Nedosanjani_snovi

« July 2026 »
Mon	Tue	Wed	Thu	Fri	Sat	Sun
	1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Da bar nije tako..

11.5.2011

Ima trenutaka koji bolje da se nisu dogodili. Ima rijeci koje bolje da nismo izgovorili. Ima dana koje bolje da nismo dozivjeli. Ima stvari koje smo kasno uvidjeli. Postoje snovi koje bolje da nismo sanjali. Postoje iluzije kojima se nismo trebali nadati. Postoje osobe zbog kojih nismo trebali plakati. Postoje osobe koje nismo smjeli voljeti..

Objavio Dina u 01:10 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar

Tebe nema više...

1.8.2008

Preda mnom papir prazan stoji,
čeka da ti ponovo stihove pišem,
čeka da ti ponovo rime slažem,
ali jednostavno ne mogu jer...
Sve stihove sam ti već poklonila,
svu svoju ljubav toliko puta izrekla,
toliko stihova posvetila tvojim zelenim očima,
snažnim rukama i nježnim usnama...
I sada više ne znam što da pišem
osim da te volim koliko i dišem...
al tebe nema...
nema te...pored mene više.

Objavio Dina u 23:43 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar

Jednom kad sve ovo bude nekad..

30.7.2008

Jednom kad sve ovo bude nekad.
Još uvijek ču sanjati iste snove.
I slušati neku tajnu vezu.
U nizinama, s vjetrom, ja plesat ču....
Sklopljenih očiju, u vječni mrak. Gdje samo vidim jednu sliku.
Jednom kad sve ovo bude nekad.
Još uvijek ču sanjati iste sne.
Još uvijek ja bit ču ona ista.
I ovo malo neba. Jedino što čemo dijeliti još uvijek skupa.
Bit če moja sreča.
Jednom kad sve ovo bude nekad, čuvat ču te u riječima.
Pretvarat ču te u stihove, u pjesme, u naslove i romane.
Jer jednom kad sve ovo bude nekad, ja ostat ču ona ista, ona što zna zaustaviti vrijeme, i zivjeti za nekad...

Objavio Dina u 01:18 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar

Svijet vječnog sunca

30.7.2008

Kada bih ti pričala o svijetu gdje postoji raj,
satkan od vječnog sunca, i zelenih poljana...
gdje se dan nikada ne gasi...gdje cvijet živi vječno otvorenih latica.
Tamo gdje stojim ja pored jezera od sna i gledam svoj odraz, pored tvoga..
možda bi znao više o mojim odajama..
Gdje postoje putevi vanzemaljski kojima koračam..pored tebe...i spajam zajedničke snove.
U meni živi stablo. I svaki list je rijeć posvećena tebi..
poput mozaika, gdje nedostaje kraj.
Gdje nedostaje osnovni dio, bitni dio..ti..
Jednoga dana, zaplakat ču, kada mi zadnja snaga nestane.
Jesen ce odnijeti lišče, i nedostajat če mi riječ koju bih pretvorila još jednom u tebe.
Jednoga dana, posječi če stablo...i izbrisati jedino mjesto gdje stojiš pored mene...
svijet vječnog sunca...
I nestat če zelene poljane...svijet mog života..

Objavio Dina u 01:09 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar

Vrijeme...

29.7.2008

Dal je vrijeme da počnem pisati opet...ili je možda ipak još prerano?

Objavio Dina u 01:48 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar