Jednom kad sve ovo bude nekad..
Jednom kad sve ovo bude nekad.
Još uvijek ču sanjati iste snove.
I slušati neku tajnu vezu.
U nizinama, s vjetrom, ja plesat ču....
Sklopljenih očiju, u vječni mrak. Gdje samo vidim jednu sliku.
Jednom kad sve ovo bude nekad.
Još uvijek ču sanjati iste sne.
Još uvijek ja bit ču ona ista.
I ovo malo neba. Jedino što čemo dijeliti još uvijek skupa.
Bit če moja sreča.
Jednom kad sve ovo bude nekad, čuvat ču te u riječima.
Pretvarat ču te u stihove, u pjesme, u naslove i romane.
Jer jednom kad sve ovo bude nekad, ja ostat ču ona ista, ona što zna zaustaviti vrijeme, i zivjeti za nekad...
Objavio
Dina u 01:18 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Svijet vječnog sunca
Kada bih ti pričala o svijetu gdje postoji raj,
satkan od vječnog sunca, i zelenih poljana...
gdje se dan nikada ne gasi...gdje cvijet živi vječno otvorenih latica.
Tamo gdje stojim ja pored jezera od sna i gledam svoj odraz, pored tvoga..
možda bi znao više o mojim odajama..
Gdje postoje putevi vanzemaljski kojima koračam..pored tebe...i spajam zajedničke snove.
U meni živi stablo. I svaki list je rijeć posvećena tebi..
poput mozaika, gdje nedostaje kraj.
Gdje nedostaje osnovni dio, bitni dio..ti..
Jednoga dana, zaplakat ču, kada mi zadnja snaga nestane.
Jesen ce odnijeti lišče, i nedostajat če mi riječ koju bih pretvorila još jednom u tebe.
Jednoga dana, posječi če stablo...i izbrisati jedino mjesto gdje stojiš pored mene...
svijet vječnog sunca...
I nestat če zelene poljane...svijet mog života..
satkan od vječnog sunca, i zelenih poljana...
gdje se dan nikada ne gasi...gdje cvijet živi vječno otvorenih latica.
Tamo gdje stojim ja pored jezera od sna i gledam svoj odraz, pored tvoga..
možda bi znao više o mojim odajama..
Gdje postoje putevi vanzemaljski kojima koračam..pored tebe...i spajam zajedničke snove.
U meni živi stablo. I svaki list je rijeć posvećena tebi..
poput mozaika, gdje nedostaje kraj.
Gdje nedostaje osnovni dio, bitni dio..ti..
Jednoga dana, zaplakat ču, kada mi zadnja snaga nestane.
Jesen ce odnijeti lišče, i nedostajat če mi riječ koju bih pretvorila još jednom u tebe.
Jednoga dana, posječi če stablo...i izbrisati jedino mjesto gdje stojiš pored mene...
svijet vječnog sunca...
I nestat če zelene poljane...svijet mog života..
Objavio
Dina u 01:09 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar