uvijek će biti "kad je bilo da je bilo"...a opet čemu tumačiti dimenziju stvarnosti koja ne postoji...prošlost ostaviti prošlosti...ponešto zaboraviti, ponešto naučiti , puno oprostiti i živjeti...sada i jedino sada...živjeti....

Trenutci od kojih dah zadrhti,duša zatreperi,i hoće da se vine u visine dal od sreće,užitka.radosti il od gorčine,bola i padanja..Riječi su bile i ostale samo riječi,prijaju duši,al zaboravimo gledati i osvrćati se samo na djela..Riječi su slatke laži prepisane iz bajki kao obmana za brzinu..Dani kao godine kad uvidimo greške,kad uvidimo pravo stanje stvari,al dani nas samo čekaju,mada se čine trenutno dugi kao vječnost,a zapravo traju jednakom duljinom,samo u stanju sreće čini nam se da nam maglovito lete..Snovi su sve što ostaju,jedino njih nam nitko ukrasti nemože,jedino u njima možemo ostvariti sve,odsanjati neodsanjano i biti na trenutak tamo gdje i s kim želimo..Iluzije..ponekad se zapitam dali je sve samo iluzija koju nam neki moćnik baci pred oči pa joj hrlimo kao ovce svom pastiru,ne videći čistinu..voljeti...na tom ću se zadržati i ostaviti točku...