Volim te ... https://www.blogoye.me/sapatsrca/ sr Fri, 06 Nov 2026 10:09:40 +0100 BlogOye! ah dragi moji proslo je toliko vremena otkako ovdje nisam bila prvo stranicu sam bila izgubila iz vidokruga a drugo nikako nisam mogla da se sjetim podataka al eto srecom sam nasla svoju staru biljeznicu u kojoj sve sam podatke zapisala haj da vas vise ne tusim izvolite procitati moj danasnji postic Tihim sapatom dozivala je zora sunce,daleko iznad dubokih belih oblaka,skrivalo je svoje cari,Molila je nebo,Andele sve zvala,da se s osmjehom svojoj zori javi.vec mnogo jeseni i zima,proslo je od tada,Pozeljela je opetda se sunce istim zarom budi,kao nekada radaju se proljeca i ljeta.U srcima svih voljenih ljudi!o svani zoro, svani kao prije,neka tvoje sunce,duse nase grije,Na sva mjesta svjeta obasjaj nasa srca,ne smije nase srce prestati da kuca                     . Thu, 19 May 2011 13:36:00 +0200 https://www.blogoye.me/sapatsrca/88591/ Ne volim kad sam sama, kad ponoc zakuca, jer tad dolazi ona... moja stalna saputnica...Tisina. Uvlaci se u sobu polako poput lopova, dovodi sa sobom Tugu. Zajedno nagone Misli, a u svakoj se misli nalazis ti...moja ljubavi. Ceznja izroni nosena bolom sa pitanjima; Zasto? Kako? Gdje? odgovor...Daljina koja nas dijeli poput nekog zida, tako smo blizu a tako daleko. I poslije svega toga ljubav je: Tisina,Tuga,Misli,Ceznja,Bol i Daljina Ali ja ipak osjecam tvoj pogled, tvoj dodir u kosi ne opirem se, pustam osjecaju da me nosi. Osjecam tvoje usne, vrelinu njihovu ovu i sve je tako lijepo u ovom predivnom snu. Tue, 01 Jul 2008 13:02:00 +0200 https://www.blogoye.me/sapatsrca/44628/ Kako je samo tesko ovo vrijeme bez tebe... sve tako sporo ide...sve beskonacno traje. Minute su duge...a sati su se utkali u vjecnost dana a ipak sve tece rijekom zivota...u more nade u kojem bih trebali moreplovci biti Sa potopljenim sidrom, da nas oluja cekanja ne odnese Budi ljubavi rijeka planinska a ja cu ti biti usce da zajedno zurimo do mora nade... Mon, 30 Jun 2008 12:25:00 +0200 https://www.blogoye.me/sapatsrca/44592/     Lutamo svjetom kao stranci. Svakoga dana krecemo se medu drugim ljudima,ucestvujemo u njihovim igrama i nadanjima.Djelimo iste strahove i ocekivanja… A opet svako je sam za sebe,usamljeno ostrvo u okeanu bezdusnosti. Kada se svjetla pogase i publika razidje,ostajemo sami na sceni tihi i pokunjeni,uplaseni tamom i hladnocom koja iznenada nastupi oko nas. Samoca. I zudnja da se svoje bivstvovanje podjeli sa nekim. A to je ono najteze u citavom zivotu. Pustiti drugoga u svoj zivot,razgolititi se potpuno i tako pobjediti samocu… I prje svega toga,strah. Strah od predavanja drugome svega onog sto jesmo,strah da neko nece vrednovati taj iskreni poklon,da nece razumjeti nase zelje. I zivot prolazi na tankoj zici izmedu samoce i zelje da se dan podjeli sa nekim posebnim. Jedino je ljubav carobni sastojak koji moze da spoji nespojivo,utuli strah i nepovjerenje,raspali hrabrost i prkos svemu sto zivot nosi… A taj caroban sastojak je ono sto se pronalazi teze od najredjih dijamanata,to je tajna koju je teze dokuciti i od dubina svemira,vecitih zakonitosti prirode ili cak smisla samog zivota. I bas zato treba je traziti.   Fri, 13 Jun 2008 12:13:00 +0200 https://www.blogoye.me/sapatsrca/43611/ Zazmuris i pozelis… Izgleda tako lako.Pa ipak… Skupi se u covjeku,u samo jednom danu,mnogo jada i jeda,a tek u citavom zivotu! I strahovito bi bilo zivjeti,strahovito tesko,strahovito bolno,da nema ljubavi. Da nema nade u nekoga,nekog kome mozemo da se vratimo na kraju jednog sumornog dana,nekoga ciji glas umiruje,nekoga ciji zagrljaj tjesi… Da…zajedno je sve lakse i sve ljepse. Pa ipak,ljudi lutaju svjetom usamljeni i prazni,tumaraju svjekolikim zemaljskim sarom trazeci i sanjajuci,a sve vrjeme se spoticu o sjenku onoga cemu streme. Zasto je tako tesko pripasti nekome? Cemu strah od toga da nekome budemo sve? Ljubav je u svakom od nas. Ona drhti uplasena,zastrasena,proterana… Davili smo je,sputavali,pustali da se smrzne na hladnoci samoce,govorili joj da nije ljepa,da nikome nije bitna i da nam je savrseno nepotrebna. O,kako smo surovi bili. Trazimo ono od cega uporno bjezimo. Plasimo se onoga sto nam je tako potrebno. A bilo je potrebno samo jedno: Da zazmurimo i pozelimo. I eto,pod dlanom,ljepo kao ruka u ruci…neko koga volimo,scucuri se sa najljepsim osmjehom srece na usnama. I sve bude kako treba. Sve,ponovo,bude ljepo i bajkovito. Tako lako i prirodno. Na svetu,covjek ne bi trebao da ima nijedan zadatak do ovog jedinog: Da ucini ljepim ovaj zivot,i sebi i drugima. Thu, 12 Jun 2008 12:06:00 +0200 https://www.blogoye.me/sapatsrca/43575/ Sve sto imam, to si ti ja zbog tebe postojim ti si njezan poput sapata i ulazis na prstima u svaki moj san Reci ces da ponekad pretjerujem kad govorim da nebi znala bez tebe.. Sve sto imam, to si ti zelim da znas zbog tebe ja postojim... Wed, 11 Jun 2008 21:19:00 +0200 https://www.blogoye.me/sapatsrca/43541/ Kapi srece rose nad mojim zivotom I maglovita tama nestaje sa mojih trepavica Drugacijim ocima jutros Te ljubim dok oko mene bistre vode teku sreca i ljubav Dok me zapljuskuju tanke niti radosti u tvom toplom zagrljaju Krivac svemu si Ti jer si zavirio u unutrasnjost moje duse I samo jedan Tvoj smjesak ozivio je moju zaspalost Prije tebe sam se godinama odmarala lebdeci mislima ka nekom savrsenstvu Samo Tvoj tihi korak bio je presudan da ojsetim ispunjenost duse Da se prizemljim u stvarnosti Tvoje ljubavi Da se okupam istinom u Tvojim ocima svakog jutra na novo Da se nastanim zaujvek u Tvome srcu. Tue, 10 Jun 2008 09:59:00 +0200 https://www.blogoye.me/sapatsrca/43458/ Kapljica mi je jutros pokucala na prozor. sinoc ju je mjesec zamolio da svrati... a kazu da ce biti nocas hladna noc... a ti me pokrij bar u mislima, kao tebe ja. Ako kisa bude padala docaraj mi komadic svog srca... da se ne osjecam usamljeno. Posalji mi poljubac da znam da si tu da si pored mene... makar na drugom kraju sna Napisi mi stihove dodirima po mjesecu posalji mi ih na krilima od sna do mog malog al jos uvijek praznog kreveta Ispisi mi pozdrave po zvijezdama... procitat cu ih kada provirim kroz prozor... Kad rukama svojim dodirnem noc. Laku noc ljubavi...volim te. Mon, 09 Jun 2008 09:47:00 +0200 https://www.blogoye.me/sapatsrca/43416/ NE BUDI DALEKO OD MENE NI JEDAN JEDINI DAN JER NE ZNAM KAKO BIH REKLA DAN JE DUG I CEKACU TE KAO NA NEKOJ STANICI KAD NEGDJE DALEKO ZASPU VOZOVI NEMOJ OTICI NI SAMO NA SAT JER TADA U TOM SATU SPOJE SE KAPI NESANICE I MOZDA CE SVA TUGA STO TRAZI NEKU DUSU DOCI DA UBIJE I MOJE UPLASENO SRCE NE IDI OD MENE NI ZA TRENUTAK JER U TOM CASU OTICI CES TAKO DALEKO DA CU OBICI CIJELU ZEMLJU ISPITUJUCI HOCES LI SE VRATITI ILI ME OSTAVITI DA ZAUVJEK CEKAM Fri, 06 Jun 2008 20:07:00 +0200 https://www.blogoye.me/sapatsrca/43255/ Postojala sam pre nego sto je bilo sta postojalo u Univerzumu, postojala sam pre nego sto je postojala priroda, postojala sam prije nego sto je postojao covjek. Bila sam usamljena, htjela sam da podjelim sve ovo sto nosim sa sobom kroz nebrojene vjekove i stvorila sam svjet koji sam htjela da se mojim imenom zove. Uvukla sam se u more i jezera, u rjeke i potoke, u planine i beskrajna polja, u sume i proplanke. Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udisete. Volim da dodem iznenada, kada se ne nadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem moc govora. Volim da vam srce brzo zakuca, da vam koljena klecaju, da cesto izgovarate nesuvisle recenice. Volim da zbog mene radite nepromisljene stvari, da se smijete kao djeca, volim da setate livadama i berete netko cvjece.Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene pjevate, volim da zbog mene pjesme pisete, da zbog mene price izmisljate kojima ni jedna bajka ravna nije. Ali sam tuzna kada me se bojite. Tukli ste me, mucili, zatvarali u tamne kleti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i zednu, zaklanjali ste sunce od mene, slali vecne kise i tmurne oblake, krali ste duge od mene. Vezivali ste me lancima, niste mi dali da se sirim i razvijam, govorili ste cak i da ne postojim. Niste vjerovali u mene, izmisljali ste strasne stvari samo da prikrijete moje ime, palili ste, pljackali ste, ubijali ste. Ali sve sam zbog vas izdrzala. Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesrecnu, da vas ne rastuzim. Sve lance sam pokidala, sve sam oblake rasterala, neprijemetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno. Sunjala sam se kao mio lopov oko vasih srca, omeksivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se nece moci nikada vise ukloniti. Brisala sam vam suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati, terala na smjeh kada ste mislili da cete vjecno plakati, terala vas na govor i tada kada biste se zarekli na vjecno cutanje. Ne bojte se. Primite me u svoje dvorove, otvorite mi vase hramove. Primpremite sudove duse svoje da vam ih napunim radoscu i veseljem. Ja cu biti vasa molitva, ja cu biti vas vid kada ne vidite, ja u biti vas sluh kada ne cujete, ja cu vas nahraniti kada ogladnite, ja cu vas napojiti kada oz-ednite. Ja cu biti vasa svetlost u mraku, ja cu biti put po kojem cete hoditi kada budete mislili da prolazite nepoznatim predelima. Ne bojte se. Otvorite srce i primite me u sebe. Jer sam tu. Jer postojim. Zovem se Ljubav, samo me pozovite i bicu tu. Thu, 05 Jun 2008 12:27:00 +0200 https://www.blogoye.me/sapatsrca/43176/