Sapat srca

Ne pitaj me zbog čega suze na mom licu,
I zašto sam onako dugo noćas bila budna.
Ti znaš kako su tužni i teški moji dani i noći
I da niti jedna situacija kod mene nije čudna.

Samo me zagrli, stisni me jako u svome krilu,
Dozvoli mi da glavu spustim na tvoje grudi.
Jecaj moj priguši poljupcima vrelim svojim
I opet i ovaj put najveći mi oslonac ti budi.

Hrabra sam ja i jaka i bez tebe, to znaš,
Ali uz šaputanje nježno, u naručju tvome,
Želim ti reći koliko te volim, želim i trebam
I koliko si važan i prisutan u životu mome.

Pokloni mi nježnost, učini da bol bude manja,
Neka rane zarastu brže i neka što manje bole.
Samo uz tebe ja mogu izdržati sve ovo,
Očekujuci da se dvije duše zauvijek vole.

Zagrli me onako kako ti to samo znaš,
Pruži mi osjećaj sigurnosti i utjehu.
Ja želim živjeti sebi dostojnim životom
I želim uživati u našem zajedničkom smijehu.