje sa praćenjem rasta fetusa , analizom vitalnosti ploda kao i praćenjem cirkulacije. Dalja dinamika praćenja fetusa se procenjuje prema težini kliničkog stanja majke i u težim stanjima praćenje se intenzivira do kontrole svih parametara  nedeljno do  praćenja svih parametara više puta nedeljno.

Prema stanju majke i fetusa odredjuje se vreme kada se završava trudnoća. U slučajevima kada trudnoća mora de se završi pre 34 nedelje gestacije u bolničkim uslovima fetusu se mogu dati jednokratno lekovi (kortikosteridi) kojima se smanjuju komplikacije od strane pluća u slučaju  pevremenog rodjenja.

Docent dr.sc.med. Jelena  Stamenković Dukanac

objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post

Pošalji komentar
Komentari: