26.10.2011, 18:47

Sprečite rak dojke ishranom

U nastajanju raka dojke učestvuju brojni faktori, nasleđe, prva menstruacija pre 12. godine, menopauza posle 55. godine, ali je svakako ishrana jedan od najvažnijih.
Hrana može da odredi da li će doći do raka dojke, koliko brzo će bolest da napreduje i kako će da se širi. Takođe ishranom može da se spreči njegova pojava. Žene u Aziji, koje imaju drugačiju ishranu od Evropljanki i Amerikanki, izuzetno retko oboljevaju od raka dojke. Kada se presele i promene ishranu oboljevaju podljednako često od ove smrtonosne bolesti.
Rak dojke je, kao i rak materice i jajnika, hormon - zavistan. Višak hormona estrogena može podstaknuti rast tumora. Neki lekovi, kao Tamoksifen, se koriste u lečenju raka dojke, jer deluju antiestrogeno. Postoji hrana koja deluje isto, čak i jače od Tamoksifena. Kupus i njegovi rođaci sadrže indole koji utiču na deaktiviranje estrogena. Antikanceroznih indola osim u kupusu ima dosta i u karfiolu, brokolima, prokelju, kelju, slačici i repi. Dugo kuvanje smanjuje antikancerogeno dejstvo indola, pa ove namirnice trebo jesti sveže ili kratko kuvane.
Soja je pravo čudo prirode u pogledu njenog antikanceroznog dejstva. Ona sadrži dosta biljnih estrogena, koji deluju slično leku Tamoksifenu, blokirajući dejstvo estrogena iz cirkulacije, koji podstiče maligne procese u dojci. Jedan način na koji sastijci soje deluju na kancer je da se u ćelijama vezuju za receptorska mesta za estrogen, sprečavajući tako vezivanje opasnog tipa estrogena koji izaziva kancer. Međutim, izgleda da soja blokira rast tumorskih ćelija i drugim mehanizmima, koji nisu vezani za estrogen. Istraživanja su pokazala da supstance iz soje iz nama nepoznatih razloga mogu da zaustave rast malignih ćelija, čak i kada nema estrogenskih receptora koje bi blokirali. Sojini fitoestrogeni osim što sprečavaju pojavu raka dojke, korisni su u prevenciji osteoporoze i kardiovaskularnih bolesti. Zaštitno dejstvo pokazuju sojino zrno, izdvojen sojin protein, sojino mleko, tofu, miso i tempeh, ali ne i sijin sos i sojino ulje.
Riblje ulje usporava napredovanje već nastalog raka dojke i sprečava pojavu metastaza. Dr Džordž Blekbern, hirurg sa Harvarda smatra da riblje ulje jača odbrambene snage organizma, koje zatim uništavaju ćelije raka i sprečavaju ih da na udaljenim mestima izgrade novi metastatski tumor.
Postoji nešto magično u pšeničnim mekinjama, što smanjuje nivo estrogena u krvi. Takvo dejstvo nemaju meknje raži, kukuruza i drugih žitarica. Pretpostavlja se da to dejstvo dolazi od sadržaja nerastvorljivih dijetnih vlakana pšeničnih mekinja.
Istraživač dr Lenar Koen iz Amerike ističe da pasulj ima važno mesto u sprečavanju raka dojke. On ističe da žene sa Kariba i iz Meksika jedu znatno više pasulja od Amerikanki i znatno ređe oboljevaju od ovog raka. Pasulj je bogat fitoestrogenima, koji pomažu blokiranje onog estrogena koji izaziva rak.
Posoje podaci da starije žene koje unose malo vitamina D češće oboljevaju od raka dojke. Dr Garland je pronašao da vitamin D suzbija rak dojke kd žena posle menopauze, a da nema uticaja kod mlađih žena. Vitamin C kod žena svih starosti smanjuje rizik za oboljevanje ne samo od raka dojke, već i druhih oblika raka. Istraživači smatraju da uzimanje voća i povrća koji bi obezbedili unos vitamina C u dnevnoj dozi od 380 mg dnevno može da smanji rizik oboljevanja od raka dojke za 16%. Ta količina vitamina C je 6 puta veća od poterbne dnevne količine, međutim taj višak ne smeta organizmu.{mospagebreak}
Hrana i piće koji deluju štetno
Nije poznat mehanizam delovanja alkohola na nastanak raka, ali postoje studije koje pokazuju da njegova konzumacija povećava rizik oboljevanja od ove opake bolesti. Takođe nije poznata kritična količina alkohola koja dovodi do pojave bolesti. Jedno piće dnevno ne predstavlja rizik, nego je čak i korisno za organizam. Žene koje imaju rak dojke ne bi smele da piju mnogo, jer postoje podaci da alkohol može da dovede do šitenja tumora. Dovoljna je jedna intoksikacija alkoholom da dođe do pojave metastaza, jar on koči odbrambeni sistem organizma, tako da on nije u stanju da uništi ćelije raka u krvotoku.
Unošenje previše masti utiče na širenje tumora, njegovo ponovno javljanje i smanjuje šanse za preživljavanje obolelih. To se odnosi na zasićene životinjske masti i omega – 6 biljne masti, kojih ima u kukuruznom i suncokretovom ulju. Nasuprot tome, omega – 3 riblje ulje i maslinovo ulje sprečavaju rast tumora. Mediteranske žene, koje jedu puno maslinovog ulja imaju ređe rak dojke, kao i Japanke koje jedu dosta ribljeg ulja, a malo životinjskih masti.
Osnovni principi dijete protiv raka dojke
    * Unošenje namirnica koje sprečavaju nastanak raka dojke: masna riba, soja i mahunarke.

    * Unošenje hrane koja koči prokancersku aktivnost estrogena: soja, kupus, karfiol, kelj, prokelj, brokoli, slačica, repa i pšenične mekinje.

    * Konzumiranje raznovrsnog zelenog povrća, koje izgleda da sprečava rak dojke.

    * Ograničenje unosa alkoholnih pića na jednu čašicu dnevno.

    * Unos omega – 3 masnih kiselina iz masne ribe i omega – 9 mononezasićenih masnih kiselina iz maslinovog ulja. Ograničenje unosa životinjskih masti (crveno meso i punomasni mlečni proizvodi), biljnih ulja koja sadrže omega – 6 masne kiseline (kukuruzno, suncokretovo i šafranikino) i margarina napravljenih od tih ulja.

    * Dnevni unos voća oko 250 g, povrća 270 g, 100 g proizvoda od soje (uglavnom tofu), 100 g ribe i veoma malo mesa i mleka.
Izvor:porodicnilekar.net
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
26.10.2011, 17:15

Uzroci upalnih obolenja gornjeg genitalnog trakta

Upalni procesi u maloj karlici - organa gornjeg genitalnog trakta, su najučestalije oboljenje žena fertilnog doba. Po podacima iz razvijenih zemalja javljaju se u 20 od 1000 žena , starosti od 15- 24g. U nerazvijenim zemljama ovaj procenat je znatno viši. Poslednjih godina, u više navrata se menjao koncept o nastanku i razvoju upalnih oboljenja gornjeg genitalnog trakta (GGT). Uporedo s tim promenama, menjan je i način lečenja. Opšteprihvaćena činjenica je da su upalna oboljenja GGT polimikrobna (izazvana sa više vrsta uzročnika) oboljenja izazvana aerobima (bakterije kojima je potreban kiseonik) i/ili anaerobima (bakterije kojima nije potreban kiseonik) sa predominacijom Neisseria gonorrhoeae (uzročnik gonoreje) i chlamidia trachomatis.
Ginekolozi, koji se bave dijagnostikom i lečenjem ovih oboljenja, ukazuju da se radi o veoma ozbiljnim zapaljenskim procesima koji se u svetskoj literaturi još uvek javljaju pod nazivom PID (skraćenica od Pelvic inflammatory Disease -zapaljenska oboljenja male karlice). To je najčešća komplikacija, bakterijskih, seksualno prenosivih bolesti, najčešća prethodnica vanmaterične trudnoće i jedan od najčešćih uzroka ženske neplodnosti. Svaka žena u reproduktivnom periodu ima rizik od nastanka PID-a, ali je on najveći od 15-39g. 70 % obolelih je mlađe od 25 godina. Ova oboljenja se mogu dijagnostikovati kao akutna, subakutna i hronična, a najčešće zahvataju jajovode, jajnike, oba organa zajedno, a često i okolno vezivno tkivo, a pod kliničkom slikom od nekomplikovane upale jajovoda pa do septičnog šoka izazvanog prskanjem apscesa (gnojne kolekcije) i širenjem zapaljenskog procesa izvan male karlice.
U kliničkoj praksi najčešće se susrećemo sa bakterijskim uzročnicima upale, a ređe sa virusnim, gljivičnim ili parazitarnim.
Za ova oboljenja karakteristična su tri puta prostiranja mikroorganizama:

   1. Putem limfotoka (posle porođaja, posle abortusa, kao i infekcije vezane za dugotrajno stajanje spirale.
   2. Krvnim putem (karakteristično za tuberkulozu)
   3. Direktnim širenjem kroz kanal grlića materice

ETIOLOGIJA (UZROK OBOLJENJA )

Obzirom na liberalizaciju seksualnih aktivnosti i pojave "epidemije" seksualno prenosivih oboljenja koja se danas smatraju osnovnim razlogom nastanka infekcije GGT i razvoja PID-a. primera radi, u SAD se godišnje registruje 3.000.000 slučajeva obolelih od gonoreje i 5.000.000 inficiranih hlamidijom. Kao direktna posledica ove epidemije seksualno prenosivih bolesti jeste porast incidence akutnih upala jajovoda, šo je za ženu najčešća i najznačajnija komplikacija. Jedna od četiri žene koje su preležale akutnu upalu jajovoda imaće kasnije posledice i to najčešće neplodnost u 20% slučajeva, a potom vanmateričnu trudnoću , hronični pelvični bol, pelvične srasline i tegobe pri seksualnom opštenju.
Veoma je važno ukazati na dva bitna principa u razumevanju nastanka i razvoja infekcije organa gornjeg genitalnog trakta. Prvi od njih, odnosi se na činjenicu, da uzročnici, izuzev beta hemolitičkog streptokoka grupe A, Neiserrie gonorrhoeae i chlamidiae trachomatis, potiču od normalne mikroflore vagine i grlića materice. Vaginalna sredina je složen i dinamičan ekosistem koji sadrži mnogobrojne bakterije, kako aerobne (kojima je potreban kiseonik) tako i anaerobne (kojima nije potreban kiseonik), te se tu nalazi u proseku 6-7 vrsta različitih mikroorganizama u koncentraciji od 10 na8- 10 na9/ml. Odnos anaerobnih prema aerobnim je 10:1, a najčešće identifikovane bakterije u vagini i grliću su Gram pozitivne koke i Bacteroides speciae. Neiserria gonorrhoeae i chlamidia trachomatis kod akutne upale jajovoda dovode do tkivne destrukcije i remećenja lokalne sredine što utire put i omogućava prodor aerobnih i anaerobnih bakterija iz donjeg genitalnog trakta. Najčešći uzročnici akutne upale jajovoda prikazani su kako sledi:

POTENCIJALNI UZROČNICI

Aerobi
   

Anaerobi

Gram pozitivni
   

Gram pozitivni

   

Peptostreptococcus

Streptokoke
   

Peptococcus

Stafilokoke
   

Gafkya

   

Clostridia

Gram negativni
   

Gram negativni

escherichia coli
   

Bacteroides species

Klebbsiella
   

Bacteroides fragilis

Proteus
   

Bacteroides bivius

Enterobacter
   

Bacteroides disiens

Pseudomonas
   

Bacteroides melaninogenic.

Gardnerella vaginalis
   

Fusobacterium


Savremena laparoskopska istraživanja su otkrila da kod žena sa pozitivnim brisom na gonokok iz grlića materice, kod jedne trećine žena u uzorku uzetom iz karlicne šupljine nalazimo gonokok kao jedini uzročnik, druga trećina ima mešanu infekciju gonokoka sa aerobnim i anaerobnim bakterijama, a kod treće grupe samo mešana aerobno anaerobna flora.

Autor: Prim. Dr Stevan Milošević
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
26.10.2011, 16:54

Dohranjivanje - uvođjenje nemlečne hrane

Uvođjenjem nemlečne ishrane u jelovnik odojčadi započinje nova, sasvim drugačija tehnika hranjenja bebe.

Lekar u savetovalištu za odojčad je dužan da daje praktična uputstva roditeljima o izboru hrane, načinu pripremanja, tehnici hranjenja, kao i o mogućim reakcijama odojčeta na novu hranu.

Mleko (majčino ili adaptirano) je i dalje osnovna hrana, ali oko 4-6 meseca ona bebi postaje nedovoljna.

Redosled davanja novih vrsta hrane nije strogo određen i nema većeg značaja. Pri izboru namirnica koje će se ponuditi odojčetu uzima se u obzir godišnje doba, snabdevenost tržista, navike u porodici, kao i ekonomski činioci. Ipak, postoje određena pravila o kojima treba voditi računa kada se u bebin jelovnik uvodi nemlečna ishrana.

  • Odojčetu treba ponuditi najpre SAMO jednu vrstu hrane (kaša od pirinča, npr.), a ne odjednom mešavinu različitih vrsta.
  • Najpre se ponudi mala količina odabrane hrane, jedna do dve čajne kašike. Kada je dete prihvati, postepeno se povećava količina za jednu do dve kašičice dnevno, u zavisnosti od toga kako beba prihvata i podnosi novu hranu.
  • Kada se uvede nova vrsta hrane, treba pratiti reakcije odojčeta, kako bi se na vreme uočili određeni znaci nepodnošljivosti (proliv, povraćanje, ospe po koži i sl.)
  • Vremenski interval do sledeće, nove vrste hrane treba da bude 5 do 7 dana, a najmanje 3 do 4. Na taj način je moguće uočiti eventualnu nepodnošljivost pojedinih namirnica. Ako beba ne podnosi neku hranu, treba je izostaviti iz njenog jelovnika najmanje 3 do 4 nedelje, pa onda pokušati ponovo.
  • Obrok sastavljen od više vrsta hrane (različito voće i povrće) se daje tek kada se prethodno proveri podnošljivost svake pojedinačno.
  • Odojčetu se hrana daje kašičicom, a ne iz bočice kroz cuclu sa širokim otvorom. Bolje je koristiti nemetalnu, plastičnu kašičicu, po mogućnosti obojenu.
  • Hranu za koju se iz iskustva zna da može da izazove alergiju (jagodičasto voće, belance i dr.) deci treba dati tek krajem prve godine života ili, još bolje, u drugoj.
  • Proizvodi od pšenice, raži i ječma koji sadrže supstancu gluten, ne treba davati deci pre nego što napune šest meseci, jer postoji opasnost da kod osetljivijih mališana izazovu neuobičajenu kliničku sliku celijakije, alergije koja se teško prepoznaje.
  • Nemlečnu hranu treba davati u vreme budućih glavnih obroka i to posle podoja, ili posle hranjenja adaptiranim mlekom.
  • Hranu ne treba razblažavati vodom. Dete treba da oseti prirodni ukus hrane i da se na njega navikne.
  • Hrana treba da bude dobro kuvana (povrće, meso, jaje), u početku dobro pasirana, a kasnije gnječena, pa zatim sitno sekcana (kako dete bude raslo i razvijalo se). Povrću se dodaje biljno ulje ili margarin.
  • Kada majka ne može posebno da priprema hranu za dete (zbog prezauzetosti ili ekonomskih razloga), onda beba može da jede ono što se priprema za ostale članove porodice. Treba savetovati da majka izvadi iz lonca hranu za odojče pre nego sto joj se doda začin. Tako skuvanom povrću se dodaje ulje ili margarin.
  • Hranu ne treba previše soliti, kao ni zaslađivati. Ne dodavati jake začine bar do drugog rodjendana.
  • Zdravom odojčetu treba dozvoliti da samo odredi količinu hrane koju će pojesti. Ne hraniti ga na silu, već poštovati njegov apetit.
  • Kada se daju velike količine voćnog soka (pomorandža) ili voća, stolica odojčeta postaje kisela i nadražuje kožu oko čmara. U tom slučaju treba prestati sa davanjem tog voća izvesno vreme.
  • Sa uvođenjem nemlečne hrane u ishranu mališana, menja se boja njegove stolice, miris i izgled.
  • Prelazak na "čvrstu" hranu će se olakšati ako se bebi najpre da malo mleka, zatim mala količina nemlečne hrane kašičicom, pa se obrok završi opet mlekom. Tako će se sprečiti bebino nezadovoljstvo kada je veoma gladna. Ona će povezati zadovoljstvo zbog sitosti sa hranjenjem kašikom.
  • Ukupnu dnevnu količinu hrane treba raspodeliti u više obroka, malih po količini, i u kraćim vremenskim intervalima.
  • Ne preporučuje se obilan obrok pred spavanje.
  • Dete ne treba hraniti kada okreće glavu i odbija hranu. Ono treba da uživa u tome.
    Izvor:Baby kuvar
  • objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
    26.10.2011, 16:16

    Povišeni krvni pritisak u trudnoći

    Provjera krvnog tlaka sastavni je dio svakog prenatalnog pregleda. U trudnoći se zbiva mnogo promjena krvožilnog sustava. Mijenja se minutni volumen srca, frekvencija i udarni volumen srca, što rezultira i promjenama krvnog tlaka.

    Krvni tlak u trudnoći malo je snižen, a mjeri se redovito kako bi se nagli porast otkrio i držao pod kontrolom. Normalni krvni tlak iznosi oko 120/70, pa ima razloga za zabrinutost ako naraste iznad 140/90.

    Pročitajte:
    Što je krvni tlak?
    Sniženi krvni tlak u trudnoći
    Povišeni krvni tlak u trudnoći
    Kako prepoznati preeklampsiju?

    Povišenje krvnog tlaka može upućivati na brojne probleme, uključujući preeklampsiju. Međutim, stres zbog dolaska na pregled može uzrokovati povišenje krvnog tlaka prilikom mjerenja tako da je dobro izmjeriti tlak ponovno, ako je povišen.

    Ako inače imate nizak krvni tlak, tokom trudnoće, a posebno prvog timestra, možete osjećati tegobe poput umora, vrtoglavice i sl. Pročitajte više o tegobama u trudnoći i kako si pomoći.

    Zamolite medicinsku sestru da vam kaže koliki vam je tlak, a ako to propusti učiniti, krvni tlak nakon svakog pregleda treba biti upisan u vašu trudničku knjižicu.

    Što je krvni tlak?
    Jednostavno rečeno, to je napetost pod kojom se krv nalazi u krvnim žilama. Tlak ovisi s jedne strane o volumenu iz srca izbačene krvi i s druge strane o volumenu arterijskog bazena u kojemu kola izbačena krv. Adrenalin koji steže krvne žile ujedno povisuje frekvenciju srca, što dovodi do povišenja perifernog otpora u žilama i povišenja krvnog tlaka. Obrnuto od toga, kada nema adrenalina, usporava se frekvencija srca, smanjuje se periferni otpor i rezultat je sniženje krvnog tlaka.

    Dogovorno se tlak mjeri na arteriji nadlaktice. Izražava se u milimetrima stupca žive (mmHg). Normalni sistolički tlak (tzv „gornji“) zdrave žene je između 110 mmHg i 140 mmHg. Normalni dijastolički tlak je između 60 i 90 mmHg. Vrijednosti iznad tih nazivanju se hipertenzijom, a vrijednosti ispod tih nazivaju je hipotenzijom (ispod 100/60).

    Mjerenje tlaka treba obavljati nakon odmora od 10 minuta u sjedećem ili ležećem položaju trudnice jer se pri naporu, hodanju, trčanju ubrzava srčana frekvencija pa se i tlak povisi.

    krvni tlak u trudnoći
    Sniženi krvni tlak u trudnoći
    Postoje stanja i bolesti trudnoće i poroda koja dovode do smanjenog krvnog tlaka. Najčešće je to krvarenje u trudnoći i porodu. Postoje i neke rijetke bolesti koje mogu biti od prije trudnoće pa će krvni tlak i tijekom trudnoće biti nizak. To su npr Addisonova bolest (insuficijencija nadbubrežne žlijezde), hipotireoza (insuficijencija štitnjače) i insuficijencija hipofize.

    U trudnoći se javljaju dva stanja koja su specifična za trudnoću i naizgled su katastrofalna, ali – ako se pravovremeno reagira – potpuno su bezazlena. To su leđna hipotenzija trudnoće i ortostatička hipotenzija.

    Leđna hipotenzija trudnoće nastaje pri kraju trudnoće zbog pritiska maternice na donju šuplju venu. Pojavljuje se kod 10 % trudnica. Ako trudnica leži na leđima, povećana maternica pritišće podlogu – kralješnicu i slabinsko područje. Budući da u donjoj šupljoj veni nema tlaka, pritisak maternice će je spljoštiti i spriječiti dotok krvi prema srca.

    Zbog smanjenog dotoka krvi, mozak će ostati bez dovoljno kisika što uzrokuje nesvjesticu. Snizit će se tlak, ubrzati puls, pojaviti znojenje, modrilo usana i noktiju. I u djeteta se razvija hipoksija s naglim usporenjem kucanja srca. Slika trudnice je naizgled dramatična, ali terapija je uistinu jednostavna – trudnicu treba okrenuti na lijevi bok i za 10-20 sekundi potpuno se oporavi, kao da se ništa nije ni dogodilo.

    Ortostatička hipotenzija je stanje nesvjestice koje se pojavljuje pri naglom ustajanju iz sjedećeg ili ležećeg u uspravni položaj. To je pad krvnog tlaka uzrokovana tzv. vazovagalnom reakcijom. Ovakva reakcija nože nastati i pri iznenadnoj boli, pri pogledu na krv, pri stajanju u mnoštvu, u sparnoj prostoriji, za velikih vrućina, pri obilnijem znojenju. U takvim situacijama, dovoljno je samo poleći trudnicu i osvježiti je rashlađenom vodom.

    pregled
    Povišeni krvni tlak u trudnoći
    Iako je povišen krvni tlak najčešće kratkotrajna reakcija na stres ili anksioznost, on također može ukazati na preeklampsiju. Ovo stanje, ako se ne uoči i ne tretira na vrijeme, može ugroziti i vaš i bebin život.

    Liječnici su obično zabrinuti ako tlak prelazi vrijednost 140/90. Takav tlak češće se mora provjeravati. U ovom slučaju možete očekivati i test urina na bjelančevine koje mogu biti znak preeklampsije.

    Trudnoćom uzrokovana hipertenzija se dijeli u tri kategorije:
    •    hipertenzija
    •    preeklampsija
    •    eklampsija

    Preeklampsija, pored povišenog krvnog tlaka podrazumijeva postojanje pozitivnog nalaza bjelančevina u urinu trudnice i/ili izraženih otoka, najčešće na nogama, koji povremeno mogu biti veoma izraženi.

    Eklampsija podrazumijeva pored hipertenzije pojavu grčenja cijelog tijela, praćenih gubitkom svijesti i prekidom disanja tzv. konvulzijama koje su slične epileptičnom napadu. Dakle, hipertenzivna bolest u trudnoći varira od blago povišenog krvnog tlaka, pa do po život majke i djeteta opasne, eklampsije.

    Povišen krvni tlak može biti opasan ako se budno ne prati stanje buduće majke, preeklampsija je potencijalno vrlo opasna, čak može biti i fatalna (negativno utječe na rad bubrega, srca i placente).

    Liječenje hipertenzije u trudnoći je specifično. U trudnoći se ne mogu primijeniti svi raspoloživi lijekovi. Mirovanje u krevetu (najčešće u bolnici) je jedini efikasan način reguliranja krvnog tlaka. Ova mjera je obično dovoljna do kraja trudnoće, ali ako se simptomi pogoršaju, i utvrdi se da ugrožavaju bebu, porođaj će biti izazvan prije predviđenog termina.

    Nakon porođaja, krvni tlak majke se obično brzo vraća u normalu, a simptomi se povlače.

    Prilikom porođaja i nakon njega, majka i beba posebno su nadzirani. Majka bi se nakon porođaja trebala brzo oporaviti, no moguće je da će proći i nekoliko tjedana prije nego se tlak vrati u normalu. Ako je beba rođena prerano, trebat će joj potrebna njega neko vrijeme. Priroda se pobrinula da bebe majki koje imaju hipertenziju u trudnoći iako se najčešće rađaju sa manjom tjelesnom masom, ipak imaju zrelija pluća. To im omogućuje da iako često vrlo sićušni dobro podnose zahtjeve koje pred njih postavlja vanjski svijet.

    Kako prepoznati preeklampsiju?
    Mnoge žene s preeklampsijom osjećaju je dobro. Međutim, slabost može biti prvi pokazatelj oboljenja ili pogoršanja bolesti.

    Obratite pažnju na sljedeće:
    •    Ako osjećate jake glavobolje koje ne prestaju
    •    Ako imate zamagljen vid, svjetlucanje ili točkice pred očima
    •    Ako osjetite oštru bol ispod rebara, posebice s desne strane
    •    Ako povraćate (ne radi se o “jutarnjim mučninama” na početku trudnoće

    Ovi simptomi ne označavaju uvijek preeklampsiju, ali kako biste bili sigurni, nakon 20. tjedna trudnoće obratite se svom liječniku ako osjećate neke od ovih simptoma.
    Izvor:e-beba.com

     
     
     
    objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
    26.10.2011, 16:10

    Omega 3 masne kiseline

    Tijekom trudnoće prehrana bogata ribom pomaže razvoju djeteta. Ribe sadrže veliku količinu omega 3 masnih kiselina koje se smatraju značajnim za neurološki razvoj u trudnoći i ranom djetinjstvu. Najnovija istraživanja pokazuju da prehrana bogata omega 3 masnim kiselinama, posebno u zadnjem trimestru, smanjuje i mogućnost pojave postporođajne depresije.

    Američki i britanski znanstvenici dokazali su da djeca čije su majke jele ribu nekoliko puta tjedno, u većini slučajeva ostvaruju bolje rezultate na testovima mentalnih i socijalnih sposobnosti. Istraživači su zabilježili da je kod djece majki koje su jele male količine morske ribe vjerojatnija pojava neuro-razvojnih rezultata ispod optimalnog, nego kod djece čije su majke jele više ribe. Rezultati su pokazali da je tamo gdje su majke konzumirale manje od 340 g tjedno to povezano s značajnim porastom vjerojatnosti da će njihova djeca biti uključena u donjih 25% verbalnog kvocijenta inteligencije (IQ) u dobi od 8 godina, i imat će rezultate slabije od prosječnih na razvojnim i socijalno-bihevioralnim testovima. To se uspoređivalo s djecom čije majke su jele više od 340 g ribe tjedno.

    Pročitajte i:
    Kada uzimati omega 3 masne kiseline i koliko?
    Koje su posljedice nedostataka omega 3 masnih kiselina u organizmu?
    Koji su najbolji izvori omega 3 masnih kiselina?

    Kada uzimati omega 3 masne kiseline i koliko?
    Omega 3 masne kiseline trebale bi inače biti uključene u vašu svakodnevnu prehranu. No, obzirom da je potreba tokom trudnoće povećana, povećajte unos preko prehrane. Ako mislite da je ne unosite dovoljno prehranom moguće ih je unjeti i u obliku dodatka prehrani, no pripazite da je dodatak prilagođen trudnicama, jer neki dodaci omega 3 mogu sadržavati veće količine vitamina A koji nije dobro prekomjerno unositi u trudnoći.

    Tokom trudnoće preporučena količina je barem 250 mg omege 3 dnevno. A unos je posebno važan tokom trećeg trimestra, jer u tom periodu vaša bebe koristi omega 3 masne kiseline kako bi izgradila oko 70% moždanog tkiva te ostatak nervnog sustava.
     

    Koje su posljedice nedostataka omega 3 masnih kiselina u organizmu?
    Posljedice nedostatka omega 3 masnih kiselina u organizmu tokom trudnoće mogu biti vrlo štetne i za vas i za vaše dijete. Vaše dijete, kroz posteljicu, uzima omegu 3 iz hrane koju jedete i koristi je za rast i razvoj. međutim,ako ne unositi dovoljno omege 3 kroz hranu beba će ju uzeti iz vaših vlastitih rezervi. nedostatak omege 3 u organizmu povezan je sa sljedećim poteškoćama:

        * povećava se mogućnost postporođajne depresije
        * povećava se mogućnost sporijeg razvoja djeteta i manje porođajne težine djeteta
        * povećava se mogućnost prijevremenog poroda i nekih poteškoja koje dovode do dovršenja poroda carkim rezom


    Koji su najbolji izvori omega 3 masnih kiselina?
    Najbolji izvor omega 3 masnih kiselina je riba i neki morski plodovi te riblje uljne prerađevine. Vrsta ribe koja se posebno preporuča je plava riba, npr. sardine i skuše.

    Tuna također spada u ovu skupinu, no obzirom da tuna može sadržavati i manje količine žive, ne preporuča se prehrana tunom u prvom trimestru, a tokom drugog i trećeg preporuka je da se ne unosi više od jednog obraka tunom tjedno.

    No,osim u ribi omega 3 masne kiseline prisutne su i u drugoj hrani kao što su sjemenke konoplje, chia sjemenke, laneno sjeme, orasi, kivi i jaja kokoši čije prehrana uključuje biljke i insekte.
    Izvor:e-beba.com
    objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
    26.10.2011, 12:05

    Urođene srčane mane sa levo desnim šantom

    Učestalost urođenih srčanih mana iznosi oko 0,8% živorođene dece. U visoko razvijenim zemljama zahvaljujući razvoju kardiovaskulane hirurgije sve veći broj žena doživljava generativno doba. Sve ovo ukazuje da je učestvovanje urođenih srčanih mana u kardiovaskularnojčanih i drugih anomalija kod deteta za 2-4%. Sem toga urođena bolest srca majke znacč povećan rizik oboljevanja i smrti majke i ploda sve u zavisnosti od težine majčinog oboljenja.

    Urođene srčane mane se po pravilu dobro podnose u trudnoći. Izuzetak su srčane mane koje idu sa cijanozom ( Fallot-ova tetralogija, Eisenmengerov sindrom i Eisenmengerov kompleks ) i primarna plucna hipertenzija kod kojih je prognoza u trudnoći loša.

    Najčešće urođene mane srca u generativnoj dobi žene su defekt pretkomorske pregrade ( ASD - tipa sekundum ), Botall-ov kanal, plućna valvularna stenoza, defekt komorske pregrade ( VSD ), bikuspidna aortna valvula, aortna stenoza, aortna insuficijencija i koarktacija aorte.

    Urođene srčane mane sa levo desnim šantom

    Najčešće greške sa levo desnim šantom su defekt pretkomor-ske i komorske pregrade i Botall-ova kanal. Zajedničko je za ova stanja da ih normalne adaptacijske promene u trudnoći ne pogoršavaju. Tek ako postoji plućna hipertenzija postoji opasnost od komplikacija ( dekompen-zacija desnog srca, aritmije i embolizam ).

    ASD-tipa sekundum
    Najcedce je urodena mana srca. Cešca je kod žena. Kompli-kacije tipa aritmija obicno posle 40. godine a plucna hipertenmzija retko pre 30. godine. Prevencija infektivnog endokarditisa nije potrebna a takode nije potrebna ni antikoagulantna terapija.

    ASD-tipa primum
    Cesto je udružen sa drugim anomalijama. Sam po sebi ne predstavlja veci problom za trudnoci od ASD-a tipa sekundum.

    Ductus arteriosus Botalli
    Retko se srece u trudnoci zbog obicno ranog dijagnostiko-vanja. Tokom trudnoce se dobro podnosi. Do komplikacija dolazi tek kada se razvije plucna hipertenzija. Potrebna je prevencija infektivnog endokarditisa.

    Defekt komorske pregrade VSD
    Retka anomalija u trudnoci iako se za vreme trudnoce dobro podnosi. U slucaju razvoja plucne hipertenzije nastaju komplikacije. Potre-bna je prevencija endokarditisa.


    Autor: Prof.dr sci.med Marko Kovač
    objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post